Postoji samo jedna stvar gora od lažljivca: lažljivac koji je licemjeran - rečenica je iz pera Tenesi Vilijamsa koja u potpunosti odslikava kakvu je vlast dobila Crna Gora promjenom prije nešto više od godinu dana.
Nije za utjehu što to nije ekskluzivno vezano za političku nazovielitu u Crnoj Gori, već je šire rasprostranjena praksa. Jedna izreka kaže da vrlo često oni koji kritikuju druge u stvari najviše govore o sebi, pa tako i sadašnja vlast pripisuje prošloj stvari koje je sama dovela do bezobraznih razina. Slijepa za svoje mnogobrojne pogreške, nezakonite radnje, kršenje mnogih prava i otvorenu diskriminaciju neistomišljenika, opravdava takvo svoje štetno ponašanje demagoškim i populističkim dimnim zavjesama i navodnim obračunom sa ostacima prošlog režima.
U pokušaju da uspostavi apsolutnu kontrolu nad svim procesima u društvu sadašnja vlast propagandu zamjenjuje indoktrinacijom i koristi nasilje, sijanje straha za egzistenciju, pa čak i slobodu, sa ciljem da ostvari svoju ideološku doktrinu i raširi laži.
Kad je u pitanju indoktrinacija od strane vladajućih struktura i njihovih kadrova „po dubini“, obeshrabruje mogućnost da se fantastične laži i isfabrikovani falsifikati konačno afirmišu kao nesporne činjenice, sloboda da se prema sopstvenom nahođenju mijenja prošlost i što razlika između istine i laži ne mora više da bude objektivna, već je prosto pitanje moći i promućurnosti, pritiska i bjesomučnog ponavljanja. Iako ne ide iz jednog centra moći, poput suśedne Srbije, vlast u Crnoj Gori ima sve odlike totalitarizma u načinu kako se odnosi prema neistomišljenicima, odsustvom bilo kakvog dijaloga sa drugačijim mišljenjem, etiketiranjem dehumanizujućim atributima, neslaganje sa njihovom politikom i nacionalističkom i vjerskom indoktrinacijom.
Zahvaljujući u velikoj mjeri naivnosti međunarodne zajednice, odsustvu profesionalizma kod njenih predstavnika i njihovoj podložnosti manipulativnim lažima i besprizornom korišćenju svih nečasnih sredstava u obračunu sa političkim protivnicima, Crna Gora je u prethodnih 15 godina nezavisnosti kriminalizovana do krajnjih granica. Iako je većina optužbi tog perioda paušalna, u dobrom broju slučajeva na ivici debiliteta, one su svojom količinom naišle na plodno tlo i kod međunarodne zajednice i kod mnogih građana Crne Gore.
Nikada službe zapadnih zemalja nijesu uložile trud da utvrde pravu istinu za bilo koju pojedinačnu optužbu i tako, makar na nivou pojedinačnih slučajeva, potvrde istinitost onoga što su nekritički prihvatale iz određenih krugova u Crnoj Gori, naročito iz nevladinog sektora i pojedinih medijskih konglomerata.
Prihvatane su amaterske i nestručne navodne istrage od strane domaćih manipulanata, koji svoj kredibilitet pokazuju upravo sadašnjim učešćem u totalitarnoj vlasti, ćuteći na kršenja osnovnih načela demokratije, zakona i propisanih procedura, rušeći ionako nedovoljan autoritet svih državnih institucija. Žmureći čak i na očigledne primjere kriminala, koruptivnih radnji i ogoljenog nepotizma.
CRNI ĐAVO
Po klasičnom totalitarnom obrascu pravljenja od ideoloških suparnika crnog đavola, naročito od sadašnjeg predśednika države i partije na čijem je čelu, svaki pokušaj otpora totalitarizmu, zloupotrebi institucija, ideološkom radikalizmu, srbizaciji i teokratizaciji Crne Gore, predstavlja se kao organizovani otpor u destabilizaciji Crne Gore, pod patronatom upravo tog „crnog đavola“. Vrši se klasična čistka čitavog državnog aparata, obrazovnog, zdravstvenog i naučnog sistema i dovode partijski, nacionalno, ideološki i vjerski podobni kadrovi pod smiješnim objašnjenjem da se radi o uklanjanju kadrova „bivšeg režima“.
Iako nema ni pomena da se „bivši režim“ rukovodio istim aršinima kao sadašnja vlast.
Makar su sprovođene zakonske procedure, konkursi i izbor na osnovu kvalifikacija, bez obzira da li je bilo i partijskog upliva.
O hipokriziji međunarodne zajednice i njenom najjadnijem oportunizmu, kao i o lažljivom licemjerstvu vlasti Crne Gore najbolje govori njihov odnos prema događajima na Cetinju 5. septembra ove godine. Iako do napada policije na građane u protestu nije bilo nikakvog čak ni agresivnog ponašanja, iako nije pogažen nijedan cvijet od strane protestanata, a ne polomljen izlog, prevrnuti ili zapaljeni automobili, povrijeđeni policajci, što su manje-više odlike svih nasilnih protesta, protest na Cetinju je proglašen nasilnički, čak se budalasto pominje i državni udar, a učesnici protesta ekstremistima i čak teroristima.
Neshvatljivo je u kojoj mjeri predstavnici međunarodne zajednice vjeruju istim onim izvorima kojima su vjerovali u kriminalizaciji Crne Gore za vrijeme prošle vlasti, iako su ti izvori sada dio vlasti i dio represivnog aparata koji se nasilno sručio na građane Cetinja i na samo Cetinje sa pośetiocima sa strane. Tobože su tražili da se ispita da li je bilo prekomjerne upotrebe sile, gumenih metaka i prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava, da bi sve naprasno prekrila prašina i muk, čak i na beskrupulozne laži režima da su se protestanti međusobno gađali gumenim mecima i nekakvim kombijem namjeravali da dignu pola Cetinja u vazduh.
NEUMOLJIVA STVARNOST
Nažalost, ombudsmanu, koji je izabran na predlog predśednika Mila Đukanovića, a čija uloga jeste da štiti građanska prava, uključujući i pravo na nenasilan protest, nije palo na um da svojim prisustvom ili prisustvom svojih podređenih, svjedoči o događajima na Cetinju i sam sačini nezavisan izvještaj?
Vidimo da je ovih dana imao pametnija posla.
Dok je ćutao na upotrebu đece u protestnim litijama, politički manipulisanim, dok je ćutao na dovođenje đece u vjerske ustanove, dok je ćutao na stotine kršenja ljudskih prava, nezakonita otpuštanja sa posla, prijetnje hapšenjima, političku kontrolu pravosuđa, kršenje zakona, korupciju, nepotizam, oglasio se povodom pośete jednog odjeljenja cetinjske škole, u saradnji sa SUBNOR-om Crne Gore, spomeniku palim borcima za slobodu Crne Gore od fašista i domaćih izdajnika.
Iako čitava Evropa slavi pobjedu nad fašizmom i antifašizam smatra dijelom svoje tradicije, crnogorski ombudsman nije sličnog mišljenja i smatra da je antifašizam ideološka odrednica, a ne civilizacijsko obilježje, te ga smješta u istu ravan sa fašizmom i kolaboracijom domaćih izroda? Vjerujem da takvo nešto ne bi uradio u vrijeme prošle vlasti, što najviše govori o samom njegovom karakteru.
Svi smo mi znali da su u vrijeme prošle vlasti u Javnom servisu Crne Gore ogromna većina bili oni koji se nijesu slagali sa zvaničnom politikom. Iako je dužnost Javnog servisa, recimo, da promoviše zvanični jezik države i podjednako koristi obje jezičke varijante propisane pravopisom, nikada u programu Javnog servisa nije korišćena jotovana varijanta crnogorskog jezika, što dovoljno govori o kulturološkoj i političkoj pozadini većine zaposlenih. I pored toga, nakon što je izvršena čistka u obrazovanju i zdravstvu po političkoj i nacionalnoj podobnosti, u Javnom servisu je takođe obavljena kadrovska čistka po sličnim kriterijumima.
I sve to prolazi bez reakcije međunarodne zajednice koja sigurno ne bi bivšoj vlasti oprostila slično ponašanje, već bi vršila ogroman pritisak i, čak, zaprijetila posljedicama!
I ne samo to, promjenom upravljačke strukture u Javnom servisu, građani Crne Gore, raznih nacionalnosti i konfesija, koji svi finansiraju Javni servis, dobili su televiziju Svetigora, pored već postojećeg, istoimenog crkvenog radija na Cetinju.
Za razliku od crnogorskog premijera i apostolske vlade, iskreni vjernik svoju vjeru pokazuje kada je propovijed gotova. Prisustvovati vjerskim obredima, klečati, klanjati se, ljubiti popovske ruke, a između toga lagati, obećavati nemoguće stvari, koristiti silu, sijati mržnju, razdor, vrijeđati, politički zloupotrebljavati vjeru, indoktrinisati nevinu dječju svijest nacionalizmom i religijom, kvalifikovati časne ljude u odbrani vlasti i činiti mnogo toga što časni ljudi ne čine, teško se može poistovjetiti sa čistoćom Hristovog zavjeta. Prije se radi o hipokriziji i nemoralnom pokušaju da sebe predstave drugačije nego što su u stvarnosti.
A stvarnost je surovo jeziva!
