U svom nedavno objavljenom tekstu u "Vijestima" pop Gojko Perović se potrudio da ilustruje i uporedi nivo odgovornosti svještenstva MCP, koje po njemu mediji tretiraju kao građane nižeg reda, sa ponašanjem ostalog naroda u odnosu na zdravstvene radnike. Međutim, ovdje nije suština u brojevima i datumima ko je prvi obolio od zaraze, jer je karakter ove bolesti takav da se može pojaviti ranije ili kasnije, što se vidi iz slučaja sa Amfilohijem.
Ona se može i ponovo povratiti, pa je statistika popa Gojka irelevantna za bilo kakve logične zaključke. Kao i obično ispod svega ovoga krije se politikanska matrica i izvitopereno hrišćansko učenje, koje se želi nametnuti naivnoj i zavedenoj populaciji, a koja dolazi iz vrha crkvene hijerarhije SPC i MCP.
Odavno je poznato da riba smrdi od glave! Politička indoktrinacija kojom se do zasićenja danas bombarduje dobar dio Balkana, ravna je je onoj iz doba komunizma i Sovjetskog saveza na čelu sa čuvenim Zdanovom. Crkva ovdje čisto jasno vodi ideološki rat sa crnogorskom državom i nacijom.
Svetosavlje nije religija u istinskom značenju te riječi, već novotarenje nekoliko klero-megalomana i fašista na čelu sa Nikolajem Velimirovićem, sa isključivim cijlem da služi srpskim nacionalističkim aspiracijama i imperijalnim ambicijama. Crkva se ni slučajno ne brine o položaju srpskih vjernika u Americi ili Evropi, a tamo su najbrojniji, jer oni nijesu pogodni za prljavu rabotu izmišljenih martira i teško je tamo nakalemiti svetosavski kult, već jedino o prosrpskim manjinama u susjedstvu, đe mogu preskočiti ogradu upasti u tuđi zabran kako se to ponavlja bezbroj puta i da bi drpili dio teritorije.
Razlika je dakle u tome što mi obični smrtnici nosimo maske kao zaštitu od zaraze po preporuci ljekarske odnosno medicinske struke, dok ih oni velikom većino ne nose, već hoće da ubijede narod da je krst taj koji liječi i ozdravljuje. Zato su litijaši uklanjali maske da bi im se što bolje čuo glas o izmišljenom i lažnom otimanju svetinja uz pjevanje četničkih vođa i mahanje srpskim zastavama.
Pričešćivanje istom kašikom, ljubljenje krsta, a posebno postavljanje nezaštićene djece ispred litijaških povorki neodoljivo me podsjetilo na detalj iz rata između Irana i Iraka. Tada je ajatolah Homeini upotrebio djecu za juriš na minska polja i bodljikavu žicu rastegnu u gustim redovima između zaraćenih strana.
Taj prvi ljudski talas na nagazne mine, koji je trebao da otvori prolaz regularnoj vojsci, pretvorio se u vatromet raskomadanih tijela te nedužne djece, koja su u rukama stiskala mali ključ kojim će otvorili vrata raja, kao nagradu za svoje ugašene živote.
Pitam se koliko će te naše djece biti buduće žrtve te Amfilohijeveje zle strategije, jer zaraza jos bijesni u Crnoj Gori.
Teatar apsurda u režiji SPC i MCP nastavlja se sa manje ili više intenziteta, pa se može očekivat da uskoro dobijemo balkansku verziju Bolivuda u ulozi likova naslikanih na zidovima Sabornog hrama u Podgorici.
Nadati se da ćemo te grlate apologete lažnog pravoslavlja i scenariste te ogavne, deformisane i infantilne stvarnosti uskoro vratiti natrag u pelene đe im je i mjesto!
