Iako nas život primorava da sve manje vremena posvećujemo pravom uživanju, ljubitelja pisane riječi je sve više. Uistinu - i samih pisaca je sve više, a procjenjuje se da se godišnje u svijetu odštampa oko 1,2 miliona novih knjiga.
Istina je da se u Crnoj Gori prijepodneva ili večeri rađe provedu sa društvom u kafani, ali knjižari tvrde da imaju pune ruke posla. Knjige kupuju i čitaju svi, bez obzira na godine. I nije mali broj onih koji smatraju simbolom prestiža da prvi nabave ili pročitaju prevod naslova koji se u tom trenutku u svijetu zove „bestseler“.
Od knjige do ekrana i obratno: Gradska knjžara, najveća u Podgorici, koja nudi oko 30.000 naslova nedavno je čak otvorila novi prostor, u tržnom centru Mall of Montenegro. Na njihovim policama možete naći (skoro) sve što je štampano i prevedeno u izdavačkim kućama u Srbiji, kao i odabranih naslova drugih izdavača iz regiona i šire. Pored beletristike, tu su i udžbenici, priručnici (šaljivi i ozbiljni), knjige za djecu... Možete naći čak i ono što ne biste baš htjeli, ali se dobro prodaje zbog kontroverznog imena samog autora.
Iz knjižare koja je podgoričkoj publici uživo predstavila poznate autore poput Tonija Parsonsa i Tarika Alija, kažu da je beletristika najbolje prolazi beletristika. Zanimljivo, kupci tragaju uglavnom za naslovima i djelima autora uz koje inače već stoji opis - da su najprodavaniji. Kako se globalnim komunikacijama vijesti o takvim djelima brzo šire, ljubitelji knjige s nestrpljenjem očekuju da se ona pojave i kod nas, pa se nerijetko odmah i rasprodaju.
Pojedinim knjigama vrijednost dodatno „podiže“ činjenica da su predlošci za neki film ili seriju. Tako je srpska autorka ljubavnih romana Milica Jakovljević, poznatija pod pseudonimom Mir-Jam, nedavno ponovo postala tražena zahvaljujući serijama poput „Ranjenog orla“ na RTS-u. Kako su, izgleda, seriju podjednako gledale i bake i unuke – prve se prisjećajući romana koje su krišom čitale, a druge maštajući o njima – reklame za nova izdanja starih naslova nisu bila potrebna.
- Beletristika se uvijek kupuje. Ona najbolje prolazi, pa mi imamo najviše upravo takvih naslova. Najprodavaniji su oni naslovi koji su inače bestseleri u SAD i širom svijeta – kaže za Portal Analitika PR Gradske knjižare, Dragana Bošković.
Među najprodavanijim naslovima po pravilu se izvjesno vrijeme nalaze i dobitnici prestižnih literarnih nagrada, poput Nobela, „Booker“-a, „Meše Selimovića“, NIN-a...
Podgorica kao Beograd: Da se u Crnoj Gori ne čita manje nego u Beogradu ili nekim drugim većim gradovima, potvrdili su nam i u knjižari IPS Mamut, u tržnom centru Delta City. Naime, ova knjižara je dio lanca čije je sjedište u Beogradu, pa su naslovi koji se mogu kupiti u podgoričkoj prodavnici isti kao u šest gradova u Srbiji.
- Knjige koje se ovdje najčešće prodaju su iste kao i u Beogradu. To je Koeljo, Braun, sve što se pojavi od njih – prolazi. Najviše knjiga se kupuje onda kada nam stigne novi kontigent novih naslova – kažu u Mamutu i dodaju da su na vrhu liste najprodavanijih slikovnice za najmlađe.
I, stvarno, kada ih pogledate, morate priznati da su današnje slikovnice – mnogo više od knjige sa slikama. Brojne interaktivne igrice skrivaju se među njihovim stranama, a slike su zamijenili brojni predmeti koji izazivaju sva dječja čula.
Filozofija kao bestseler: Da beogradska čitalačka scena nije jedino na šta se podgorička književna publika oslanja, najbolje znaju posjetioci knjižare „Karver“. Njihov izbor oslanja se na nekada jedinstvni jezički prostor, pa se ovdje mogu naći i brojna djela izdata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini kao i širem regionu.
- Čitani su Matvejević, Albahari, Basara, kao i Kovač. Pažnju privlače i djela Milene Marković i Bora Radakovića, dok je Miljenko Jergović jedno vrijeme bio pravi hit. Među najprodavanjim autorima su, svakako, crnogorski – Nikolaidis, Spahić, Brković, kaže Dušanka Kodžulović iz „Karvera“.
No, „Karver“ nam otkriva još jednu stranu čitalačke publike u Podgorici: najprodavaniji naslovi u toj knjižari su oni vezani za društvene nauke, prije svega filozofiju. Rasprave, traktati, eseji, interdisciplinarne studije čiju osnovu čini antropologija, sociologija, savremeni trendovi ili teorija književnosti, na njihovim policama imaju oznaku – bestselera.
Posebno su ponosni na izbor prevoda djela crnogorskih autora, za koje, kako kažu, imaju brojne kupce – strance koji borave u Podgorici. Takođe, knjižara „Karver“ se odlučila i na jedinstveni poduhvat u regionu, konkursom za izbor najboljeg djela, za Festival kratke priče „Odakle zovem“.
Koga i kako simpatiše publika: Enver Kazaz, esejista, pisac i profesor književnosti na Filozofskom faklutetu u Sarajevu, govoreći o djelima savremene književnosti, ne izražava veliki optimizam. Za njega je mnogo važnije ptainje „šta“, od onoga „koliko“ se danas čita.
- Ne radi se o tome koliko se čita: čita se više nego ikad ranije – niti koliko se piše, a i piše se dosta. Postavlja se pitanje kakva je to literatura, kakvi su prevodi, ako je u pitanju strani autor, i šta je to što će čitaoca obogatiti nakon što završi neku knjigu. Na žalost, danas su najprodavaniji naslovi koji nemaju umjetničku vrijednost, već događaje opisuju na prilično jednostavan, ponekad primitivan način. Tome u korist idu i sami kritičari, koji nerijetko za dobru knjigu biraju onu koja je nerazumljiva široj publici, ili nemaju čvrst stav pa se prilagođavaju zahtjevima tržišta. Danas svako o svakoj knjizi može reći da je dobra ili loša, a publika će naslove birati prema simpatijama koje ima za određenog pisca ili kritičara. Ne za knjigu ili ono što će u njoj pročitati – kazao je Kazaz za Portal Analitika.
Nasuprot svemu onome što ljubitelje knjige može obradovati na policama brojnih knjižara u Podgorici, stoji porazna činjenica da glavni grad Crne Gore i dalje nema – biblioteku. Privremeno smiještanje Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ u prostorije nekadašnje Kasarne „Morača“, gdje ne postoje uslovi ni za valjano čuvanje bibliotečkog fonda sakupljenog do prije pet godina, a još manje nabavljane bilo kog novog naslova, začudilo bi svakog ljubitelja knjige.Mnoge u Podgorici već dugo čudi, ali izgleda da su se na stanje navikli. Vjerovatno će i ubuduće rađe izdvajati po pet eura mjesečno za kupovinu knjige, nego učlanjivanje u biblioteke. Vrijeme knjige očigledno ne prolazi, ali vrijeme biblioteka u Podgorici je davno završena storija. Kućna biblioteka sa barem stotinu naslova je – realnost.
Kristina JERKOV
