Jedan od najpoznatijih gitarista sa prostora bivše Jugoslavije i umjetnik svjetskog renomea, bio je nedavno gost Tivta, gdje je sa svojim trijom i hrvatskom zvijezdom Džibonijem (Gibonni) oduševio u dvije noći sve one povlašćene koji su mogli da prisustvuju koncertu muzičkih majstora. Vlatko Stefanovski - čiji se karakterističan zvuk gitare i vještina mogu poznati među hiljadama - za Portal Analitika priča o trenucima napornog rada, odmora i o novom albumu, koji i sam željno iščekuje.
- Atmosfera na koncertima u Tivtu bila je fantastična! Svi smo bili uzbuđeni i zbog susreta poslije toliko vremena – sviramo zajedno sa Džibom, dijelimo stejdž njegov i moj bend, a na kraju svi zajedno – tako da je prevladalo to veliko uzbuđenje. Jedni druge inspirišemo. O publici da ne govorimo, bila je fantastična! Toliko nas je srdačno primila, pratila i dočekala, da je to nestvarno – kaže Stefanovski o dva rasprodata koncerta na kojima je nastupio pred prepunim auditorijumom Ljetnje pozornice.
Iako smo ga u Crnoj Gori čuli i u februaru - kada je nastupio sa dvojicom vrsnih kolega u triju „Kings of Strings“ - svaki nastup Stefanovskog je jedinstven, neponovljiv. Zato njegova publika uvijek s nestrpljenjem čeka novo gostovanje. Iako još nema planova, kaže da je siguran kako će, kao i uvijek, negdje po Evropi ili drugim krajevima Balkana u publici „zakačiti Crnogorce, kojih ima po cijelom svijetu“.
- Nemam planova, ali nije isključeno da tokom jeseni ponovo dođem u Crnu Goru.
Željan vlastitog albuma: Više od koncerta, publika očekuje novi album sa potpisom Vlatka Stefanovskog.
Za razliku od onoga što se u skorije vrijeme moglo čuti na njegovim nastupima, biće to „običan“ album, kako dodaje „najviše u onom 4/4 taktu“.
- Imam stvari koje „mirišu“ na etno i na balkansku muziku, ali njih ću možda staviti na stranu, da bih izvadio one svoje nove, sa mojim tekstovima. Još uvijek držim taj novi materijal koji je potpuno gotov, sa tekstovima, rok pop album na moj način. To su autorske stvari koje pokušavam da zaokružim - da se to izmiksuje i završi. Već sam sve napisao, ali album ljubomorno čuvam u fijoci...
No, ni sam ne zna odgovor na pitanje kada će se sve to naći na nekom nosaču zvuka.
- I ja sam željan da ugledam svjetlo dana tog mog novog albuma. Ne znam zašto izbjegavam njegovo završavanje... Pokušavam sebe da pitam kakvi su razlozi: da li nisam siguran u to što sam uradio, ili ne želim da izdam još jedan album koji ću žrtvovati, kao što sam mnogo albuma u prošlosti žrtvovao?
Albumi odlaze u istoriju: Koliko god to može zvučati nevjerovatno, ipak je bilo tako sa nekoliko albuma početkom 2000-ih, poput „Kina Kulture“ i „Kule od karti“, izuzetno kvalitetnih sa kojih se izdvojila tek po koja numera. Stefanovski objašnjava i zašto.
- Ne postoji organizovani način produkcije, promocije i prodaje albuma, koji god izdavač da se tog posla uhvati. Stalno su neke improvizacije u pitanju: licencna objavljivanja, objavljivanja albuma sa mojim potpisom, sa potpisom, da tako kažem, moje „firme“. A promijenilo se i vrijeme i način na koji se muzika danas sluša, prima. Nema više albuma, pa čak i diskovi polako izlaze iz mode. Sada su tu MP3 plejeri, iPod, iPhone, telefoni, zvona za telefone... To je vrijeme u kome živimo.
Zvuk koji pobuđuje emocije: Bez obzira da li nastupa sa Džibonijem, violinistom Stefanom Milenkovićem, gitaristom Miroslavom Tadićem, trijom „Kings of Strings“, sa svojim trijom, konstanta je savršeni zvuk gitare koja je u rukama Vlatka Stefanovskog, uvijek dođe do izražaja. Na pitanje kako uspijeva već četiri decenije da zadrži taj zvuk po kome je prepoznatiljiv, on odgovara:
- Vjerujte, radim non-stop na usavršavanju svog tona i svog izraza. Postoji fraza koju je Mikelanđelo rekao: „Kako ćete napraviti slona od kamena? Izvadite sve ono što nije slon, i – ostaće vam slon“. Znači, pokušavam da izvadim sve ono nepotrebno, te elemente koji „prljaju“ muziku, koji su nepotrebni. Pokušavam da ostavim taj čisti, gitarski, brilijantni ton koji nešto znači, koji nešto predstavlja, koji pobuđuje neke emocije i ljudima daje nekakve asocijacije. Pokušavam da moj ton bude što bolji i moj izraz što očišćeniji od svih nepotrebnih elemenata.
Nadmašiti očekivanja publike: S druge strane, sa scene uvijek pomno prati što se dešava u publici, prati svaku njihovu – i najmanju – reakciju.
- Kada mi je publika blizu, ja je gledam i u oči. Gledam njihove osmijehe i zanesenost time što ja radim. Neki zažmure, pa cupkaju. Neki gledaju. Neki snimaju kamerama, foto-aparatima... Ali, aplauzi su najveći doživljaj. Ono čime publika uzvraća je veoma bitno, da bi ti dalo draž da možeš još dalje i još duže isto raditi. To je važno – ističe Stefanovski.
I nikada ne smatra publiku lošom. Naprotiv, isključivo sebe smatra odgovornim za ono što se događa na koncertu. Uvijek se trudi da da sve od sebe, možda i više od toga, kako bi publika otišla sa najljepšim uspomenama.
- Najviše očekujem od sebe. Ja sam strog, spartanski sam nastrojen prema samom sebi. I mogu samo na sebe biti ljut poslije lošeg koncerta, nikako na publiku. Ako sam nešto pogrešno ili nedovoljno dobro uradio, mogu biti ljut samo na sebe. Publika je tu - njoj se moraš obratiti i zadovoljiti njihove apetite. Jer, kad dolaze na koncert imaju određena očekivanja. Na meni je ne samo da ispunim ta očekivanja – već da ih nadmašiti. To je cilj - dati im nešto više nego što su očekivali – ističe Stefanovski.
„Čuvam mir u sebi“: Pored toliko posla, putovanja, nastupa, postavlja se pitanje: da li Vlatko Stefanovski zna za predah? Postoji li trenutak kada zaboravi na sve ode na odmor?
- Pa, pokušavam da se odmorim. Ovog ljeta sam imao, eto, čak tri kratka odmora. Jedan je bio na moru - u Grčkoj, jedan na planini - u Bugarskoj, jedan na jezeru - u Ohridu. Ali ne isključujem mobilni telefon na odmoru, ne izolujem se od svijeta. Nisam takav tip da odem na pusto ostrvo, isljučim sve i meditiram.
Ipak, u svemu tome, kaže, ono što najviše želi jeste „da pokuša da sačuva sebe u ovom burnom, napetom svijetu“.
- Pokušavam da sačuvam bar malo mira u sebi, bar malo koncentracije, fokusa, da potpuno ne poludim. A porodica ima puno razumijevanje za to. Koliko god da putujem, kada sam sa njima - na odmoru ili kod kuće - u potpunosti sam posvećen porodici. I oni to znaju. Ne moram da isključujem telefone zbog toga. Razumiju me i oni su mi najveća podrška. A kada sam s njima, sve drugo je manje važno – zaključuje Stefanovski.
Kristina JERKOV
