Lompar kaže da vlast u Crnoj Gori teži da se nasilno obračuna sa SPC, a kao primjer brutalnog postupanja navodi likvidaciju osvjedočenog saradnika fašističkih okupatora, mitropolita Joanikija Lipovca, koga su juna 1945. ubili komunisti u Aranđelovcu. Iako taj događaj nema dodirnih tačaka sa savremenom Crnom Gorom, srpskim nacionalistima je to omiljeni argument, kojim žele da dokažu kako vlasti u Crnoj Gori kontinuirano progone SPC. Da razjasnimo, partizani nijesu strijeljali mitropolita Joanikija zato što je episkop SPC niti zato što je Srbin, već zato što je bio saradnik okupatora. Strijeljali bi ga i da je bio mašinbravar i nacionalni Crnogorac, jer su oni željeli da kazne izdajnika, a ne sveštenika.
Lompar navodi i da su četiri petine pravoslavnih sveštenika u Crnoj Gori ubili komunisti. Stvari ne stoje baš tako. Broj aktivnih sveštenika u Crnoj Gori početkom Drugog svjetskog rata bio je 202, da bi 12 godina kasnije broj sveštenika iznosio 80. Jedan od razloga za smanjivanje broja pravoslavnih sveštenika u toku rata bilo je njihovo stradanje u ratu, uglavnom zbog toga što su se većinom opredijelili za gubitnike. Opadanje broja sveštenika tokom rata bilo je prisutno i u drugim jugoslovenskim republikama, osim u Srbiji.
Posljednjih dvadesetak godina priču o progonu i tobožnjoj ugroženosti Srba i SPC u Crnoj Gori neizostavno je pratila i priča o unijaćenju (katoličenju) pravoslavnog življa. Profesor Lompar nije odolio starom nacionalističkom narativu, kazavši "da se prozelitski proces nasilnog katoličenja koji je tako snažno ispunio 18. vek u Dalmaciji", danas odigrava u Crnoj Gori "drugim sredstvima i načinima". Što će reći da tim procesima više ne rukovodi Đukanovićev režim, kako su godinama tvrdili okorjeli srpski nacionalisti, već Amerika, koja na sve načine nastoji da uništi "ruski uticaj koji je u Crnoj Gori duboko nataložen u osećanjima i tradiciji ljudi". Iako srpski nacionalisti godinama eksploatišu tezu o nasilnom pokatoličavanju Crne Gore, stvarnost ih stalno demantuje, jer nijedan relevantan pokazatelj ne govori da se broj katolika povećavao na štetu pravoslavnog stanovništva. Evo činjenica: broj pravoslavaca po posljednjem popisu iz 2011. godine iznosio je 446.858 ili 72 posto, a katolika 21.299 ili 3,4 posto. Kako je Lompar zamislio taj inženjering gdje će se 72 posto pokatoličiti, nije nam jasno. Pa i da su na snazi, kako on kaže, nasilni obračuni, nemoguće je da se to desi. Prema podacima sa popisa poslije Drugog svjetskog rata, broj Crnogoraca u nacionalnom smislu se smanjivao, dok je broj Srba rastao u Crnoj Gori. Podaci su tu neumoljivi. Od 1948. godine broj Crnogoraca je bio 90,7 posto, a broj Srba 1,78. Na posljednjem zvaničnom popisu prije 9 godina broj Crnogoraca je bio 44,98, a procenat Srba je iznosio 28,73. Očito je da su srpski nacionalisti previše toga prepustili mašti na volju, pa izmišljaju svakakve stupidnosti, samo da bi održali privid ugroženosti Srba u Crnoj Gori.
Lompar tvrdi i da EU nema pozitivan odnos prema crnogorskoj Vladi i predsjedniku Đukanoviću. Iako bi ovakve konstatacije svaki ozbiljni univerzitetski profesor morao potkrijepiti činjenicama, Lompar ne nalazi za potrebno da to učini. Njegov problem je što za takve tvrdnje nema činjenica. Zato se i poziva na tobošnje napise inostrane štampe, koja navodno nema "previše dobro mišljenje" o predsjedniku Đukanoviću. Sve da su njegovi navodi istiniti, podsjećamo profesora Lompara da napisi u štampi i stav zvanične briselske administracije nijesu isto. Univerzitetski profesor bi to trebalo da zna. Ali pošto se radi o profesoru Milu Lomparu, sklonom da bulevarske konstrukcije i vlastite izmišljotine proglašava istinama, ne može mu se zamjeriti na tome. Jednostavno, riječ je o politikantu, koji pored neskrivene mržnje prema Crnoj Gori i predsjedniku Đukanoviću, nema šta drugo da ponudi javnosti, osim neargumentovane, izraubovane priče o navodnoj ugroženosti pravoslavlja, Srba i SPC. No, budući da Sputnjik argumente ne traži, Lomparovo gostovanje samo je jedan u nizu neuspjelih pokušaja da se savremena Crna Gora predstavi kao država koja sprovodi teror nad Srbima i SPC.
Jedna od floskula koju Lompar stalno ponavlja je ograničavanje ruskog uticaja u Crnoj Gori. Opet navodimo činjenice. Prema statističkim podacima, Rusi su vlasnici oko 3.600 nekretnina u Crnoj Gori i imaju nešto vise od 1.700 kompanija u svom vlasništvu. Takođe, u prošloj godini je oko 4.500 državljana Rusije imalo stalni ili privremeni boravak u Crnoj Gori. Lompar navodi i da Amerika nastoji da ukloni ruski uticaj u Crnoj Gori. Na koji način? Gašenjem kompanija, protjerivanjem Rusa ili uzimanjem nekretnina? Ni jedno od toga. Prema Lomparu, uticaj će se iskorijeniti kroz antipravoslavni narativ i potiskivanje crkvene i narodne ideje! Što Lompar podrazumijeva pod sintagmom "ruski uticaj"? Naravno, apsolutnu rusku dominaciju i Crnu Goru koja je Sirija na Jadranu.
