Kada bismo čuli da Island raste, vjerovatno biste pomislili da raste ekonomski, ili da se broj stanovništva povećava iz godine u godinu. No, da li biste naslutili da ovo ostrvom raste u svojoj masi?
Njegova površina iznosi oko 100.000 kilometara kvadratnih, što ga čini sličnim Južnoj Koreji, Kubi i Mađarskoj. No, za razliku od njih, Island se svake godine proširi za otprilike pet centimetara kvadratnih.
Zbog čega ovo ostrvo raste i znači li to da će jednog dana „prešišati“ Veliku Britaniju te tako postati najveće ostrvo Europe (trenutno je na drugom mjestu)? Pa, ne baš. Kako raste, tako se i "otapa" na rubovima koji erodiraju u otprilike istom ritmu.
Riječ je o području koje spada u kategoriju najmlađe kopnene mase na Zemlji, te području nekih od najaktivnijih vulkana. U prosjeku se erupcije odvijaju svake četiri godine, a vjerovatno se svi možemo prisjetiti velike erupcije vulkana u Geldingadaliru. Propratile su ga hiljade potresa, a cijeli svijet je napeto pratio razvoj situacije.
Island je smješten na području na kojem se spajaju euroazijska i američka tektonska ploča. Dio je srednjoatlantskog grebena koji – iako, uglavnom "podvodan" - ovdje izlazi iznad nivoa mora i prolazi preko Nacionalnog parka Pingvellir. Dolina rascjepa tj. pukotina, mjesto je na kojem se susreću dvije tektonske ploče i gdje magma eruptira kao lava, stvarajući novu okeansku koru. Ovo je uzrok islandskog širenja.
Koliko je područje oko Islanda nalik loncu u kojem neprestano krčka, podsjeća nas i Surtsey – vulkansko ostrvce stvoreno vulkanskom erupcijom koje je izašlo na svijet 1963. godine. "Porođaj" je trajao sve do 1967. kada je zabilježena posljednja erupcija, a ostrvo je doseglo površinu od gotovo tri kilometra kvadratna. Kasnije se pod uticajem vjetra i talasa smanjivalo, tako da je danas duplo manje. Nazivaju ga najmlađim svjetskim ostrvom, a 2008. uvršteno je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
