Loncović u ukazuje i da turisti često dolaze u te situacije jer se ogluše o savjete pripadnika GSSCG. Takav je, kaže, slučaj turiste koji se prije par dana izgubio u kanjonu Nevidio. Srećom sve se, kaže, dobro završilo.
"On je dobio upozorenje od naših članova koji su se zadesili na licu mjesta da ne kreće u kanjon Nevidio. On nije bio adekvatno opremljen, bio je sam, a i bilo je kasno popodne. Ipak je krenuo. Žena je kasnije prijavila da se nije vratio. Akcija je krenula rano ujutro a oni koji su ga ubjeđivali da ne kreće bili su članovi ekipe koja je krenula da ga traži. Ekipa iz Mojkovca koja je prije nas ušla u kanjon naišla je na njega. On je proveo noć u kanjonu i samo je čudo što se tu ništa nije dogodilo", kazao je Loncović.
On smatra da bi bilo dobro da postoji neka vrsta kontrole za one koji na svoju ruku polaze na takva mjesta ali, kako dodaje, ne postoji zakonski osnov za tako nešto.
"Niko nikom ne može da zabrani da se kreće nekud već samo da preporuči", kazao je Loncović.
U proteklih par sedmica GSSCG imala je više akcija spašavanja.
"I sinoć je bila potraga ali je intervenisala Služba zaštite Žabljak. Dvoje Holanđana se izgubilo i oni su oko ponoći evakuisani", podsjetio je Loncović.
Iako se radi o volonterskoj službi i mladi su, kaže, zainteresovani da im se pridruže.
"Obuka je dugotrajna i zahtjevna. 6 do 7 godina treninga i vježbi je potrebno za dobijanje zvanje 'gorski spasilac'. Za to se polaže, a nakon toga dobija se samo još jedna obaveza i odgovornost za život povrijeđenog i život ekipe. Čudno je ali interesovanja kod mladih ima. Imamo podmladak koji je prošao obuku i već učestvuje u akcijama", kazao je Loncović.
Smatra da u Crnoj Gori ima dosta spasilaca ali, dodaje, uvijek postoji potreba za dodatnim unapređenjem.
"Mi već imamo obavještajne tačke na Žabljaku, u Herceg Novom i u fazi smo osnivanja obavještajne tačke u Plavu kako bi intervencija bila što brža", kazao je Loncović.
Gorska služba spašavanja naredne godine će obilježiti 6 decenija postojanja. O nagradama i odlikovanjima, kaže Loncović, i ne razmišljaju.
"U tom periodu, koliko znam, 70-ih godina dobili smo nagradu grada Nikšića i nakon toga nije bilo ni nagrada ni odlikivanja. Vjerovatno se podrazumijeva da mi to treba da radimo. Mi u tom pravcu nijesmo ni razmišljali", kazao je Loncović.
Na pitanje koja je bila najteža akcija, Loncović kaže da je teško izdvojiti jednu jer je, kako je dodao, svaka akcija priča za sebe.
"Mi ih dijelimo na one kada nekom pomognemo i kada to nijesmo u mogućnosti. Kada neko strada akcije su sa dozom gorčine a kada nekog spasimo bude prava akcija", zaključio je Loncović.
