Samo godinu dana prije donošenja Rješenja o obustavi daljih radova na ostrvu Beška, direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Čedomir Marković predložio je Ministarstvu kulture da se podrži zahtjev Mitropolije crnogorsko-primorske i obezbijedi novac za sanaciju ovog manastirskog kompleksa, zajedno sa Manastirom Moračnik.
Naravno, učinio je to jako oprezno, već imajući loša iskustva sa neimarskim poduhvatima Mitropolije. Njegovo mišljenje uslijedilo je nakon što je Ministarstvo kulture Zavodu proslijedilo zahtjev Mitropolije za finansijskom pomoći u sanaciji Moračnika i Beške.
- Zalaganje crkve da se pristupi sanaciji ugroženih spomenika kulture na Moračniku i Beški ima potpuno opravdanje i našu punu podršku, ali se pritom mora naglasiti da se radovi moraju planirati i izvoditi uz saglasnost ovog Zavoda i u skladu sa postojećom dokumentacijom, koja, istini za volju, zbog protoka vremena i donekle izmijenjenih uslova treba da bude u određenim segmentima inovirana i prilagođena, koliko je to moguće, potrebama Crkve, naravno, uz maksimalno poštovanje spomeničkih vrijednosti – poručio je Marković tadašnjem ministru kulture Radoici Luburiću, u junu 2001. godine.
UPLAŠENI
Marković je upoznao ministra da kompleks na Beški, osim detaljno urađene projektne dokumentacije, u novije vrijeme nije konzervatorski tretiran, već je nakon obavljenih istraživačkih radova ostao „zaboravljen“, tako da „danas djeluje krajnje zapušteno sa crkvama od kojih je na jednoj naknadno srušen zvonik na preslicu (Sv. Bogorodica), dok na drugoj iz zidnih masa i krova rastu divlje smokve i šipkovina (Sv. Đorđe).“
Ministra je upozorio da dosadašnja iskustva u revitaliizaciji jednog kompleksa na jezeru i u pokušaju revitalizacije ostalih od strane crkve, govore da se „radovima prišlo ishitreno, bez prethodnog znanja i saglasnosti Zavoda, te da su spomenici u izvjesnoj mjeri degradirani.“
- Svjesni smo činjenice da je Manastiru Moračniku i Manastiru Beški u ovom trenutku potrebna hitna sanacija, ali smo uplašeni i činjenicom da će se dobijena sredstva utrošiti na izvođenje radova, ponovo bez znanja i saglasnosti ovog Zavoda. Zato predlažemo da se podrži zahtjev Mitropolije crnogorsko-primorske i da se neophodna sredstva obezbijede, ali pod uslovom da se njihovo trošenje uskladi sa principima zaštite spomenika kulture, odnosno da se u planiranju radova i načinu njihovog izvođenja dobije prethodna saglasnost ovog Zavoda – piše Marković.
Nažalost, njegova strahovanja obistinila su se samo nakon godinu dana. U junu 2002. godine, obilazeći manastirske koplekse na ostrvima Skadarskog jezera, podsjetimo, imao je šta da vidi na Beški – Mitropolija je već privela kraju radove na konaku.
Pored Markovića, u komisiji koja je obišla manastire na ostrvima Skadarskog jezera bili su i predstavnici Ministarstva zaštite životne sredine i uređenja prostora, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“. Međutim, nikakvi izvještaji, rješenja, obilasci, urgencije, razgovori... nijesu mogli da zaustave Mitropoliju u svom naumu. Polako, ali sigurno, na kompleksu Beška ostvarivali su sve svoje građevinske ambicije, ponekad se samo forme radi javljajući Zavodu.
Doduše, nakon izgradnje konaka, uslijedila je mala građevinska pauza, da bi se već 2005. godine Mitropolija pripremila da nelegalno obnavlja crkve Sv. Đorđa i Presvete Bogorodice.
KOMISIJA
Od 2000. do 2004. godine promijenila su se tri ministra kulture. Radoicu Luburića u julu 2001. naslijedio je glumac Branimir Popović, a u januaru 2003. na čelo Ministarstva kulture došla je Vesna Kilibarda koja je pokrenula prvu sveobuhvatnu analizu najzapuštenije oblasti – zaštite pokretne i nepokretne kulturne baštine. Novoformirana Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore obišla je manastirski kompleks Beška 25. maja 2004. godine i stanje ovog kulturnog dobra ocijenla kao – slabo.
- Prilaz manastirskom kompleksu je neuređen. U neposrednoj blizini Crkve Sv. Đorđa postavljen je kontejner dimenzija 2x6 x 2,2 i u blizini istog novi objekat od čvrste građe. Evidentno je i obilježje u obliku hromiranog krsta i jarbol sa ogromnom zastavom SPC – konstatovala je komisija u izvještaju.
Naveli su i da je Crkva Sv. Đorđa, od posljednjih konzervatorskih radova izvedenih 60-ih godina XX vijeka do 2004. godine sačuvala svoje izvorno stanje.
- Crkva je u jako lošem stanju. Fragment živopisa iz perioda gradnje crkve dimenzija 20 x 6 cm u luneti iznad vrata je u fazi odvajanja od zida. Ugrožena je konstruktivna stabilnost zvonika. Korijen stabla smokve direktno ugrožava južni zid crkve. Krovni pokrivač – cementna košuljica, ispucala je i potklobučena, tako da voda prodire u objekat. Enterijer crkve je usljed vlage jako ugrožen – navela je komisija.
Na Crkvi Presvete Bogorodice, prema navodima komisije, od posljednjih konzervatorskih radova izvedenih 60-ih godina XX vijeka, primjetno je ispucao krovni pokrivač, usljed čega južni zid unutrašnjosti crkve vlaži i prokišnjava.
- Podovi crkve su u lošem stanju usljed pomjeranja tla. U polukaloti apside postoje tragovi fresko-dekoracije iz perioda gradnje crkve. Tragovi živopisa su vidljivi u lunetama iznad ulaznih vrata. Vidljivi su tragovi bordura, a u lijevoj luneti moguće je naslutiti da je bio naslikan lik arhanđela Mihaila. Ovi tragovi živopisa su 60-ih godina XX vijeka preventivno zaštićeni. Preslica na zvoniku srušena prije 20-tak godina je obnovljena 2004. u skladu sa projektnom dokumentacijom RZZSK, bez saniranja baze zvonika, tako da je evidentna i dalje velika pukotina. Novoformirani krst na zvoniku ne odgovara formi zvonika – zaključila je komisija.
U odjeljku izvještaja, pod nazivom „Prijedlog mjera“, komisija je predložila uklanjanje novoizgrađenog objekta (konaka) površine 150 metara kvadratnih, kao i uklanjanje kontejnera. Takođe, predložena je i hitna izrada projekta sanacije manastirskog kompleksa.
- Nakon sprovedenih predloženih mjera, ovo kulturno dobro će povratiti izgubljene spomeničke vrijednosti – optimistični su bili članovi komisije.
Iako je tog maja 2004. godine komisija sa ostrva otišla osokoljena mišlju da će se degradacija ovog kulturnog dobra zaustaviti samo na izgradnji konaka, grdno se prevarila. Već 2005. godine inspekcijske državne službe konstatuju nove nelegalne radove na sanaciji Crkve Presvete Bogorodice.
U tom periodu, direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture bio je Slobodan Mitrović. U dokumentaciji današnje Uprave za zaštitu kulturnih dobara ostalo je zabilježeno da je u decembru 2005. Zavod zapisnički konstatovao nove nelegalne i nestručne radove na manastirima Beška i Kom, a potom se direktor Zavoda Slobodan Mitrović obratio odjeljenjima bezbjednosti u Baru, Podgorici i Cetinju sa prijavom protiv izvođača radova – fizičkog lica – koje je neposredno izvodilo radove. Porazni rezultati izvještaja o stanju nepokretnih spomenika kulture, koje je sačinilo Ministarstvo kulture na čelu sa Vesnom Kilibardom, nijesu se dobro odrazili na Mitrovića, jer ga je ministarka smijenila početkom novembra 2006. godine, uvodeći prinudnu upravu u Republički zavod. Mitrovića je u Zavodu kao v. d. zamijenio arheolog Predrag Malbaša, a potom je bivši direktor na konferenciji za novinare kazao da je glavni motiv za njegovu smjenu zapravo to što nije htio da učestvuje u malverzacijama Ministarstva u vezi sa projektom rekonstrukcije Kraljevskog pozorišta Zetski dom.
FOTINA PIŠE
I dok su republički inspektori za građevinarstvo, stručna služba Zavoda za zaštitu spomenika kulture i uprava Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“ razmjenjivali između sebe prijave, izvještaje, obavještenja, rješenja... neimari Mitropolije su gotovo neometano nastavljali da zidaju, malterišu i preziđuju crkve Presvete Bogorodice i Sv. Đorđa. Tačno je i da su se u nekoliko navrata i javljali Zavodu, ali sa očiglednom namjerom da sprovedu zamišljeno u djelo, kakvo god upozorenje ili mišljenje dobili od ove ustanove za zaštitu spomenika kulture. Tome svjedoči i „Izvještaj o radovima koje je nephodno izvesti na manastirskom kompleksu Beška“, iz jula 2008. godine, koji je uprava manastira dostavila Zavodu. U to vrijeme, ministar kulture bio je Branislav Mićunović, a prije njega, nakon Vesne Kilibarde, ministarsku funkciju imao je Predrag Sekulić, od novembra 2006. do avgusta 2007.
U izvještaju o radovima, koji je Mitropolija poslala Zavodu 2008. godine, Igumanija svete Blagoveštenske-jezerske obitelji, monahinja Fotina sa sestrama, poziva Zavod da se, ako želi, priključi ovoj obnovi jer se mora, kako je istakla, spriječiti dalje propadanje manastirskog kompleksa.
- Pristupilo se, izuzetno ozbiljno i studijski, sagledavanju svih ovih činjenica i otpočelo sa sanacijom, adaptacijom i konzervacijom ovih objekata. Kako su radovi na stalnom održavanju i očuvanju manastirskog kompleksa u toku još od 2002. godine, imamo namjeru da shodno zahtjevima postojeće arhitekture neke uradimo nanovo i kvalitetno jer sve ono što je do sada urađeno nije odoljelo zubu vremena. Namjeravamo da izvedemo sve radove predviđene predmjerom i predračunom na osnovu projekta ovoga Zavoda, koji je ovjeren od strane Zavoda i SO Bar – piše Fotina u Izvještaju.
U tom trenutku, prema njenim riječima, rađeno je na sanaciji konstrukcije iz 1970. godine.
- Kako je ova vrsta posla izuzetno zahtjevna i skupa, po uobičajenim normama uvećana 35 posto, ne bi bilo zgorega, ako ste zainteresovani, pridružiti se obnovi, da bi previđeni radovi što prije završili. Predračunska vrijednost iznosi oko 330.000 eura ali na osnovu iskustva ovaj iznos je veći za 10-15 posto – piše Fotina.
Pred kraj pisma nabraja koje će sve radove Mitropolija izvesti na Crkvi Sv. Đorđa, a naglašava takođe da Mitropolija posjeduje stručnjake koji dugi niz godina potvrđuju svoju stručnu spremnost. Zavod je obavijestila i da će Mitropolija početi i obnovu malog konaka koji se nalazi pored jezera.
Zanimljivo je da se Fotina, tj. Mitropolija, često pozivala na stari projekat Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, za koji je uprava Zavoda stalno isticala da ga treba iznova raditi i promijeniti. U prevedenom značenju – nikakvo pozivanje Mitropolije na ovaj projekat nije moglo biti formalno-pravno valjano.
Na to je Mitropoliji ukazao i Republički zavod za zaštitu spomenika kulture u dokumentu broj 02-1416, od 22. jula 2008. godine, u kojem se ističe da je u procesu sanacije, revitalizacije, ali i korišćenja manastirskog kompleksa Beška potrebno poštovati sve etape propisane zakonskom regulativom.
- Najavljenim suprotnim ponašanjem poznato vam je da ulazite u zonu protivzakonitog ponašanja koje je definisano kaznenim odredbama Zakona o zaštiti spomenika kulture – navodi se u dokumentu.
Dalje se napominje da je od izrade projekta sanacije Beške u tom trenutku proteklo 16 godina, te da je prije otpočinjanja bilo kakvih radova potrebno inovirati svu projektnu dokumentaciju u skladu sa principima struke i dostaviti je ovom Zavodu na saglasnost.
- Ukazujemo vam na činjenicu da manastirski kompleks Beška jeste u stanju koje zahtijeva urgentnu intervenciju, ali su tome doprinijeli ne samo zub vremena nego u prvom redu nestručne i nelegane intervencije na spomeniku, koje ponovo najavljujete – navodi se u dokumentu, koji su potpisali rukovoditeljka Odjeljenja za zaštitu spomenika graditeljstva Snježana Simović, rukovodilac Odjeljenja pravnih i opštih poslova Slobodan Pavličević i novi direktor Zavoda Đorđije Vušurović.
Sa planovima Mitropolije, Zavod je upoznao i Ministarstvo za ekonomski razvoj Crne Gore, Republičku građevinsku inspekciju u Podgorici, JU Nacionalni park „Skadarsko jezero“ i predsjednika Opštine Bar. U posebnom pismu direktoru Nacionanog parka Zoranu Mrdaku, 23. jula 2008. godine, Đorđije Vušurović ukazao je da je Zavod, nakon prijave uprave Nacionalnog parka, obišao nelegalne
radove na ostrvima u Skadarskom jezeru, sačinio izvještaj i donio rješenja o obustavi daljih radova.
- Obzirom da imamo saznanja da se slični radovi, i pored našeg usmenog i pismenog upozorenja, planiraju izvoditi i na manastirskom kompleksu Beška, molimo vas da vaše službe zaštite obrate pažnju na ovu činjenicu – navodi Vušurović i ističe da Republički zavod nema inspekcijsku službu, te je o budućim nelegalnim radovima potrebno upoznati i Republičku građevinsku inspekciju.
Nikakva pisma ni upozorenja nijesu pomogla. Mitropolija je već 2009. godine dovela struju na Bešku, a onda su ponovo počeli inspekcijski nadzori, izvještaji, prepiske, usmene rasprave, žalbe, rješenja, zabrane... uglavnom bez ikakve pravne snage i koristi.
BEZ UPORIŠTA
U obimnoj studiji o manastirskom kompleksu Beška, konzervator Zdravko Gagović je konstatovao da su na Crkvi Sv. Bogorodice, čija „rekonstrukcija“ je počela 2005. godine, dograđeni južni i sjeverni brod i zatvoren trijem, proizvoljnih formi, bez uporišta u materijalnim ostacima nekadašnje crkve.
- Ova gradnja je u potpunosti uništila materijalne ostatke, za koje se pretpostavlja da su mogli pripadati ranijoj bazilici iz doba Vojislavljevića. Crkva je pokrivena bakrom. U unutrašnjosti je formiran novi kameni ikonostas, koji svojom formom i dekoracijom nema uporišta u istorijskom nasljeđu – zapisao je Gagović.
Na Crkvi Sv. Đorđa, prema njegovim riječima, prezidan je monumentalni zvonik na preslicu, što je konstatovala i stručna komisija Zavoda 19. jula 2011. godine.
- Ovim radovima i unošenjem novih, mašinski rezanih kamenih vijenaca, narušena je rustičnost prvobitnog zvonika. Na isti način su obrađeni vijenci ispod krova crkve – piše Gagović.
Trajno uništena mogućnost „čitanja“ unutrašnjeg sloga gradnje
„Rekonstrukcija“ Crkve Sv. Đorđa, kako u studiji o Beški piše konzervator Zdravko Gagović, nastavljena je i pored Rješenja o obustavi radova, koje je izdala glavna inspektorka zaštite prostora Javnog preduzeća „Nacionalni parkovi Crne Gore“, donesenog 24. maja 2011. godine. Tom prilikom je sugerisano da Zavod ne donosi slično rješenje, kako ne bi došlo do preklapanja nadležnosti, a da će inspektorka preduzeti sve upravne radnje iz svoje nadležnosti, uključujući krivičnu prijavu i rješenjem narediti uklanjanje nepravilnosti.
- Nakon obilaska komisije, krov i kupola su pokriveni novim olovnim limom. Unutrašnjost crkve je malterisana krečnim malterom i pripremljena za freskopisanje. Malterisanjem unutrašnjosti crkve trajno je uništena mogućnost „čitanja“ unutrašnjeg sloga gradnje, koji je imao izuzetan značaj za izučavanje ovog specifičnog tipa građevina. Pod crkve je betoniran u cilju postavljanja novog podnog pokrivača – zapisao je Gagović.
Primijetili radove 13. maja, zaveli obavještenje 20. maja, a Zavod obavijestili 30. juna
Iako je još 2008. godine direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Đorđije Vušurović upozorio Nacionalni park „Skadarsko jezero“ da treba hitno da reaguju ako primijete nove radove na manastirskim kompleksima, početkom jula 2011. godine sudario se sa identičnim problemima. U dopisu broj 02-1025/1, koji je upućen direktoru Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“ Zoranu Mrdaku, Vušurović u prvoj rečenici iskazuje revolt što mu Mrdak nije odgovorio na tri telefonska poziva, te je priniuđen da mu uputi zvanično pismo.
- Još jednom naglašavam, odavno saopšteni stav, da u ovakvim slučajevima prva institucija koja treba da reaguje i obustavi bilo koju vrstu nelegalnih radova na teritoriji Nacionalnog parka „Skadarsko jezero“ jeste upravo vaše javno preduzeće. Vi, ne da nijeste reagovali, već nas na, usuđujem se reći, neozbiljan način obavještavate da je vaša „služba zaštite primijetila na ostrvu Beška da se izvode građevinski radovi, rekonstrukcija Crkve Sv. Đorđa“ – piše Vušurović.
O ozbiljnosti obavještenja, osim navedene konstatacije, prema riječima Vušurovića, svjedoče i datumi.
- Naime, vaša služba zaštite je ovo „primijetila“ 13. maja 2011. godine, vi zaveli „obavještenje“ 20. maja 2011. godine, a nama ga dostavili faksom 30. juna 2011. godine – poslije ravno mjesec i sedamnaest dana. Za taj protok vremena danas se rade višespratnice po sistemu „ključ u ruke“, a ne rekonstrukcije – istakao je u pismu Vušurović.
Podsjetimo da se i nekadašnji direktor Zavoda Čedomir Marković 2002. godine začudio kako to da je obavještenje o nelegalnim radovima na konaku na Beški od JU Nacionalni park „Skadarsko jezero“ dobio tek nekoliko mjeseci nakon što je počela izgradnja. To, po svemu sudeći, navodi na prost zaključak: Nacionalni park „Skadarsko jezero“ bio je naklonjen Mitropoliji i „žmurio“ na radove sve dok ne bi poprilično poodmakli, što je na kraju prilično sputavalo državne inspekcijske organe.
