Tekst proglasa prenosimo u cjelini:
Građani i građanke Crne Gore,
Naše časne majke su nas, sa mlijekom kojim su nas zadojile, vaspitale da poštujemo ljude. Bez
obzira na vjeru i naciju, bez obzira na sve različitosti koje ih krase. Naučile su nas da različitosti doživljavamo kao bogatstvo svih nas. Slavili smo zajedno i Božiće i Bajrame, i rođenja i rođendane, kumovali i bratimili se. Zato je najteža „uvreda“ koju smo izrekli – „Burek sa sirom“, naišla na otvoreno srce i prihvaćena onako kako je i zamišljena. To je bio povod za nova prijateljstva i nova bratimljenja.
Vaspitavani smo i učeni da budemo ljudi. A mi dobro znamo koju težinu ima ta riječ i kakve obaveze i odgovornosti sa sobom nosi.
Svjedoci smo da se naša ljubav i tolerancija, naše čojstvo i širina, godinama se zloupotrebljavaju sa istih adresa. Počinjalo je sporadično, da bi došlo do toga da se to radi svakodnevno, otvoreno,
Nazivali su nas svakakvim imenima. Bili smo Brozova kopilad iz Jajca, Đilasov nakot, izmišljena nacija, proklinjali su nas tri puta i tri hiljade puta i zakivali za Vezirov most… Ćutali smo, ćutao je i svijet.
Vaskrsla avet velikosrpskog nacionalizma zadnjih godina ponovo je podivljala. Svjedočimo tome iz dana u dan. I u Crnoj Gori i u regionu.
Velikosrpski kler ođe otvoreno projektuje „malu Ukrajinu“ i naziva nas ustašama. Kidiše i otima sve što nam je sveto i za šta su nam časni i slavni preci vjekovima kosti ostavljali. Kidišu na Cetinjski manastir, Grahovac, Vučji do, na zastavu i na himnu…
Nažalost, u tome im svesrdno pomažu oni koji su se odrekli svoga obraza i svojih predaka, a mnogi ih unovčili za eure, rublje, klinike i televizore.
Nazivaju nas lelekačima s trga, bagrom sa Cetinja, fašistima, šačicom ekstremista, nacionalistima… za sve pare i privilegije koje su dobili. A dobili su dosta. Dobili su i obaveze da izvrše nečasne naloge.
U tom bezumlju nijesu imali granica. Pokušali su čak da nas optuže za genocid. Nas, koji smo se kroz istoriju vjekovima samo borili za svoju slobodu u najvećim iskušenjima.
Sada hoće da jednim dokumentom poklone tu našu svetu i svijetlu istoriju, grobove naših predaka, naš ponos i našu čast.
Znamo braćo i sestre da to ne možemo dozvoliti, jer nazad više ne možemo. Nemamo đe.
Svjesni smo da ne biraju načine da isprovociraju naš odgovor kojim bi nas predstavili kao ekstremiste i nedemokrate, kakvi su oni u stvari. Jasan je njihov naum da u nama izazovu mržnju i podjele. Znamo dobro i kako boli nepravda i teror koji trpimo. Znamo, ali ne smijemo sebi dozvoliti da nas uvuku u njihovo blato u kome nama nije mjesto. Naši odgovori moraju biti građanski i demokratski. To je jedini način kojim se možemo odbraniti. Takav je bio i način na koji smo obnovili nezavisnost i cijeli svijet je to prihvatio i priznao.
To moramo uraditi ponovo. Moramo biti veći od naših nesloga, nesporazuma i ljutnji. Teško nam je svima. Bilo je nepravdi i nerazumijevanja sa svih strana, i malih i velikih. Sada nije vrijeme za njihovo rješavanje. Njih možemo riješiti jedino kada se odbranimo od čuda koje nas je sve zajedno snašlo.
Zato moramo iznijeti čisto srce i dići svoj glas protiv nepravde i diskriminacije kojoj smo izloženi.
Moramo to uraditi svi – jer su i pravo i pravda na našoj strani. Ne želimo i nećemo da otimamo nikome ništa. Ne želimo da se iko osjeća kao građanin drugog reda – a u takvu poziciju su doveli nas u sopstvenoj kući.
Moramo to uraditi svi i to odmah. Jer, poslije će biti kasno.
Mora nas čuti i viđeti i Crna Gora i Evropa i svijet. Onakve kakvi su nam bili i preci, kakvi smo i mi danas – dostojanstveni, odlučni i nepokolebljivi.
Moramo, jer nemamo sad ništa preče ni svetije.
Moramo, jer to dugujemo i precima i potomcima.
