Piše: Slavko Mandić
Na današnjoj konferenciji za medije Ministarstva zdravlja Crne Gore postalo je svima jasno da aktuelna ministarka nije mogla da predvidi ama baš ništa od ovoga što nam se u državi dešava, i to iz razloga koji su potpuno opravdani, što god to značilo, a po pravilu ne znači ništa. Krivi su bilateralni odnosi. To znači, saopštila nam je ministarka, da su to odnosi u kojima smo mi jedna strana, a oni drugi druga. Ne može biti jasnije i sad je svakome u Crnoj Gori, zahvaljujući ministarki, jasno što su to bilateralni odnosi.
E sa tom drugim stranom, a njih ima više, tih drugih strana, ministarka i ministarstvo je u stalnim razgovorima, pregovorima, dogovorima kako do nas da dođe vakcina. Da je ova vlast izabrana ranije, proizilazi iz slobodnog tumačenja onoga što smo čuli, a nijesmo dovoljno razumjeli, ti bilaterni odnosi jedne strane sa drugom, bi se regulisali tako da bi mi danas imali vakcinu. Za to nije kriva ova nego prethodna vlast, jasna je ministarka Borovinić-Bojović. Jer, za ta bilateralna dogovoaranja i ugovaranja treba 4 do 6 mjeseci a ona je na čelu ministarstva ni dva ipo. A parlamentarni izbori su završeni 21. avgusta, prije skoro pola godine.
Podsjećam ministarku da je ministar zdravlja u prethodnoj vladi Hrapović potpisao 09. oktobra 2020. godine sporazum, prema kojem će naša zemlja, kada vakcina protiv bolesti COVID19 bude proizvedena, dobiti zagarantovane doze, bez čekanja i naknadnog apliciranja. Radi se o sporazuma o preuzetoj obavezi po modelu opcione kupovine vakcine protiv COVIDa-19. Istoga dana uplaćen jeavans u iznosu od 771.280,00 $, odnosno 646.000,00 €. Potpisivanjem ovog sporazuma Crna Gora je pristupilaCOVAX Mehanizmu za vakcine protiv COVID-19.
O tome danas nemamo nikakvu informaciju. Osim, razumije se, prepoznatog glavnog krivca za pandemiju i sve ovo što nam se danas dešava.
Kad će Crna Gora dobiti vakcinu, to zavisi od bilaternog odnosa one druge strane. U pregovorima smo, pa će biti mediji obaviješteni najmanje dva dana ranije, možda sam i nespretno razumio. A to je valjda dovoljno da informacija stigne na željeno odredište.
Može nam se desiti da dobijemo i rusku i kinesku, ali i britanski i američku istovremeno. Nije do nas kad će stići nego do one druge strane bilateralnih odnosa, to smo dobro razumjeli. Možda i Vučićevu, koju odavno primamo mada toga nijesmo potpuno svjesni. Bar ne mnogi. Strpljen-spašen, kazao ni narod. Ali da li baš u ovom slučaju, osim strpljen možemo da kažemo i spašen? Po rezultatima svakodnevnog stanja, obolijevanja i umiranja, teško!
Ministarka je kazala i da donešene mjere, koje su samo one ranije, prerano liberalizovane, neće dati rezultat ako ih se ne pridržavamo.
Da li je to naknadna pamet ministarke koja nije spriječila da starješina Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici Dragan Mitrović obuče svešteničku odoru i učestvovuje u iznošenju kovčega sa tijelom preminulog mitropolita Amfilohija Radovića iako je samo nekoliko dana ranije primjeljen u Klinički centar zbog korona virusa. A sadašnja ministarka je tada bila načelnica Odjeljenja za pulmologiju na Internoj klinici KCCG. Ona je to negirala, ali nije mogla i fotografiju na kojoj se vidi sveštenik Mitrović kako hoda uz sanduk, na čelu ,,procesije“ koja je prošla kroz špalir ljekara i medicinskog osoblja koji su prekršili sve medicinske protokole o poštovanju obaveznih zaštitnih mjera tokom epidemije korona virusa. Kazala je da da je on prihvatio njen izričit ljekarski savjet. A znamo što je savjet i koliko on može i mora da se prihvati. Ipak se ne radi o bilateralnom odnosu, nego naredbi starješine bolničkog odjeljenja čije nepoštovanje snosi odgovarajuće posljedice.
Naravno, sjetićemo se i ponašanja njenog šefa Krivokapića na sahrani mitropolita Amfilohija Radovića koji se pričestio jednom kašicim namijenjoj više hiljada prisutnih, bez zaštitne maske i sa obeveznim ljubljenjem ruke svješteniku. O litijama i masovnim okupljanjima da ne govorimo.
Ali, ministarsko mjesto se moralo zaslužiti.
Briga za građane Crne Gore sada kada ste vlast gospođi ministarko, predstavlja samo odraz licemjerstva i ništa više.
Ministarka je obavijestila građane posredstvom medija, koje je uporno ignorisala u dosadašnjem perodu, da će biti posvećena pacijentima vaskolike Crne Gore. A što se inicijative tiče za njenu smjenu, jasno je, po njenim riječima da ona odgovara većini građana a ne nekoj grupi od pet hiljada ili koliko god to bilo. Zna se procedura, pojasnila je ona. Razumio sam Crna Gora ima 620 000 stanovnika a ta je potrebna većina za njenu smjenu 310 001 stanovnik. To je ona najednostavnija matematička radnja oduzimanja i sabiranja, tako da je mogućnost greške minimalna.
Mnoge aktivnosti koje preduzima Ministarstvo zdravlja nijesu primijetne golim okom. Daleko od toga da one ne postoje, ali kako timačiti da neko brine za građane kada je na jučerašnji olujni dan na stotine onih koji su čekali da se vakcinišu ispred postavljenog šatora ili kontejnera bilo izloženo nevremenu i za nepun minut bilo mokro do gole kože. A ima ih sa kovidom, upoalom pluća, jakom prehladom. Zar bar to nije moglo da se riješi i obezbijede neki humani prostori koji svaka opština ima. Što je smetalo ekipi strunjaka iz ministarstva da se pozabavi tim pitanjem na vrijeme, a ne sad nakon žestokih kritika, i učini nešto za građane o kojima se navodno brine.
O odbijanju vakcina iz donacije, koje bi sigurno spasile živote bar jednog broja naših građana, neka se bave nadležni. Ako ih više ima.
Nije ministarka kriva, moje je mišljenje, prateći ukupna dešavanja. Ona je samo posljedica. Ipak je za sve kriv Toma Sojer,kako reče legendarni Đorđe Balašević.
