Gotovo je! Kažu, kad predsjednik Rusije zvanično uputi čestitku novoizabranom predsjedniku SAD, tek tad se broji. Šalu na stranu, prije nekoliko dana Vladimir Putin čestitao je pobjedu Džou Bajdenu, nakon što su elektori u SAD i formalno potvrdili njegovu pobjedu. Putin je naveo da se, uprkos nesuglasicama, nada uspješnoj saradnji dvije velike sile, od kojih umnogome zavisi i ukupan globalni kontekst.
*****
Za to vrijeme, kako mi javljaju prijatelji iz Njujorka, San Franciska i Los Anđelesa, mnoge kompanije koje zapošljavaju desetine ili čak stotine hiljada ljudi, napuštaju ove gradove i države i sele se u druge. Razlog za to isključivo je ekonomske prirode. Recimo, države Teksas ili Ohajo nude značajno bolje poslovne uslove od Njujorka ili Kalifornije, počev od poreza pa do svih drugih neophodnih uslova za biznis.
Izgleda da, osim početka vakcinacije medicinskih radnika u SAD, u novom naletu i porastu broja oboljelih od virusa korona, Amerika polako dobija neko novo lice, na koje ćemo izgleda morati da se navikavamo. Ljudi koji 20 i više godina žive u Njujorku i u koji su došli zbog kosmopolitskog duha, kažu da sada ne osjećaju potpuno bezbjedno u „gradu koji nikada ne spava“. Lokalni mediji javljaju da je broj krivičnih djela, čak i onih najtežih poput uličnih pucnjava, sa 52 odsto u 2019. godini, sada došao na nestvarnih 112 odsto. U svakodnevnom životu ovaj procent znači da postoji velika vjerovatnoća da će se neko naredno krivično djelo koje uključuje vatreno oružje dogoditi nedaleko od vas, da mu možete biti svjedoci, ili ne dao Bog – da vas i dopadne.
Za razliku od Njujorka prije 20 ili 30 godina, kada ste tačno znali u koji dio grada nije preporučljivo ići i u kojim terminima bi trebalo izbjegavati na primjer Bronks ili Harlem, današnji Njujork polako postaje Bronks na cijeloj teritoriji. Novac ubrzano odlazi, džez klubovi, restorani i kafeterije se gase, ljudi ostaju bez posla, samim tim i mogućnosti da finansijski servisiraju sopstveni američki san. A on je, da podsjetimo, podrazumijevao lizinge na sve strane – od stana, vozila, pa do kupovine pokućstva i sličnih rabota.
Ako ne možete da servisirate lizing, nevezano za razlog, oduzmu vam predmet lizinga. Da, to ubrzo čeka mnoge Amerikance. Njujorčani su ogorčeni na guvernera države i gradonačelnika, jer kako oni kažu, nijesu shvatili trenutak i polako gube bitku i sa virusom i sa ekonomijom. Tačnije, astronomskom brzinom uništavaju grad pogrešnim odlukama. Kako će ubrzo izgledati Njujork koji je svake prethodne godine polovinom decembra bio jedan od najljepše okićenih gradova svijeta, vidjećemo. Ali sigurno je da Velika jabuka kakvu pamte brojne generacije više nikada neće biti ista.
*****
A kako će izgledati Crna Gora u bliskoj budućnosti, siguran sam da je pitanje koje ne zabrinjava cijeli svijet, ali trebalo bi da brine nas. Jasno je da smo tanki kao društvo modernih demokratskih standarda, a još je jasnije da i nijesmo previše spremni za napredak.
Jasno je da u svakoj normalnoj, uređenoj državi, promjena vlasti i ne znači smak svijeta, već suprotno, predstavlja novi početak i standard u kome nova vlast nastavlja od mjesta gdje je stala ona prethodna. Kako je krenulo, iz ugla običnog građanina, ovo izgleda kao da svako novo jutro, kad se fino naspavamo i protegnemo, shvatimo da nas je neko dodatno zadužio 1.000 i nešto po glavi stanovnika.
Jasno je i potpuno logično da je zaduženje bio jedini mogući model na osnovu koga će se obezbijediti plate i penzije za ovaj ogroman aparat koji životno zavisi od tih primanja. Takođe, novo zaduženje, ako sam dobro shvatio, predstavlja početak kraja politike koja nas je i dovela do 90 odsto dužničkog ropstva.
Ako to bude tako, svako bi trebalo da bude zadovoljan. No, ako ne bude, ne znam kakve su nam dalje opcije, pošto i iznos zaduživanja ne može biti bez limita. Onda se prodajemo, stavljamo na aukciju, što li? Štogod da je, neće biti dobro ako dođemo u tu situaciju.
Na kraju, osim tekućih ekonomskih potresa koji pogađaju čitav svijet, u eri digitalnog društva, kada su nam dostupna sva sredstva komunikacije, vidimo i čujemo sve. I sve što treba, ali i sve što ne treba. Tako 43 odsto naših zemljaka vjeruje, nakon svega, da korona virus ne postoji i da je u pitanju svjetska zavjera. Zavjera u kojoj nema pošteđenih.
To dovoljno govori o nama, našem stanju, duhovnom, obrazovnom, mentalnom. I sugeriše da se nećemo brzo izvući iz blata.
