Don Brankovi dani muzike jesu stožer cijelog festivala Kotor Art, u svakom smislu. Mi smo, na neki način, inicirali cijelo događanje, kaže za Portal Analitika prvi čovjek muzičkog segmenta kotorskog festivala, Ratimir Martinović.
Pred 11. izdanje ove muzičke manifestacije, koja je nastala zahvaljujući don Branku Zbutegi, kao nezavisna inicijativa jednostavno nazvana - Kotor Art, Martinović podsjeća da su se na njen sedmogodišnji imidž „nakalemili“ ostali događaji, i tako formirali Kotor Art. Kaže da se još na početku razmišljalo o konceptu koji bi podrazumijevao mnogo više od muzike, i u naslovu i u programskom dokumentu. I, svakako, sa željom, idejom i nadom da će se Kotor Art razviti u manifestaciju koja je danas prepoznata na prostoru mnogo širem od našeg regiona.
Kako organizovati umjetnost: Četiri godine postoji ovaj veliki, objedinjeni Kotor Art i on pogramski može da parira bilo kom festivalu u regionu, kaže Martinović.
- Organizaciono još uvijek ne može, jer imamo gomilu problema. Ali, valjda se to rješava u hodu. Mi smo još nedonošče – četiri godine za jedan ovako objedinjeni festival, nije apsolutno ništa! Nedavno je Dubrovnik proslavio 60 godina postojanja, Ohridsko ljeto pola vijeka, pa i BEMUS u Beogradu 40 godina - festivali u okruženju koji su i u onoj staroj Jugoslaviji predstavljali oslonce kada se radi o festivalskim dešavanjima. Ja sam bio veliki skeptik na početku i svi su me prozivali zbog toga. Međutim, moj skepticizam je doživio poraz i to me izuzetno raduje – kaže Martinović koji je proteklu deceniju bio koordinator Kotor Arta, kako muzičkog, tako i ovog sadašnjeg, mnogo kompleksnijeg događaja.
Koliko je duboko „uvučen“ u sve što se do sada dešavalo na Kotor Artu, nije teško primijetiti. On o svom odnosu sa festivalom govori jednako iz poslovnog i iz ličnog, emotivnog ugla. Zato dodaje da obično nije skeptik, da je drugačijeg kova, „da razmišlja kao i svi muzičari“.
- To sam sada shvatio sarađujući proteklih nekoliko godina sa ljudima iz pozorišta, koji su u većini u organizaciji Kotor Arta. Shvatio sam da smo mi muzičari, koliko god različiti međusobno bili i čak nekada dijametralno suprotnih kriterijuma i shvatanja, u stvari - organizovaniji, disciplinovaniji i stvarno koncizniji od pozorišnih umjetnika. Oni se, nekako, više oslanjaju na improvizaciju, slobodu izraza, a za ovakve stvari mislim da je jako važno da imamo stvari unaprijed jasno određene. Zato mi se čini da taj spoj nas muzičara - rigidnih i konciznih, preciznih i disciplinovanih - i pozorišnih stvaralaca - slobodnih i umjetnički nastrojenih - rezultira zaista dobrim programom i dobrom organizacijom. Imajte samo na umu to koliko je teško producirati festival u Kotoru, prije svega jer većinu scena morate da pravite iznova, da stalno morate intervenisati u prostoru. Za to je potrebna i velika organizacija i da budete egzaktni – ističe poznati pijanista i predavač na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu.
Kotor Art nije Grad teatar: Muzički segment Kotor Arta, program pod nazivom Don Brankovi dani muzike, od početka je koncipiran kao festival na kome nastupaju umjetnici svjetskog ranga i na taj način proslavio sebe već u prvih par godina postojanja. Martinović kaže da Crna Gora ni danas nema muzički program koji bi se s time mogao porediti. No, na tome prije svega zahvaljuje onima koji su prepoznali svoj interes u tom kulturnom događaju – pokroviteljima, odnosno gradu Kotoru i Crnoj Gori.
– Na kraju krajeva, valjda i Kotorani i oni koji dolaze na te koncerte shvataju da se radi o zaista visokom kvalitetu – dodaje on.
- Kotor Art ne bih poredio sa Grad teatrom, jer su dvije potpuno različite priče. Don Branko je jednom divno rekao da je „saditi oaze u pustinjama mnogo lakši posao nego vraćati sjaj bašti - nekada divnoj i bogatoj, a tokom vremena zapuštenoj“. I to je ono što mi radimo u Kotoru. Klasična, umjetnička muzika pripada ovom prostoru, a to ne znači da nam je teret o vratu i da je neka stega, kruto, zatvoreno, elitistički. Kroz program i koncept Don Brankovih dana muzike upravo se trudimo da otvorimo i privučemo raznovrsnu publiku.Ipak, da li je moguće da Kotor Art upadne u zamku u kakvoj se našao budvanski Grad teatar, ili li će rezultati uspjeti da budu u skladu sa uspostavljenim visokim umjetničkim kriterijumima?
Tajanstveno, skoro konspirativno Martinović povjerava djeliće ideje koju je imao za ovu godinu, ali je, na žalost, nije mogao realizovati.
- Želim to da uradim upravo s razlogom da privučem one ljude koji možda nikada nisu prisustvovali jednom koncertu – otkriva on.
Otvorili smo brojna vrata: Martinović priznaje da je u aktuelnom trenutku, kada je sve manje novca za kulturu, teško održavati (umjetnički) nivo na koji je Kotor Art navikao publiku.
- Ali, s druge strane, Petar Pejaković je ovogodišnji koordinator cijelog Kotor Arta, i onaj koji na plećima nosi većinu organizacije. Pa, neka. Ja sam to radio deset godina i sada je vrijeme da to neko drugi preuzme. Neću da kažem da je meni sada lako i da se odmaram, ali mi je svakako lakše nego proteklih godina.
Prvi čovjek muzičkog segmenta manifestacije kaže da je uspio da izgradi dobru organizaciju, sa dugogodišnjim saradnicima sa kojima se odlično razumije i gdje se u radu međusobno nadopunjuju.- Ono što je meni najvažnije, sa jedne strane, jeste da publika odlazi zadovoljna, kako kvalitetom koncerata tako i njihovom organizacijom. Sa druge strane, neki umjetnici koji na svjetskom nivou važe za „problematične“ i teške za zadovoljiti – od Mihaila Pletnjova do Iva Pogorelića – odlaze iz Kotora sa željom da mu se vrate. Ovo nije nikakva fraza, iako tako zvuči. Veliki broj njih je čak pričao o kupovini nekretnina kada je to bilo aktuelno, ali su odustali kada su shvatili da je cijena istao kao u Londonu ili Moskvi.
Činjenica je da novca ima manje, dodaje Martinović, ali ono što je dobro kada u desetogodišnjoj tradiciji zadobijete povjerenje ljudi koji su gostovali na festivalu, jeste da se nova vrata otvaraju sasvim neočekivano.
- Tako sam pozvao agenciju iz Beča da pregovaramo o violončelisti Miši Majskom, a oni su rekli da znaju što je Kotor Art, da su čuli preko pijaniste Itamara Golana, koji je dolazio na festival i bio zadovoljan učešćem. Prosto, vrata nam se otvaraju i to je sve dio procesa za koji je potrebno vrijeme, jer je festival priča na duge staze. Lako je upaliti neku baklju, ali želim, kao čovjek koji je potekao iz Kotora, da ta baklja ovdje gori cijele godine. I idemo nekako ka tome – s ponosom govori Martinović.
Doći će jednom i Najdžel: On takođe otkriva da je čuveni crossover i džez muzičar, violinista Najdžel Kenedi bio prvi izbor za ovogodišnji koncert otvaranja, koji se održava 13. jula.
- Ove godine je otkazivanja bilo kao nikada do sada i nismo uspjeli u pregovorima sa Najdželom Kenedijem. Ne možete ni pretpostaviti koliko ta velika svjetska imena zahtijevaju. U njegovom ugovoru, koji je na 16 strana, stajalo je da traži honorar za snimanje koncerta, kao i honorar za izvođenje. Pored ostalog, tražio je i da mu jastuci budu određenih dimenzija i da u neposrednoj blizini ima japanski restoran... S druge strane, Miša Majski je upravo zbog tog bečkog menadžera, dozvolio nevjerovatne stvari: ne samo besplatno snimanje, već i direktno emitovanje koncerta. A sve to zahvaljujući tim vratima koja smo nesvjesno otvorili s nekim gostima, i pružajući umjetnicima koji dođu u Kotor, uz ovo što Kotor, Boka i Crna Gora jeste, organzaciju koja je na nivou svjetskih festivala. I zato, kada me pitaju zašto imam toliku organizaciju, ja im iskreno odgovorim – da bi se svi umjetnici osjetili kao VIP i da bi se vratili sa manjim zahtjevima i u smislu honorara, smještaja, svega. Ali, doći će i Najdžel jednom kod nas, siguran sam – zaključuje Martinović.
K.JERKOV
