Viđosmo li to da se Đedov amanet i Đedovo pismo, mijenjaju za ministarsko mjesto?
Kako shvatiti Kavarićevu priču, da Amfilohije ustvari nije bio “Arhiepiskop cetinjski”, nego je on to samo tako…? Što je on to?
Amfilohije se lažno predstavljao, Amfilohije nije znao što to stvarno znači, ili je on to na grobu uklesao onako, bez veze? Treba li ocrnit Amfilohija da bi se u srpstvu napredovalo?
Ko svjestan može podržavati srpsku crkvu, kojoj je jedini dokaz postojanja u Crnoj Gori dokument iz 1931. godine, koji je potpisao “Mi, Kralj Aleksandar”?
Je li Kavarićeva priča da Crna Gora može kupiti svoje crkve, svoja groblja i svoju zemlju od Srbije ako ponudi adekvatnu nadoknadu, konačno sve objasnila?
Jesmo li sinoć shvatili pravi razlog litijanja po Crnoj Gori? Je li sad jasno neznavenim, naivnim i zavedenim, koji su branili crnogorske crkve od Crnogoraca?
Vide li sad, zašto su ih podržavali oni iz Ljiga, Surdulice i Rogatice? Jesu li shvatili oni prevareni pričom o Njegoševoj Crnoj Gori, da Njegoša, ni one prije i poslije njega, nije birala Srbija, nego narod Crne Gore?
Znaju li da je u Crnoj Gori, samo narod Crne Gore uvijek odlučivao o crnogorskim vjerskim poglavarima?
A sada vidimo kako se oni koji su slijedili Amfilohija, utrkuju za Vučićevu milost. Zar im ne smeta da sudbinu Crne Gore, iz svojih ruku daju Beogradu?
Teško je gledati kako se potomci onih koji su bili gospodari, ulizuju potomcima onih koji su bili sluge. Je li duh Crne Gore ostao sačuvan? Je li nam ostala neugasla zublja.
Maske su pale, pa ko je shvatio, shvatio je. Ko nije, biće prilike. Jer se pljačka i uništavanje Crne Gore i svega crnogorskog, više i ne pokušavaju sakriti.
