Upitan juče što misli o progonu crnogorskoga jezika s Javnoga servisa RTCG, Dritan Abazović izjavio je: "Mene te teme ne interesuju, ako nekog drugog interesuju to neka lingvisti određuju sami". Tako je još jednom potvrdio da slaže svaki put kad zine. A evo koliko je samo tom jednom rečenicom slagao.
1. Laže Dritan Abazović kad kaže da ga ne interesuje pitanje jezika u Crnoj Gori jer je koliko juče lajkovao jednu moralnu trulež koja relativizuje diskriminaciju novinara i zabranu crnogorskoga jezika na RTCG, čime je s pozicije premijera osokolio sve diskriminatore.
2. Laže Abazović kad kaže da ga ne zanima pitanje crnogorskoga jezika jer je razur crnogorskoga visokoškolskog sistema povjerio upravo osobi (Rajki Glušici) koja se dokazala kroz kampanju protiv crnogorskoga jezika, što je njezino životno (ne)djelo.
3. Laže i kad kaže da to pitanje treba da riješe lingvisti. Laže jer su ga lingvisti riješili davno, ima gotovo dvjesta godina. Za to vrijeme, od Vuka Karadžića preko Milana Rešetara do u najnovije doba svi lingvisti koji su se jezikom u Crnoj Gori bavili (ma kako ga zvali) utvrdili su da je jekavska jotacija (primjeri tipa đed, đe, lećeti, ćerati, śever, śeme, iźelica...) opšteprisutno i markantno obilježje jezika u Crnoj Gori. To nijesu negirali ni oni što su se zalagali (ili se i danas zalažu) za upotrebu srpskoga jezičkog standarda u Crnoj Gori. To negiraju lingvistički trojanski konji (koji su svi do jednoga Uraši) koji crnogorski jezički standard vide isključivo kao standard koji je u Beogradu propisan za Crnu Goru i Republiku Srpsku i takav standard pod imenom "crnogorski jezik" prodaju zbunjenim crnogorskim građanima kao suvu nauku.
4. Kad kaže da lingvisti treba da se odrede o tome, opet laže jer su se lingvisti o tome odredili, a taj posao povjerila im je Država Crna Gora prije gotovo 15 godina. Savjet za standardizaciju te Ekspertska komisija za standardizaciju crnogorskoga jezika koju su činili strani eksperti odredili su se o tome, a nakon toga usvojen je službeni Pravopis crnogorskoga jezika koji ravnopravno tretira oblike đed i djed, śutra i sjutra, lećeti i letjeti i tako dalje. Oni kojima smeta sloboda izbora, šovinisti dakle, one koji promovišu slobodu izbora nazivaju nacionalistima koji nekome nešto nameću. Bilo bi odista više no stupidno očekivati da će premijer koji ne poštuje Ustav poštovati Pravopis.
Ali i najvećemu lažovu omakne se istina. Tako povodom diskriminacije Crnogoraca kao misije Vučićevih poltrona u crnogorskoj vlasti Abazović veli: "...problem (je) što neko želi da nas gura u nešto gdje ne želimo da budemo." Da, upravo je u tome problem. Abazović, Raonić i drugi čipsteri, kako im je juče lijepo naimio crnogorski istoričar Boban Batrićević, pokušavaju nas gurnuti u Otvoreni Balkan, Srpski svet, u putinovski poligon za obračun s evropskim vrijednostima. A mi ne želimo biti tamo! I nećemo na to pristati uprkos tome što svakodnevno svjedočimo moralnome glibu u kojem je na svome evropskom putu zaustavljena Crna Gora.
U tome moralnome glibu više ne iznenađuje što bivši ministar spoljnih poslova Srđan Darmanović ide da primi nagradu od rektora Božovića, kojega je juče češki istoričar František Šistek i jedan od najboljih poznavalaca društvenih prilika u crnogorskoj prošlosti i sadašnjosti odredio kao "čovjeka koji otvoreno radi za Putinovu Rusiju i Vučićevu Srbiju, vlasnika jednog od glavnih proruskih portala koji širi otrovne dezinformacije, što je apsolutni međunarodni skandal". U tome moralnom glibu ne iznenađuje što je član Savjeta RTCG, tj. Javnoga servisa iz kojega se progoni crnogorski jezik i šikaniraju novinari govornici toga jezika, bivši rektor UCG Predrag Miranović kojega je u taj Savjet delegirala CANU. U tome moralnom glibu ne čudi izostanak reakcije dobroga dijela crnogorske akademske zajednice, izostanak reakcije Matice crnogorske koja pokazuje potpunu nesposobnost da odgovori novim društvenim izazovima, izostanak reakcije dezorijentisanih opozicionih suverenističkih partija koje nose dobar dio zasluga za aktuelno civilizacijsko posrnuće Crne Gore.
No spontane i srčane reakcije na diskriminaciju, segregaciju i čipsterski odnos prema gaženju osnovnih ljudskih prava daju nam razloga za optimizam. Zgađena indolentnošću onih koji su se do juče predstavljali kao kulturni stratezi i zašitnici baštine te poltronerijom onih što ne pitaju za cijenu mrvica ispod beogradske trpeze - rađa se neka nova Crna Gora. Crna Gora kojoj ne trebaju čobani. Kad se promijene okolnosti, biće dosta onih koji će se kleti da ovih dana nijesu blejali za čobanima nego da su pripadali toj drugoj Crnoj Gori - kao što smo ih dugo po referendumu slušali kako su 90-ih bili liberali.
5
