Medijska strategija 2022-2026. sa Akcionim planom za 2022. i 2023. godinu ne predlaže mehanizme pomoću kojih bi se obezbijedila nezavisnost regulatornog tijela, Javnog servisa i lokalnih emitera, zaključile su ekspertkinje Savjeta Evrope Tanja Kerševan-Smokvina iz Ljubljane i Helena Mandić iz Sarajeva u komentarima na posljednju crnogorsku verziju ovog važnog dokumenta, čiji je cilj da poboljša stanje u svim medijima u našoj državi.
Pobjeda je imala uvid u komentare Savjeta Evrope dostavljene Ministarstvu medija i kulture u decembru prošle godine, na zahtjev direktora Direktorata za medije u tom resoru Neđeljka Rudovića.
Radna grupa u Crnoj Gori prethodno je deset mjeseci radila na tekstu Strategije, ali mogućnost da vide komentare eksperata SE imali su samo oni članovi koji su ih i tražili na uvid. Većina to očito nije učinila, pojedini sa kojima smo razgovarali nemaju ni predstavu da je bilo ko iz Savjeta Evrope odgovorio.
Nedostaci
Komentarišući najnoviju verziju Strategije koju je Ministarstvo dostavilo 10. novembra prošle godine, Kerševan-Smokvina i Mandić ocjenjuju da je većina preporuka koje su dale usvojena, te da sadržajno, strateški dio dokumenta pokazuje određeni napredak u odnosu na prethodne verzije.
Međutim, kao nedostatke navode to što su djelovi Medijske strategije i dalje preobimni, neki strateški ciljevi nijesu adekvatno konkretizovani, a neke mjere su i dalje nepotpune.
Akcioni plan je, prema njihovim riječima, značajno unaprijeđen, sa navedenim aktivnostima i indikatorima, kao i pratećim budžetom, a željeni rezultati su preciznije navedeni. No, problem je nastao neadekvatnom konkretizacijom strateških i operativnih ciljeva.
Kao najvažnije primjedbe Kerševan-Smokvina i Mandić isitiču to što se nezavisnost regulatornog tijela pominje u širokim pojmovima, bez bilo kakvih mehanizama kojima bi se nezavisnost osigurala.
''Nezavisnost Javnog servisa Crne Gore i lokalnih javnih emitera se takođe pominje u vrlo širokom smislu, bez bilo kakvih jasnih rješenja kojima bi se ta nezavisnost osigurala '' ističu u dokumentu.
Kažu i da se transparentnost vlasništva „navodno osigurava kroz predviđeni registar vlasništva, međutim nijesu date smjernice i rješenja u smislu osiguravanja medijskog pluralizma ili ograničavanja koncentracije vlasništva u medijima“.
Navode da je pitanje rodne ravnopravnosti nedovoljno elaborirano, bez jasnih strateških rješenja kojima bi se poboljšali medijski standardi u ovom pogledu, i na taj način pomoglo ukupnom napretku u ovoj oblasti.
Velike ambicije
Nacrt medijske strategije Crne Gore najavljuje da će „jasno definisati ciljeve, pravce razvoja i buduće planove kako bi se obezbijedilo povoljno okruženje za slobodu informisanja, protok ideja i mišljenja u ostvarivanju javnog interesa, kao i za uređeno medijsko tržište“.
Radna grupa vjeruje da će se na ovaj način stvoriti „uslovi za rad, koji će doprinijeti unapređenju ambijenta za slobodno i profesionalno novinarstvo, odnosno da građanima bude omogućeno pravo na istinitu, pravovremenu i cjelovitu informaciju“.
Kerševan-Smokvina i Mandić kažu da ova ambiciozna vizija nije praćena sa dovoljno dobro koncipiranim aktivnostima, da bi tako očekivanje bilo opravdano.
''U tekstu se i dalje na nekoliko mjesta pominje jačanje nezavisnosti regulatora, međutim, nijesu uočene nikakve specifične mjere kojima bi se ta nezavisnost ojačala, osim opštih mjera usklađivanja sa Zakonom o AVMSD – audio-vizuelnim medijskim uslugama. Dosljedno transponovanje AVMSD bi načelno trebalo dovesti do jačanja nezavisnosti, međutim, isto tako postoji veliki rizik da ovaj cilj ostane samo mrtvo slovo na papiru'' navode ekspertkinje.
Preporučuju da se navedu bar generalne smjernice koje bi poslužile prilikom definisanja odgovarajućih zakonskih rješenja.
Osnovni EU standardi
U dijelu Strategije koji se odnosi na unapređenje nezavisnosti javnih emitera, kao indikatore učinka za ispunjenje radna grupa predlaže procente ostvarivanja produkcionih planova RTCG i lokalnih javnih emitera što je, prema mišljenju ekspertkinja, nešto što se podrazumijeva.
''Ostvarivanje produkcionih planova ne znači ništa u odnosu na nezavisnost. Unaprijeđena nezavisnost javnih emitera ne može se mjeriti sa procentima realizacije produkcionih planova RTCG i lokalnih javnih emitera. Predviđene aktivnosti su normativnog značaja'', navode ekspertkinje.
Kažu i da nema aktivnosti koje bi se odnosile na aktivnu primjenu i odbranu nezavisnosti u praksi.
''Nezavisnost se postiže kroz čvrste zakonske mehanizme, a posebno kroz njihovu dosljednu primjenu. Indikatori trebaju dakle biti preoblikovani u smjeru zakonskih, finansijskih i bihevioralnih mjera kako bi se ojačali uslovi i kultura nezavisnosti'', ističu ekspertkinje.
Prema njihovim riječima, nezavisnost javnih emitera je jedan od osnovnih evropskih standarda, pa bi ovom pitanju trebalo posvetiti više pažnje u smislu ugradnje mehanizama kojima bi se ta nezavisnost osigurala.
Dio koji se odnosi na strateške ciljeve je, kako ističu - preobiman.
''Bilo bi poželjno u strateški dokument ugraditi mehanizme koji će osigurati redovne analize načina utroška sredstava dodijeljenih iz Fonda za medijski pluralizam, kao i redovne analize učinaka u smislu efekata na pluralizam medijskih sadržaja'', predlažu one.
Direktor Medijske asocijacije Jugoistočne Evrope (MAJE) Vuk Maraš, koji je član radne grupe za izradu Medijske strategije, Pobjedi je nedavno kazao da neusvajanjem tog dokumenta, kao i seta medijskih zakona, Vlada Crne Gore vrši opstrukciju, kako bi „vruć krompir“ ostavili nekom drugom, iako za tim nema potrebe, jer su se članovi radnih grupa usaglasili oko tekstova ovih važnih dokumenata za rad medija.
Rudović je ranije Pobjedi rekao da u resornom ministarstvu rade finalno redigovanje prijedloga Medijske strategije, nakon čega će ovaj dokument biti poslat i ekspertima Evropske komisije da bi i oni doprinijeli dajući svoja mišljenja, nakon čega će ti materijali biti poslato članovima radne grupe na razmatranje.
Efikasnost samoregulacije
Ekspertkinje Savjeta Evrope Tanja Kerševan-Smokvina i Helena Mandić ističu da u Medijskoj strategiji nijesu navedeni indikatori uredničke i finansijske nezavisnosti, a kao indikator adekvatne samoregulacije u medijima navodi se samo procenat registrovanih medija koji su uključeni u neki oblik samoregulacije, bez osvrta na efikasnost.
''Operativni cilj 2.2 Uspostavljena adekvatna samoregulacija u medijima – potrebno je razmotriti poziciju ovog podnaslova, da li pripada u ovo poglavlje? Takođe je potrebno razmotriti i naziv - da li se cilja na uspostavljanje samoregulacije u svim medijima, ako da, potrebno je napraviti jasnu distinkciju između elektronskih medija koji mogu uspostaviti interne samoregulatorne mehanizme, ali u konačnici potpadaju pod obaveznu regulaciju od strane nadležnog regulatornog tijela, te štampanih medija koji trebaju ući u sistem samoregulacije'' predlažu Kerševan-Smokvina i Mandić.
Uspostavljena ,,adekvatna“ samoregulacija u medijima, prema njihovoj ocjeni, ne može se mjeriti samo sa procentom uključenih registrovanih medija, nego treba pratiti i primjenu samoregulacije i njene rezultate.
