"Puno je učitelja, to su moji sensai, od Safeta Isovića, Nade Mamule, Zaima Imamovića, Himza Polovine, Silvane Armenuli, Ksenije Cicvarić. To su sve glasovi koji su meni pomogli da shvatim tradiciju kako treba, da je poštujem, prije svega, i da na neki način stvorim neki svoj izražaj, način na koji ja izvodim i doživljavam te pjesme" kazala je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, umjetnica Amira Medunjanin.
Dosta je definicija sevdaha, kaže Medunjanin, i definitivno je sevdalinka autohtona lirska bosanska pjesma, a za nju samu, dodaje ona, je sevdah kao stanje uma i način života, te, kako kaže, nešto što najbolje opisuje kakvi smo.
"Svijet je prepun predivne muzike, i svaka od njih nosi nešto svoje. Imate portugalski fado koji je po senzibilitetu sličan našoj tradiciji, pa argentinski tango, grčka rebetiko, ali moram iskrena biti, obzirom na porijeklo, na dugovječnost tradicije muzičke na našim prostorima, tu smo nekako prilično jedinstveni, i to je predivno. Ljudi reaguju, vjerujte mi, skoro na identičan način bilo gdje u svijetu, kao i na našim prostorima. Faktički ta neka jezička barijera u jednom trenutku zaista nestane", rekla je Medunjanin.
Čovjeku je samim dolaskom na ovaj svijet određen neki put, poručuje Medunjanin, i kaže da je ona uvjerena u to i zato je slijedila svoje srce, a ne razum, kako kaže, kad se opredijelila za muziku, a ne razum.
"Da je bilo jednostavno, nije bilo jednostavno, ali se nikad nijesam, zaista, pokajala. Moje prethodno školovanje i cijeli moj život je išao u drugom pravcu, nema muzičkog obrazovanja u tom iskustvu, ali to nešto što je došlo odozgo , taj nekakav dar od boga je jednostavno nešto što sam morala ispratiti. Mama je bila zabrinuta u početku, plašila se hoću li imati novca da hranu donesem na sto. Tako je u početku bilo. A ja nijesam zahtjevna osoba, ono što imam je sasvim dovoljno za lijep i ugodan život", prisjetila se Medunjanin.
Pred koncert joj potrebno nekih pola sata mira, kaže Medunjanin, gdje je sama sa sobom, a strani svijet su joj stilisti i hrpa profesionalaca koji radi oko stylinga.
"Nemam potrebu, da ne zvučim sad prepotentno, nemam uopšte potrebu za dokazivanjem i pokazivanjem u tom smislu, tako bih rekla, meni je bitno da mi spremni izađemo na pozornicu, da damo maksimum muzički, i moji muzičari i ja, i to je esencija svega, to i nekakvo druženje sa publikom i ljudima koji dolaze na koncerte", istakla je Medunjanin.
Prošlo je dvije decenije od izlaska prvog albuma, prisjeća se Medunjanin, i za svo to vrijeme, kaže ona ima izuzetnu sinergiju sa publikom, jedni druge, kako kaže podržavaju.
"Meni posle koncerta treba opet ta neka tišina, taj neki mir samoj sa sobom, da se nekako, vrlo često to kažem, sa tog Saturnovog prstena vratim na zemlju i da dođem malo sebi. Ali, svaki koncert je kao prvi i predivno je iskustvo, stvarno se radujem svakom koje dolazi", rekla je Medunjanin.
Puno je životnih lekcija usvojila, poručuje Medunjanin, a najbitnija je ona da čovjek kad prolazi kroz period, tada i treba najveću podršku i ljudi koji su u tom trenutku tu, ističe ona, kad je teško, to su istinski prijatelji i njih treba čuvati.
Velika odgovornost je, vjeruje ona izvoditi sevdalinke, jer su to pjesme i priče naših naroda, koji su zaista, kako kaže, postojali, i puno je prethodnika od kojih je, ističe ona, učila.
"Puno je učitelja, to su moji sensai, od Safeta Isovića, Nade Mamule, Zaima Imamovića, Himza Polovine, Silvane Armenuli, Ksenije Cicvarić. To su sve glasovi koji su meni pomogli da shvatim tradiciju kako treba, da je poštujem, prije svega, i da na neki način stvorim neki svoj izražaj, način na koji ja izvodim i doživljavam te pjesme", zaključila je Medunjanin.
