Govoreći o svojim prvim susretima sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom u Bijeloj kući u martu 2017. Merkel je u knjizi koja izlazi idućeg utorka, napisala da joj nije „ostavio dobar predosjećaj“, navodi Dojče vele.
“Bili smo na dva različita nivoa: Tramp je bio na emocionalnom, a ja na činjeničnom nivou. Kada bi i obraćao pažnju na moje argumente, to je uglavnom bilo da bi davao nove zamjerke. Nije izgledalo kao da mu je cilj nalaženje rješenja razmatranih problema… Zaključila sam iz razgovora da saradnja ka međupovezanom svijetu ne bi bila moguća s Trampom”, napisala je Merkel.
Dodala je da je Trampa izgleda „mnogo fascinirao ruski predsjednik“ Vladimir Putin.
“U godinama koje su slijedile imala sam utisak da vođe sa autokratskim i diktatorskim tendencijama imaju određenu fascinaciju njime”, napisala je Merkel.
Tramp je u junu 2017. telefonom obavijestio Merkel da će se SAD povući iz Pariskog sporazuma o klimi, što je ona opisala kao „težak udarac“, pošto je željela da klima postane „centralna tema“ u okviru G20.
Objasnila je i svoje protivljenje ulaska Ukrajine u NATO, što joj je dugo zamjerano, u osvrtu na samit alijanse 2008. godine u Bukureštu.
Napisala je da je prisustvo ruske flote u Crnom moru na ukrajinskom poluostrvu Krim predstavljalo rizik i da „da do sada ni jedna zemlja-kandidat za pristupanje NATO-u nije imala takvu ukotvljenost ruskih vojnih struktura“.
“Ocijenila sam da je bilo iluzorno misliti da bi status kandidata za članstvo zaštitio Ukrajinu (i Gruziju) od agresije Putina”, napisala je ona.
Rekla je da je na kraju samita nađen kompromis koji je kako je napisala „imao cijenu“.
“Činjenica da Gruzija i Ukrajina nisu dobile obećanje za status kandidata za članstvo bilo je jedno ‘Ne!’ njihovim nadama. Činjenica da im je NATO istovremeno nagovijestio opšte obećanje pristupanja bilo je za Putina ‘Da!’ njihovom pristupanju… i proglašenje rata“.
Rekla je da se zato iz Bukurešta vratila s pomiješanim osjećanjima jer „izbjegli smo veliki spor, ali istovremeno je bilo očigledno da mi unutar NATO nismo imali zajedničku strategiju prema Rusiji“.
Merkel je napisala da joj je kasnije Putin u drugom kontekstu rekao da ona neće ostati kancelarka zauvijek i da će tada Ukrajina i Gruzija postati članice NATO, što, kako je dodao, „on želi da spriječi“.
“A ja sam pomislila: ‘Ni ti nećeš biti predsjednik zauvijek’. Ipak moja zabrinutost zbog budućih tenzija s Rusijom nije oslabila u Bukureštu”, napisla je Merkel.
U memoarima se sjeća svog djetinstva koje je opisala kao srećno, u komunističkoj Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR) u Templinu, gradiću sjeverno od Berlina. Rekla je da je njen otac, sveštenik iz Hamburga vodio crkvu sa željom da nadoknadi nedostatak crkvenih lica pod režimom nepriateljskim prema religiji.
“Moji roditelji su sve učinili da stvore prostore zaštite za mene i moju braću i sestre i za to ću im uvijek biti zahvalna”, napisala je Merkel.
Život pod diktaturom značilo je stalno živjeti „na oštrici noža“, napisala je ona dodavši da i kad neki dan počne bezbrižno, sve može da se promijeni za nekoliko sekundi u slučaju prekoračenja politički dopuštenih granica, što je dovodilo egzistenciju u opasnost.
“Otkrivati gdje se tačno nalaze te granice bila je prava umjetnost. Moja pomirljiva priroda u određenoj mjeri i moj pragmatični pristup su mi pomogli”, napisala je Merkel.
Sjetila se kako je profesor pozvao da napusti amfiteatar gdje je slušala nastavu iz fizike, što je bio njen predmet studija, umjesto da bude na obaveznom kursu marksizma i lenjinizma. Iako nije bilo posljedica po nju, kaže, nikad nije zaboravila tu epizodu koja je bila „ponižavajuća“.
Gledajući unazad rekla je da osjeća „određenu superiornost prema tom režimu“ jer „ta država uprkos svemu nije uspjela;da me liši nečega zbog čega sam živjela i osjećala – određenu bezbrižnost- napisala je Merkel.
