„Nikada i nigdje i nijedno mjesto u ovoj blagoslovenoj zemlji, ni na jednom se nije ta sila i svjetlost preobraženja projavila kao ovdje. Pogledajte danas, nema više petokraka, danas su krstovi zasijali zlatni nad ovim gradom poslije 150 godina ponovo da blagosiljaju i petokrake i krstove, ali bez krsta nema ni petokrake, ničega bez krsta nema“, istakao je Metodije.
To su, kaže, naši stari znali.
„Kad sam dolazio ovdje, prolazim kroz jedno selo prije Žabljaka, pisalo je u tom selu ćirilicom Naše selo, na jednom objektu ugostiteljskom. Promjenom da li vlasnika, ali sigurno promjenom duha, piše sad Moje selo i to latinicom. Ja se sjetim da je narod govorio: Od riječi naše đavoli se plaše, a od riječi moje đavoli se goje. Ta individualnost, sebičnost, samodovoljnost došla je sa latinicom sa zapada, onda smo to uveli u svoje živote i otuđili se jedni od drugih. Oni cupkaju sami i đuskaju, kako vele, a mi igramo u kolu, držimo se saborno za ruke. I zato je uvijek bilo naše, nikad moje jer ja nemam smisla bez sabornosti i bez svih vas ovdje okupljenih, niti iko od vas pojedinačno bez sabornosti i zajedništva“, kazao je Metodije.
Zato latinica sama po sebi, dodaj on, nije zlo ali se, kako je rekao, projavljuje novi duh koji je stran ovom prostoru.
„To se projavilo kroz taj bezazleni natpis gdje je naše pisalo ćirilicom nekad, a moje sad piše latinicom. To su vam veliki znaci i opomene, ali smo dobrim, ako Bog da, putem krenuli trudom i molitvama mitropolita Amfilohija i vladike sad mitropolita Joanikija i svih onih slavnih predaka, vitezova duha, koji su se uložili i dali na ovom prostoru da mi danas možemo ponovo, i opet ćemo, ako Bog da, slavimo sveto Preobraženje i saborujemo. Bez duhovnog srodstva nema ništa“, poručio je Metodije.
