Međutim, za razliku od dana kada je odlazeći premijer Dritan Abazović sastavljao manjinsku Vladu, ovog puta imamo novi fenomen – razdor u vrhu najjače partije, na kojoj i počiva formiranje izvršne vlasti. Ako je do prošle sedmice bilo rano za takvu tvrdnju, od juče nije – jer, mnogo je toga rekao predsjednik države Jakov Milatović pred novinarima u Kolašinu što govori kako su njegovi stavovi dijametralno suprotni u odnosu na one na kojima insistira mandatar Milojko Spajić.
O ovima, nekome i o skretanju s puta
Izjave u kojima predsjednik države, ali istovremeno i zamjenik predsjednika jedne stranke pod “ovima (koji su do sada vodili taj proces)” misli na lidera te iste partije daleko su od svakidašnjih – ne samo kada je Crna Gora u pitanju.
Govoreći o potencijalnoj saradnji PES sa ZBCG, Demokratama, pa i Građanskim pokretom URA, Milatović je kazao kako je taj put “trasiran”, te da je potvrda da je tako stigla u drugom krugu predsjedničkih izbora.
“Da li neko skreće sa tog puta građani neka procijene”, dodao je Milatović.
Ko je u toj rečenici ‘neko’ – zasigurno nije teško zaključiti.
“Apelujem na one koje učestvuju u pregovorima da proces pregovora učine transparentnijim i inkluzivnijim, situacija je trenutno zabrinjavajuća”, zaključio je on.
Koliko poslanika PES je uopšte na istom fonu?
I dok je prošle sedmice dio medija izvještavao o tome kako Milatović i Spajić uopšte nemaju komunikaciju već dva i po mjeseca, čini se kako je prvi navedeni svoj stav o svemu još jednom pokazao u subotu, kada nije ni prisustvovao Glavnom odboru PES.
Iako je noć prije, po završetku susreta poslanika PES, usputno i to pomenuto, u subotu na sjednici GO nije baš bilo jedinstva među članovima povodom Spajićevog prijedloga, kojim je koalicija ZBCG isključena iz potencijalne većine.
“Nekoliko ljudi bilo je protiv i nekoliko uzdržano. Svi ostali bili su za”, poručio je i sam Spajić nakon sjednice.
Ipak, među tih nekoliko ljudi su – prema onome što se za sada zasigurno zna – i najmanje dvije poslanice PES. Njima treba dodati i još dvoje poslanika sa liste “Evropa sad” koji pripadaju drugim frakcijama, Ujedinjenoj i Alternativi, a koji ni pod razno neće podržati novu Vladu bez ZBCG.
Na koliko to onda svojih poslanika Spajić uopšte može da računa u ovom momentu, kada se izuzmu Ujedinjena, CIVIS, Alternativa, Novska, te doskorašnji čelnik Stranke pravde i pomirenja? Reklo bi se na 17, računajući i njega samog, a sve pod pretpostavkom da su i oni čvrsto uz njegov prijedlog.
Drugi čin: Milo i Momir modernog doba?
Bila Vlada sastavljena ili ne, čini se kako Crna Gora drugi put u istoriji višepartizma ima stranku unutar koje je došlo do potpunog razdora među dvojicom ključnih rukovodilaca. Kako se to 1997. godine to prvi put završilo, ne treba podsjećati – tek je politička scena nakon toga doživjela tektonske promjene.
Razlike postoje u mnogo čemu – počev od toga da su u pitanju dva potpuno različita politička razdoblja, sve do toga da je riječ o subjektima koji se drastično razlikuju i po podršci i po moći.
I najzad – dok je dotad jedinstvena Demokratska partija socijalista u to doba imala iza sebe gotovo osam godina rukovođenja izvršnom vlašću, razdor u Evropi sad događa se prije nego što su uopšte i uspjeli da dođu na vlast.
