Ukoliko mi nijesmo, poslije užasnih 90-ih godina prošlog vijeka, naučili nikakve lekcije - onda smo svi kao društvo mnogo više od budala. Ne umijem da nađem čak ni adekvatnu riječ za to. To što će crkveni službenik propovijedati dok stoji za oltarom - stvar je samo njegovog odnosa sa Bogom, a stvar svih nas je da se okrenemo jedni drugima i da živimo onako kako bi trebalo, poštujući sebe i svoje slobode, ali moramo i shvatiti da je naša sloboda ograničena samo isto takvim pravima drugoga čovjeka - kaže u intervjuu za Pobjedu dr Andrija Petković, doktor političkih nauka i predsjednik Bokeškog foruma komentarišući izjavu protojereja Mijajla Backovića, koji je javno ustvrdio da su Hrvati u Boki „projekat“.
Za Pobjedu je govorio o političkoj pozadini ovakvih riječi, opasnosti koje one nose po multietnički i multikonfesionalni sklad Crne Gore, te širem društvenom kontekstu u kojem se slični narativi pojavljuju.
“One su tendenciozne, netačne i da ne znam ko ih izgovara – vjerovao bih da su posljedica čiste neupućenosti”, poručuje Petković ističući da se iza Backovićeve poruke krije „klasična politička pozadina i želja za reklamiranjem“.
Govoreći o širem društvenom kontekstu, lider Bokeškog foruma podsjeća da je pred svake važne izbore, kao što su ovi koji se 13. aprila održavaju u Nikšiću i Herceg Novom, potrebno radikalizovati društvo i pokrenuti sve raspoložive snage kako bi se napravila vještačka sinergija koja bi ovoj ili onoj političkoj opciji obezbijedila što veću podršku.
On upozorava da ovakve izjave nijesu izolovani incidenti, već dio šireg problema u kojem vjerski službenici nerijetko zaboravljaju svoju primarnu ulogu.
“Vidimo da Crkva, o kojoj god da se radi, sve više ima upliva u neke tokove života koji nemaju veze sa Bogom”, primjećuje on.
Kao suprotnost mržnji i manipulaciji, Petković naglašava da svako poklanja ono što nosi u sebi“, navodeći da ga je upravo porodično vaspitanje naučilo da poštuje i cijeni različitosti – vrijednost koja današnjem društvu sve češće nedostaje.
Tema koja je svakako obilježila sedmicu za nama jeste izjava paroha grbaljskog Mitropolije crnogorsko-primorske, protojereja Mijajla Backovića da su Hrvati u Boki „projekat“. Kako komentarišete ove navode koji dolaze od jednog sveštenog lica?
Petković: Prije svega, od koga god da dolaze, one su tendenciozne, netačne i da ne znam ko ih izgovara - vjerovao bih da su posljedica čiste neupućenosti. Međutim, ovako, sasvim je sigurno da iza sebe kriju klasičnu političku pozadinu i želju za nekim reklamiranjem. Vidimo da Crkva, o kojoj god da se radi, sve više ima upliva u neke tokove života koji nemaju veze sa Bogom. Jednostavno, politika, odnosno politikanstvo, najbrži je način da se ispliva na površinu, tako da nam je i ta površina postala strahovito muljevita. Neko se za svoje mjesto pod suncem bori preko onih nakaradnih emisija na Pinku, valjda se zovu „Farme“, drugi koriste mantiju da bi se isticali. Ne služi to na čast ni mantiji, ali ni Crkvi koju dotični paroh predstavlja.
Da li je i u kojoj mjeri opasno to što ovakve teorije o jednom autohtonom narodu u Crnoj Gori dolaze od nekog ko je, da tako kažemo, vjerski službenik koji treba propovijedati mir, toleranciju i suživot?
Petković: Opasno je u onoj mjeri u kojoj ga doživimo ozbiljno. U onoj mjeri u kojoj zaboravljamo da je Crna Gora multinacionalna i multikonfesionalna država u kojoj su svima garantovana jednaka prava. I treće, ali ne i najmanje važno, kažu da se pametan čovjek uči na tuđim, a budala na svojim greškama. Ukoliko mi nijesmo, poslije užasnih 90-ih godina prošlog vijeka, naučili nikakve lekcije - onda smo svi kao društvo mnogo više od budala. Ne umijem da nađem čak ni adekvatnu riječ za to. To što će crkveni službenik propovijedati dok stoji za oltarom - stvar je samo njegovog odnosa sa Bogom, a stvar svih nas je da se okrenemo jedni drugima i da živimo onako kako bi trebalo, poštujući sebe i svoje slobode, ali moramo i shvatiti da je naša sloboda ograničena samo isto takvim pravima drugoga čovjeka. Okrenuti se, dakle, nekim normalnim životnim stvarima, sebi prije svega i sopstvenim potencijalima. Zadovoljan, ispunjen i ostvaren čovjek jednostavno nema taj poriv da mrzi ikoga... Onda ovakvi ljudi, koji su instruisani da stvaraju vještačke podjele u društvu, bivaju potpuno bezopasni i nebitni. I sebi i drugima! Nažalost, mi do tog stepena evolucije još nijesmo došli, a kad ćemo - teško je reći.
Zbog čega se ova tema i narativ u javnom diskursu plasiraju baš u ovom trenutku?
Petković: Pred neke važne izbore, a valjda su sad takvi ovi koji se 13. aprila održavaju u Nikšiću, potrebno je radikalizovati društvo, pokrenuti sve raspoložive snage kako bi se napravila neka vještačka sinergija koja bi ovoj ili onoj političkoj opciji obezbijedila što veću podršku. Ljudska glupost i mržnja, htjeli mi to da priznamo ili ne, posjeduju strahovitu snagu. Pred njima sve drugo se lako razbija. Najlakše je za sopstvene neuspjehe kriviti nekog drugog. Davno je Gustav Le Bon napisao „Psihologiju masa“... Čini mi se da su je neki dobro izučili.
U Vašem reagovanju na ovu tvrdnju naveli ste da je ona „ništa drugo do nastavak jedne političke konfuzije u našem društvu“. Što je po Vašem mišljenju cilj te, kako ste je nazvali, konfuzije i za čiji i kakav interes se ona stvara?
Petković: Pa, prvo ću odgovoriti time da sam, otkako sam osnovao Bokeški, dva puta bio najponosniji. Prvi put kad smo pomogli da se 30. avgusta 2020. godine smijeni jedna loša, bahata vlast koja je baš bila zastranila i drugi put kad sam, u novembru prošle godine, napustio mjesto potpredsjednika opštine Tivat i tu avgustovsku koaliciju. Jer se pokazalo da se najveći broj partnera, a čast vrlo rijetkim izuzecima, za brojne principe zalagao samo deklarativno i da se suštinski ništa nije promijenilo. Došlo je samo do još većeg raslojavanja i veće želje kod činilaca „nove“ vlasti da zauzmu što veći broj fotelja, ne vodeći računa ni o kakvim načelima, a naročito ne o stručnim kvalifikacijama. Apsolutno ništa od svih onih prioriteta koji su obećavani uoči tih izbora 2020. godine nije ostvareno. Decentralizacija, promjena izbornog sistema, uspostavljanje meritokratije i prestanak nekog nepotističkog odnosa, ama baš se nije mrdnulo sa mrtve tačke, a neke stvari su daleko gore nego što su bile. Znači, što bi rekao pokojni Đorđe Balašević: „... a dole, na dnu, sudbinu jadnu svima rešava nekakav som“. Premijer ne razgovara sa predsjednikom države, predsjednik sa predsjednikom Skupštine, pola nosilaca vlasti uopšte ne poštuje, niti voli državu u kojoj zarađuje novac i u čijem bi interesu trebao da radi... To je samo vrh ledenog brijega. Zar nije konfuzija?!
Smatrate li da ovakve izjave mogu narušiti međuvjerske i međunacionalne odnose u Tivtu i generalno Boki i kako vidite trenutno stanje po tom pitanju? Kako ocjenjujete trenutnu ulogu vjerskih zajednica u očuvanju ili narušavanju suživota u Boki? Na čemu, kao društvo i država, moramo prioritetno raditi kako bi očuvali to najveće bogatstvo Crne Gore, tj. njen multinacionalni i multikonfesionalni sklad, ali i kako u perspektivi izbjeći štete koje ovako neodgovorne izjave pojedinaca, naročito javnih djelatnika, mogu da naprave?
Petković: Odgovoriću Vam na ova pitanja jednom pričom o bogatom i siromašnom čovjeku. Komšijama... Bogataš je siromahu svakodnevno u dvorištu ostavljao korpu punu splačina, a siromah mu je istu tu korpu vraćao, samo prepunu voća. Kad ga je bogataš upitao o čemu se radi, siromah mu je odgovorio: svako poklanja ono što nosi u sebi. Jednostavno je tako! Imam sreću da su me majka Srpkinja i otac Hrvat vaspitavali da uvažavam i cijenim svakog, bez obzira na to kako se zvao i prezivao. I ništa novo neću reći kad kažem da ništa u životu ne može da Vas, kao individuu, odredi kao to vaspitanje koje nosite iz kuće. Kad se ujutru probudite, pa shvatite da u tim socijalnim relacijama ne predstavljate samo sebe, nego sve one koji su dio sebe ugradili u stvaranje Vas kao pojedinca, onda ne možete da pogriješite.
Ni crkva, niti škola, radna organizacija... Niko vas ne određuje kao najbliža porodica. Ako su u vama usađene istinske vrijednosti, prava shvatanja o dostojanstvu i - ne postoji nijedan pop ili političar koji vas može natjerati bilo kakvom zlom riječju da zamrzite nekog samo zato što je u tome nekom, na kraju krajeva najmanje bitnom smislu, drugačiji od Vas.
