Na skupu će biti predstavljeni radovi dvadesetak naučnika iz Ukrajine, Mađarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore... O cjelokupnom radu Nikčevića i njegovom doprinosu razvoju savremene književne montenegristike, kroatistike i slavistike u cjelosti, učesnici Skupa će referisati u dvije sesije.
Milorad Nikčević (1941-2021) bio je književni istoričar, teoretičar i utemeljivač savremene književne montenegristike.
Diplomirao je studij slavistike (jugoslavistiku i rusistiku) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu magistrirao je s tezom Stefan Mitrov Ljubiša i Njegoš – uticaji i paralele.
Doktorsku disertaciju pod naslovom Crnogorska pripovijetka od 60-ih godina 19. vijeka do Prvoga svjetskog rata odbranio je na Filološkome fakultetu u Beogradu. Studijski se usavršavao na Državnome univerzitetu „Lomonosov” u Moskvi (1975), na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu (1989), potom na zagrebačkome Filozofskom fakultetu (1996) te na Univerzitetu Berkli u San Francisku (2001).
Na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost i Katedri za metodike i metodologiju znanstveno-istraživačkoga rada nastave jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku radio je kao docent, vanredni profesor, redovni profesor i redovni profesor u trajnom zvanju.
Predavao je Metodiku jezika i književnosti, Metodologiju znanstvenoga rada, Metodiku nastave književnosti te Istraživanje interkulturalnih i međuknjiževnih uzajamnosti i Kritička izdanja i tekstologiju.
Od 2005. do penzije bio je rukovodilac i jedan od utemeljivača Katedre za metodiku i metodologiju naučno-istraživačkoga rada nastave jezika i književnosti.
Utemeljivač je crnogorskog studija (1995) Montenegrina (Crnogorska književnost, Povijest crnogorske kulture i civilizacije) i prvi gostujući profesor toga studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1996).
Autor je više stotina naučnih i stručnih radova o crnogorskoj i hrvatskoj književnosti i o hrvatsko-crnogorskim kulturnim vezama te autor dvadesetak samostalnih i koautorskih knjiga, među kojima se posebno ističe treći tom Istorije crnogorske književnosti (2012) kao njegovo životno djelo.
Za stručni, naučni i pedagoški rad dobio je u Republici Hrvatskoj više priznanja i nagrada, kao i Povelju FCJK za poseban doprinos montenegristici. Jedan je od inicijatora osnivanja Instituta za crnogorski jezik i književnost u Podgorici te njegove kasnije transformacije u Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Bio je jedan od najagilnijih profesora FCJK i jedan od najbespoštednijih kritičara devijacija crnogorskoga društva kako 90-ih godina prošloga vijeka tako i danas, osobito kao kritičar kleronacionalizma.
