Svaka škola, radna organizacija i zdravstvena ustanova u nekadašnjoj Jugoslaviji imala je povjerenika civilne zaštite koji je bio zadužen za primjenu razrađenog sistema evakuacije i planove ponašanja za slučaj vanredne situacije.
"To je bio samo segment zakonski utemeljenog i razrađenog koncepta organizovanja građana u okviru Opšte narodne odbrane i društvene samozaštite, koja je bila poseban stub bezbjednosti zemlje u mirnodopskim uslovima, kadar da pruži logistiku i za slučaj ratnog stanja", kazao je u razgovoru za Pobjedu Vojo Milošević, nekadašnji član opštinskog štaba ONO i DSZ u Titogradu, dugogodišnji izviđač, politički radnik, po vokaciji ekonomista.
Prema njegovim riječima, u takvom sistemu daleko je manje moglo biti prostora za konfuziju, stihijsku reakciju ili izostanak adekvatnog odgovora u uslovima terorističkih prijetnji ili uzbunjivanja javnosti kakva nam se događaju u proteklih mjesec dana.
"U slučaju evakuacije moralo se postupati po rasporedu. Tačno se znalo ko organizuje, ko je odgovoran i kako da postupaju građani, škole ili zaposleni u ustanovama u slučaju nekog vanrednog događaja", ističe sagovornik.
Odgovor na izazove
Prema njegovim riječima, postojali su planovi za svaku kriznu situaciju; organizovana kolektivna skloništa za prihvat većeg broja građana, a svaka zgrada imala je u podrumu sklonište. Na nivou mjesnih zajednica civilna zaštita je imala opremu od gas maski, nosila, lopata, naprtnjača za gašenje požara, uporedo je raspolagala sistemima veze za javljanje i navođenje.
"A nijedan ulaz nije mogao da nema hidrante ili crijeva za gašenje požara. Dodajte tome entuzijazam, volonterski duh i spremnost da se bez posebnog poziva stavite na raspolaganje zajednici za slučaj bilo kakve potrebe", navodi on.
Milošević se sjeća da je koncept civilne zaštite bio poduprijet i kroz sistem obrazovanja, kroz istoimeni predmet, obuku za pružanje prve pomoći...
"Kada tome dodate organizacije poput Narodne tehnike, Crvenog krsta, izviđača, ferijalaca, gorskih spasilaca i radio-amatera, to je bila jedna uvezana struktura kadra da obezbijedi koheziju, podršku i odgovor društva na brojne izazove koje mogu da se dogode i u miru i u ratu", kaže on.
Iako je sistem nekadašnje civilne zaštite, koji je svoje opravdanje potvrdio u mnogim kriznim situacijama i u uslovima elementarnih nepogoda, nestao sa krahom zemlje, Milošević ističe da bi država danas morala da
razmisli da uspostavi sličan koncept u onim segmentima čije je benefite i korisne strane potvrdilo vrijeme i iskustvo.
"Poslije AB revolucije je krenulo silaznom putanjom, rastočili smo ne samo sistem ONO i DSZ već institucije kulture, obrazovanja i druge vidove samoorganizovanja građana. Uporedo nekako sa razvojem višepartizma i demokratije, nestajala je i svijest o zajedničkim dobrima, topila se spremnost da se doprinese", kaže on.
Smatra da bi Crna Gora trebalo da izgradi sistem i instrumente koji će obezbijediti da se barem dijelom povrati ono što je u pozitivnom smislu krasilo eks Jugoslaviju i što je položilo ispit u svim teškim situacijama kroz koje se prolazilo.
"Ako su svoj koncept civilne zaštite, što ne reći, djelimično i po uzoru na SFRJ, razradile i unaprijedile mnoge zapadne zemlje, mislim da bi on imao veliko opravdanje u današnjim uslovima", kazao je Milošević.
Jedan od primjera su brze reakcije u slučajevima velikih požara, kada se, prema njegovim riječima, bez posebnog poziva, reagovalo – naprtnjače na leđa i pravac krizno područje.
"Danas, ne samo da nema takve organizacije, već i efektiva na nivou države, kao što su specijalizovani vazduhoplovi nam u kriznim situacijama ne lete, jer sistem nije obezbijedio njihovu ispravnost. To je najveći poraz i opomena da se nešto hitno mora mijenjati, a nadležni zbog propusta za takvo stanje da snose odgovornost", ističe Milošević.
Vrijednosti
Prema njegovim riječima, sistem civilne zaštite (ONO i DSZ) imao je svoje ustrojstvo, subordinaciju, ne toliko oštru kao vojska, ali se znalo ko je za šta zadužen, a upravo su „građani činili sistem efikasnim i upotrebljivim u redovnim i vanrednim situacijama“.
"Nije to samo bio odgovor na poplave i požare, već je efekat proizvodilo i na mikro nivou – sve do očuvanja parkovskog mobilijara koji danas besprizorno uništavamo. Jednom riječju, promovisana je samoodgovornost građana za bezbjednost i sigurnost zemlje, ali i materijalne vrijednosti koje smo u tom socijalističkom samoupravnom sistemu gradili i izgrađivali decenijama", kaže sagovornik.
Kroz odnos prema okolini i zajedničkim dobrima uviđa se, kaže, urušavanje sistema vrijednosti.
"Možda će neko reći da je mala stvar, ali nije kad vidite tipski kiosk za prodaju kokica da je osvanuo demoliran, a postavljen je dan ranije.... Ne pamtim ovako devijantno i rušilačko ponašanje. Neko nezadovoljstvo je zavladalo, destrukcija. Da li je to zbog neostvarenih želja i ambicija, uticaj narkotika ili političke pripadnosti - o svemu tome se može diskutovati - ali jedan broj građana se ponaša prema našim vrijednostima kao, najblaže rečeno, tuđim", kaže Milošević.
Ističe da nije to vlasništvo ni predsjednika države, ni glavnog grada već javno dobro koje smo finansirali našim doprinosima.
"Zato nam treba neka vrsta revizije, dobar primjer i „rehabilitacija“ makar elemenata sistema koji je držao do zajedničkih vrijednosti i promovisao solidarnost, volonterizam i osjećaj da svako pojedinačno može da doprinese, i za sebe i za druge oko sebe", zaključuje Milošević.
Značaj radio-amatera
Milošević podsjeća da su u redovnim prilikama, jednom ili dva puta godišnje, održavane vježbe ONO i DSZ kako bi se u vanrednim moglo brzo organizovati i efikasno djelovati.
Kao najbolji primjer značaja i doprinosa ovog sistema, Milošević navodi katastrofalni zemljotres iz aprila 1979. godine.
Istakao je da prve vijesti o katastrofi nije objavila televizija nego radio-amateri, koji su bili značajan dio sistema i predstavljali su kopču za djelove, u tom momentu, razdijeljene i odsječene zemlje.
"Prve objektivne, precizne i tačne informacije na sve meridijane doprle su zahvaljujući pregalaštvu, znanju i sposobnosti naših radio-amatera", kazao je on i naglasio da u današnje vrijeme oni, kao i izviđači, moraju imati daleko veću podršku kroz finansiranje i direktnu ugradnju u sisteme odbrane društva.
Sovjetska prijetnja iz 1948.
Koliko pamti, a Milošević ističe da je vrsnik revolucije iz 1941. godine, svi podsistemi samoorganizovanja društva narednog za vanredne situacije, morali su zaživjeti poslije rezolucije Informbiroa, dakle nakon 1948. godine kada je Staljin zaprijetio vojnim udarom na Jugoslaviju.
"U Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj gomilale su se divizije vojske SSSR-a spremne da napadnu Jugoslaviju. Do toga nije na sreću došlo, ali to ne znači da nije bilo tenzija ili incidenata u kojima su stradali naši graničari, jer su trajale konstantne provokacije sovjetskog, odnosno bloka zemalja potpisnica Varšavskog ugovora", navodi Milošević.
On kaže da je bezbjednost počivala na regularnoj vojsci, kao najvažnijem faktoru, miliciji koja je bila zadužena za unutrašnju bezbjednost, a uporedo su razvijeni samonikli pokreti društva, koji su zakonski uobličeni i definisani tako da svaki građanin bude uključen u određene podsisteme ONO i DSZ.
Reakcija na terorizam, ali i epidemije
Milošević se sjeća početkom sedamdesetih da je u Bosnu i Hercegovinu bila ubačena međunarodna teroristička grupa sa zadatkom da izazove pobunu, sruši sistem i izvrši atentat na političke ličnosti.
"Armija, policija, ali i jedinice ONO i DSZ, aktivirane su širom zemlje. Organizovali smo patrole i dežurstva da bi eventualno u određenom trenutku mogli da budemo sa policijom i vojskom kako bi izvršavali ratne ili poluratne zadatke. Imali smo posebne uniforme... Dakle, potpuno razrađen sistem od mjesnih zajednica, do vrha republike", kaže Milošević.
Vanredna situacija na nivou zemlje bila je za vrijeme izbijanja variole vere.
"Uloga civilne zaštite bila je da organizuje punktove, pokrene građane i da zdravstveni sistem besprekorno u korist svakog stanovnika ove zemlje od pionira do najstarijeg. Znate za koliko je dana vakcinisana cijela Jugoslavija, a nama danas evo treća godina od izbijanja pandemije korone, jedva polovina stanovništva je imunizovana a od posljedica kovida umrlo je više od 2.700 građana", kaže Milošević.
