Dr Đekonjski naglašava da Fakultet ima takav ugled u svijetu zahvaljujući, prije svega, programskoj koncepciji, viziji i velikom radu dekana Adnana Čirgića.
“Uspješnost njegovog rada ne izriče neki nevažni naučnik iz provincije, već su mu recenzije potpisivala uvažena imena današnje filologije. U okolnostima negiranja ne samo crnogorske posebnosti, kulturne, književne, identitetske, nego negiranja civilizacijskih dostignuća i građanskih vrijednosti uopšte, ne iznenađuje što se na udaru pristalica nove vladajuće strukture u Crnoj Gori našao Fakultet za crnogorski jezik i književnost i dekan Čirgić. Njegovi oponenti ne zalažu se za akademsku raspravu, ne nude argumente da ospore Čirgića, nego se služe metodama kakve su danas nezamislive u zemljama razvijene demokratije”, rekao je Đekonjski.
Crnogorski jezik dobio je u decembru 2017. međunarodni kod i oznaku CNR od Ujedinjenog savjetodavnog komiteta sa śedištem u Vašingtonu. Molim Vas da, kao iskusni lingvista, prokomentarišete značaj jezika za identitet jezičke zajednice i uopšte države.
ĐEKONJSKI: Kao lingvista koji govori više jezika, kao prevodilac i sudski tumač za njemački i većinu slovenskih jezika, zatim kao čovjek koji mnogo putuje i različite kulture poznaje, tvrdim da je čin dodjeljivanja međunarodnog koda za crnogorski jezik jedan od najznačajnih događaja vašeg kulturnog kalendara. Pamtim da sam bio u Institutu za prevođenje kad su mi prijatelji poslali zvanični sajt toga komiteta i tabelu u kojoj sam pronašao crnogorski jezik i CNR. Iskreno sam se obradovao tome uspjehu crnogorskih prijatelja! Unutrašnji pogled može da zavara, vrlo često vam se čini da je to nekakva administrativna besmislica.
Naprotiv, danas je to potrebnije nego ikada. Potcrtao bih da je bitno malim kulturama da na ovaj način ulaze u horizont svjetskih kultura, svjetskih jezika, literature, komunikacije uopšte. Crnogorska kultura u ukupnosti svojih komponenata svojim sadržajem biće tako prepoznatljivija. Ubrzo je poslije toga u Enciklopediju slovenskih jezika i lingvistika (izdavač BRILL, ur. akademik Mark L. Grinberg) uneseno poglavlje o crnogorskom jeziku. Ovaj čin je, na kraju, administrativna potvrda međunarodnih institucija da ste na planu afirmisanja i proučavanja crnogorskog jezika dobro obavili posao. Ja sam fasciniran rezultatima mojih kolega s FCJK: ovi mladi naučnici su fenomen kojeg nema nijedna druga zemlja bivše Jugoslavije!
Vi i Vaše poljske kolege mnogo ste doprinijeli širenju istine o jezičkom i književnom nasljeđu Crne Gore. Postoji li sada saradnja na tome planu i kako u tome smislu vidite budućnost ovoga dijela Balkana?
ĐEKONJSKI: Više puta sam učestvovao na naučnim raspravama kod vas i u inostranstvu povodom crnogorskih jezičkih tema. Za sve ove godine javile su se generacije inostranih podržavalaca i istraživača koji se bave nekim aspektom montenegristike. Tu su: akademik Emil Tokaž, u Poljskoj danas najcjenjeniji lingvista, zatim dr sc. Pšemislav Brom, koji ima knjigu o crnogorskom jeziku, univerzitetski prof. Robert Bonjkovski, autor više radova iz montenegristike, takođe univerzitetska prof. Irena Jaros, onomastičarka dr sc. Renata Gliva, dr sc. Agata Kavecka i dosta drugih. Profesor Tokaž je dobitnik Povelje za poseban doprinos montenegristici.
Postoji nekoliko sporazuma o saradnji koje su jezikoslovne katedre iz Poljske potpisale s vašim Fakultetom za crnogorski jezik i književnost. Koliko mi u Poljskoj ozbiljno gledamo na crnogorske kolege i vašu produkciju, dovoljno govori činjenica da je poljsko ministarstvo nauke vaš časopis Lingua Montenegrina prihvatilo kao jedini relevantni filološki časopis iz Crne Gore. Samo ako se držite fakata, nauke i promovisanja kvalitetnih publikacija, ovaj dio Evrope biće prihvaćen od svih ozbiljnih naučnih ustanova.
S druge strane, oni koji nauku miješaju s raznim političkim projektima već su otkriveni. Već dugo se, na primjer, u inostranstvu piše o tome kako je crnogorskom narodu planski nametana svijest o inferiornosti sopstvenoga kulturnoga nasljeđa. Mogu potvrditi da je postjugoslovenska era, gledana okom slavistike, i dalje pod pritiskom raznih filoloških i političkih projekata srpske hegemonističke elite, a sve s ciljem uništenja svake prepoznatljivosti prije svega Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
U novoj Vladi Crne Gore resor prosvjete, nauke, kulture i sporta je objedinjen, a na čelu tog ministarstva je Vesna Bratić koja je uz svoju fotografiju na društvenim mrežama napisala status ,,žensko ko žensko, čak i kad je četnik“… Nema dugoročnog plana djelovanja u kulturi, a učenicima u viševjerskim sredinama su kao zvanični školski materijal dijeljene brošure i knjige SPC. Kako, u takvim okolnostima, zaštititi crnogorski jezik, istoriju i kulturu?
ĐEKONJSKI: Personalna rješenja vaše sadašnje Vlade ne poznajem toliko dobro da bih mogao lično komentarisati. Ono što, međutim, treba razumjeti jeste da su prosvjeta i kultura temelji jednoga društva. Građansko društvo nastaje i najbolje se štiti prosvjetom i kulturom. Ona politička struktura koja zanemari te domene otvoreno daje šansu neprosvijećenom i rušilačkom faktoru da se ispolji.
I to se desilo: zapazio sam da su sad ove vaše promjene mnogo lošega unijele u sferu javnoga života. Elementarna kultura i poštovanje drugoga danas su narušeni. Neznanje i neobaviještenost zloupotrebljavaju podjednako Srpska pravoslavna crkva i onaj dio politike koji s njom sarađuje. O tome sam pisao i apelovao kao prijatelj da se stane s agresijom prema svemu građanskom u Crnoj Gori, da se kazne oni što narušavaju međuvjerski i međunacionalni suživot. Pisao sam, takođe, kao prijatelj velikog broja Crnogoraca, muslimana, Bošnjaka i Albanaca koji rade u Njemačkoj i Poljskoj, a uplašeni su vraćanjem u strahote devedesetih i u histeriju nacionalne netrpeljivosti.
Nakon pokretanja tzv. litija, poslali ste pismo podrške građanskoj i progresivnoj Crnoj Gori, odnosno svima koji su se našli na udaru velikodržavnog koncepta SPC. Što može da uradi obični čovjek da izbjegne sukob, a založi se za kvalitetnu svakodnevicu?
ĐEKONJSKI: Spomenuo sam destruktivno djelovanje srpske filološke i političke hegemonističke elite na crnogorsku kulturu u prošlosti i danas. S njima podruku ide SPC. Dolazim iz kulture koja je u nedavnoj prošlosti, u doba sovjetske ere, dobro spoznala što znači kulturno, ekonomsko i političko tlačenje. Nama sa strane pogled na situaciju u modernoj Crnoj Gori nekad je manje jasan zbog nerazumijevanja konteksta i slojevitosti unutarpolitičkih koncepata, ali ovoga puta je golim okom vidljivo organizovano djelovanje spoljnih elemenata u narušavanju stabilnosti te nama bliske slovenske zemlje.
Moj savjet je da se očuva razum, pametno da se odluke donose te da se afirmišu antifašizam i vrijednosti slavne crnogorske tradicije. Uočava se da su i evropske diplomate već shvatile prevaru pod kojom nova crnogorska vlast sprovodi klerikalizaciju crnogorskog društva, nerazumnim odlukama podstiče netrpeljivost i međukulturno razjedinjavanje. Evropska i pogotovo sad američka diplomatija razumiju ozbiljnost trenutne situacije u Crnoj Gori i ubijeđen sam da će pružiti punu podršku snagama progresa, građanske i višekulturne Crne Gore, a ne Crne Gore skrojene u velikosrpskim skicama.
Koliko je razoreno biće tradicionalne Crne Gore
“Crnogorsko društvo upoznao sam 80-ih godina XX vijeka, i to njegove najsvjetlije primjere suživota i ljudskosti u Baru i Ulcinju. Na to ću nadovezati jedan prozaičan detalj: prije dva ljeta došao sam s grupom mojih zemljaka poslije više godina u Bar. Moju namjeru da im pokažem prekrasni Stari Bar upropastio je gospodin koji je opsluživao crkvu koja se gore nalazi. Tokom tih dva sata on je pomoću nekog instrumenta nama i povećoj grupi turista iz drugih zemalja svirao melodije pjesama od kojih nijedna nije bila s crnogorskog prostora.
Ljepota ovih pjesama iz BiH i dijela Srbije nije sporna, ali se ona u srcu Starog Bara, pred očima crnogorske turističke i drugih organizacija, prodaje turistima kao prevara, jer nije produkt autentično crnogorskog melosa. Tako sam to objasnio mojim Poljacima i turistima okolo koji su me u čudu gledali. Pretpostavljam da je loš rad institucija, nemanje strategije da se adekvatno promoviše kulturno nasljeđe jedan od razloga zbog čega je Crna Gora danas na ovom nivou zapuštenosti, ovako prepuštena da joj nasljeđe prekrajaju, prepisuju na druge države.
Danas kad slušam TV izvještaj o fašističkim grafitima ispred muslimanskih i albanskih naselja, ispred džamija ili dok čitam da vaše ministarstvo nijednim programom nije obilježilo godišnjicu Oktoiha i Štamparije Crnojevića ili da je prva odluka nove šefice Univerziteta Crne Gore Rajke Glušice prijava policiji jezikoslovca Adnana Čirgića samo zato što drugačije misli – ne mogu se načuditi koliko je razoreno biće tradicionalne Crne Gore, one na stvarnim vrijednostima stvorene”, rekao je Đekonjski
