Čuda su moguća u Crnoj Gori, pa i to da se mještani jednog sela organizuju, skupe pare, nađu najbolje zanatlije i obnove crkvu staru nekoliko vjekova, koja je kao kulturno dobro zaštićena 1950. godine. I to na samo nekoliko kilometara od sela o kojem je Pobjeda pisala za praznični trobroj, 21. maja, gdje propada jedna druga viševjekovna crkva, prepuna đubreta, truleži, prašine i paučine, ostavljena na milost i nemilost vremenu, pticama i glodarima.
Što razlikuje, dakle, mještane sela Tomići i sela Boguti? Nema jednog, ni jasnog odgovora, jer isto je to podneblje, isti mentalitet, a ipak mještani Tomića su izgleda osjetljiviji na svoje prirodno područje i kulturno-istorijsko nasljeđe.
Tokom obnove crkve nije ih vodila zamisao da tu što prije dovedu nekog popa, te mu u bogomolji obezbijede najbolje uslove za „službu božju“, modernim arhitektonskim rječnikom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori rečeno: laminat, radijatore, klimu, živopis Nemanjića, te najmodernije električno osvjetljenje. Naprotiv. Zanatskim radovima uspjeli su da iz ruševina povrate autentičan izgled Crkve Sv. Jevstatija, u narodu poznatije kao Istaća, te da očuvaju kulturno-istorijski, ambijentalno arhitektonski značaj i osobenosti.
Prijava
Međutim, niko mještanima Tomića, po svemu sudeći, nije rekao da svaka intervencija na crkvi podliježe Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, te da je, uoči otpočinjanja radova, od Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) trebalo da zatraže konzervatorske uslove, zatim urade konzervatorski projekat, angažuju izvođača radova sa licencom, te obezbijede odgovarajući nadzor.
Za sve to, trebalo bi im i nekoliko desetina hiljada eura, a mještani su uspjeli da vješto obnove crkvu, kako saznaje Pobjeda, za petnaestak hiljada eura. Sa druge strane, ako se pogleda u list nepokretnosti, jasno je da pravo korišćenja crkve ima Mitropolija crnogorsko-primorska, te da je, da se ušlo u administrativnu proceduru, jedino ona mogla od Uprave zatražiti konzervatorske uslove i započeti izradu konzervatorskog projekta što je korak do građevinskih radova. Međutim, Mitropolija to nije uradila, već su mještani, začudo bez ikakvog miješanja sveštenstva SPC, uspjeli da samoinicijativno obnove ovo kulturno dobro tokom septembra i oktobra 2022. godine.
Budući da su prekršili Zakon o zaštiti kulturnih dobara, inspektorka za kulturna dobra Dragana Bošković-Drobnjak morala je da Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru podnese krivičnu prijavu protiv NN lica zbog radova koji su izvedeni bez saglasnosti UZKD. Kada smo ovu činjenicu predočili jednom mještaninu Tomića, koga je ekipa Pobjede jedinog zatekla u selu prošle nedjelje, ljutito je odbrusio: „Koje, more?! Neka dođu da naplate! Nikad se pojavili nijesu, nikad nijesu brinuli ni o čemu!“
Mještanin, koji je Pobjedi samo kratko rekao da se preziva Ratknić, objasnio je da je Crkva Sv. Jevstatija pripadala Tomićima i Brčelima. Oko nje je, kaže, nekad bilo groblje, ali sve je to sad zaraslo, potonulo duboko u zemlju. - Imam više od sedamdeset godina i od kada pamtim, ta crkva je bila zapuštena, te nikad u njoj nije bilo popa, ni bilo kakve crkvene službe. Obnovili smo je mi, mještani Tomića. Red je bilo sačuvati je. Organizovali smo se, dali dobrovoljne priloge. Urađeno je dosta – rekao je Ratknić. Crkvi se, kaže, nije moglo prići.
„Sve oko nje je bilo zaraslo, ona u ruševnom stanju. Bio je jedan veliki hrast, ali ga je oborio grom prije 15 godina. Pao je pored crkve, nije na nju. Zid je bio pukao tokom zemljotresa 1979, crkva se bila „otvorila“, voda je točila na sve strane“, ispričao je Ratknić.
Zvono sa crkve, prema njegovim riječima, odnijeli su davno Brčeljani.
Kad su napravili crkvu na Bjelovom brdu, odnijeli su tamo zvono. Ta crkva je urušena tokom zemljotresa, a nije obnavljana. To je zvono tu bilo, a sad ko zna đe je – priča Ratknić. Otkrio je da je crkva u Tomićima zidana od vrhunskog kamena, koji mještani zovu „tuf“.
„Kamen je lagan, u njemu nema dva kila, sjekirom može da se kleše. Vadio se iz donjeg polja“, rekao je Ratknić.
Kad smo mu objasnili da je crkva u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske, uznemirio se i glasno rekao: „Koje u njihovom vlasništvu, more?! Pa nek’ dođu! A što nijesu cent u nju uložili?! Doša’ niko nije, čovječe božji. Niko na svijet nije doša’“. Obnovljena crkva, kako je rekao Ratknić, sad je i dobra priča za turiste, koji su je obilazili u posljednje dvije godine. - Dvjesta godina u crkvu niko uljega nije. Sad je već zaštićena, neće propadati. Dolaze turisti. Teško da će u nju doći neki pop. Evo i u ovu glavnu crkvu u selu pop ne ulazi... Naroda nema, sve je otišlo, pomrlo. Ja sam radio u Njemačkoj, ovdje sam evo deset godina. Imovinu sam pročistio, držim ovce. U selu preko zime ima nas šestorica. Preko ljeta, poneko dođe vikendom – rekao je Ratknić.
Lovci i šume
Crkva Svetog Mučenika Jevstatija (zaštitnika lovaca i šuma), kako se navodi u dokumentu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, izgrađena je između 15. i 16. vijeka, a po nekim mišljenjima i tri vijeka ranije. Do nje se dolazi starim, makadamskim putem kroz šumu, kojim su nekad saobraćali ljudi i dobra ka Rijeci Crnojevića i Cetinju. Od sela je udaljena skoro kilometar, a sa svake strane makadamskog puta vidne su podzidane terase koje su nekada služile poljoprivredu. Danas su te terase obradivog zemljišta obrasle visokom šumom i niskim rastinjem. Puteve, staze, prolaze i imanja oivičavaju kilometri suvomeđa obrasle gustom mahovinom. Crkveni zvonik je najnoviji, izgrađen je 1893. godine. Objekat nije bio u osnovnoj funkciji već decenijama, a od zemljotresa 1979. godine je zapušten, bez održavanja i u lošem stanju. Crkva je u narodu poznatija kao Istaća, naziva nastalog od imena svetitelja kojem je posvećena, a čije je ime u raznim zajednicama drugačije izgovarano i pisano, kao Jevstatije, Evstatije, Eustahije, Stasije, Istać... Zidana je kamenim tesanicima fine obrade. Ima jednodjelni zvonik na preslicu, sa zapisom i bez zvona. Zvonik je naknadno dozidan, o čemu govori natpis plitko klesan u osam kratkih redova, čiji razumljivi dio glasi: „...kampanjelo sazida na Crkvu Sv. Jevstatija u Tomiće popadija StaneĐonovića za vječitu uspomenu... godine 1893“.
Unutrašnjost crkve je zasvedena poluobličastim svodom koji se oslanja direktno na podužne zidove. Crkva nema ikonostas, nema tragova malterisanja i živopisa i nema sačuvani pokretni mobilijar. Stručnjaci Uprave za zaštitu kulturnih dobara, tokom posjete ovom kulturnom dobru u martu ove godine, podsjetili su se da je u vrijeme uspostavljanja zaštite, 1950. godine, i kasnijih uvida u izgled i stanje (2004. i 2014) crkva bila u lošem, odnosno ruševnom stanju.
„Zbog takvog stanja, nepouzdane datacije i malo poznatog istorijata objekta, kao mjere zaštite i unapređenja stanja planirana su arheološka i konzervatorska istraživanja crkve i njene okoline i na kraju njena restauracija, konzervacija i prezentacija“, navodi se u izvještaju Uprave, koji je Pobjeda dobila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Po neformalnim saznanjima Uprave, crkva je sanirana i obnovljena tokom septembra i oktobra 2022. godine samodoprinosom, ličnom organizacijom, troškom (oko 15.000 eura) i umijećem stanovnika Tomića, koji Istaću crkvu doživljavaju kao svoje kulturno nasljeđe.
„Unutra i spolja crkva je sanirana. Oslobođeni su prilazi i sve fasade. Sva fugovanja, saniranje oštećenja (pukotine na zapadnoj i istočnoj fasadi), uključujući zvonik i popločanje crkve (na osnovu vizuelnog izgleda) učinjeni su zanatski veoma korektno, uz maksimalno očuvanje naslijeđenih vrijednosti i izgleda objekta (postojećeg kamenog sloga i očuvanja finoće obrađenog kamena). Nema vidljivih promjena u izgledu i djelovima strukture crkve. Nov je trotoar oko objekta i nov je pod u crkvi i apsidi (kamene ploče nepravilnog oblika). Takođe je evidentirana i nešto šira betonska košuljica u krovu crkve i apside. Krov crkve i apside pokriva odgovarajuća nova kanalica, a vratni otvor zatvaraju drvena vrata primjerene obrade i izgleda“, navodi se u izvještaju Uprave. U procesu obnove, kako je zaključio stručni tim Uprave, objekat je najvećim dijelom očuvao autentični izgled kao i kulturno-istorijski i ambijentalno arhitektonski značaj i osobenosti.
„Nažalost, propuštena je prilika da se, prije obnove, urade odgovarajuća arheološka istraživanja objekta i neposredne okoline kako bi se dobili nedostajući odgovori o njenom nastanku i trajanju. Takođe, usljed nedostatka dokumentacije (zatečeno postojeće i izvedeno stanje) i obavljenog posla bez odgovarajućih uslova i saglasnosti (konzervatorski projekat) nije moguće tvrditi da je sanacija crkve obavljena na način koji obezbjeđuje njenu statičku stabilnost i očuvanje“, naveo je stručni tim Uprave, koji su činili etnološkinja Tanja Vujović i arhitektica Andreja Mugoša.
Inicijativa
Dakle, bez obzira na pravne posljedice, Uprava za zaštitu kulturnih dobara priznala je da je posao obavljen stručno i sa velikom pažnjom prema detaljima. Ova priča iz Tomića pruža nadu da, čak i u situacijama gdje državne institucije ne mogu adekvatno da odgovore na izazove očuvanja kulturnog nasljeđa, postoji mogućnost da lokalne zajednice preuzmu inicijativu.
Mještani Tomića pokazali su da je moguće bez ikakvih stručnih lica, konzervatora i restauratora, obnoviti i sačuvati kulturna dobra kada postoji volja, zajedništvo i ljubav prema tradiciji, čak i kada su suočeni sa birokratskim preprekama. Ovaj primjer, naravno, podvlači važnost saradnje između građana i institucija, te potrebe za fleksibilnijim pristupom i podrškom inicijativama koje dolaze iz lokalnih zajednica.
U zemlji gdje su mnogi sakralni objekti prepušteni zaboravu, a najvažniji preoblikovani po ukusu Srpske pravoslavne crkve, priča o Crkvi Svetog Eustahija, ako na trenutak zanemarimo nedopustivo kršenje Zakona o zaštiti kulturnih dobra, ipak inspiriše i podsjeća nas na vrijednost zajedničkog djelovanja u očuvanju naše kulturne baštine.
Mještani brinu i o drugim kulturnoistorijskim i ambijentalnim vrijednostima
Stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara, nakon obilaska Crkve Sv. Jevstatija u martu ove godine, zaključio je da mještani Tomića o crkvi brinu i nakon njene obnove, kao i o drugim upotrebnim dobrima i nasljeđu sela.
„Posljednjim uvidom u izgled i stanje eksterijera crkve i njenog neposrednog okruženja i prilaznog puta, utvrđeno je da se o objektu i njegovom neposrednom okruženju kontinuirano brine, najvjerovatnije, zajednica Tomića koja je i obnovila objekat. Takođe je evidentirano da se o čuvanju i održavanju brinu i kad je riječ o drugim dobrima sa kulturno-istorijskim, pejzažnim i ambijentalnim vrijednostima: o vodi na Vrelazi i drugim vodama i česmama, o seoskim putevima i prolazima, o crkvi (Sv. Gospođe) i groblju i drugim objektima“, zaključio je stručni tim Uprave.
