"Kad sam čula prve eksplozije bila sam jako uplašena, i ljudi oko mene bili su uplašeni, u panici su napuštali svoje automobile. Ja sam istrčala van, pozvala svoje pse i vratila se nazad", priča 25-godišnja Ukrajinka za BBC kojemu otkriva kako o svemu redovno priča sa svojom majkom koja živi u Moskvi i koja joj ne vjeruje uprkos tome što joj šalje čak i snimke bombardovanja.
"U početku nijesam htjela plašiti svoje roditelje, ali onda sam im počela govoriti da ovdje ginu civili i djeca. No, oni cijelo vrijeme govore da se to događa slučajno, da ruska vojska nikad ne bi gađala civile. Da su Ukrajinci ti koji ubijaju svoj vlastiti narod", priča Aleksandra koja vjeruje da joj njeni roditelji ne vjeruju jer u Rusiji su mediji strogo kontrolisani.
"Moja majka samo ponavlja ono što čuje na ruskim državnim kanalima. Bilo je strašno kad sam čula mamu da citira rusku televiziju, od riječi do riječi. Oni ispiraju mozak ljudima. I ljudi im vjeruju", priča dalje.
"Moji roditelji razumiju da se ovdje događđa nekakva vojna akcija, ali kažu da su Rusi došli da nas oslobode: Neće ništa uništiti, neće vas dirati, gađaju samo vojne baze", u nevjerici priča Aleksandra.
"Gotovo sam zaboravila kako zvuči tišina. Granatiraju bez prestanka", rekla je u jednom trenutku.
BBC piše kako tog istog dana na ruskim televizijama nije bilo riječi o granatiranju Harkiva niti o projektilima koji su pogodili stambene zgrade u Harkivu, napada u kojima su ubijene četiri osobe dok su čekale u redu za vodu.
