Kod izbora projektanta po čijem planu će se raditi rekonstrukcija crkve Svete Gospođe na Svetom Stefanu potrebno je poštovati odredbe Zakona o zaštiti kulturnih dobara, pa izabrani projektant mora posjedovati sve potrebne licence, što uključuje i odgovarajuću konzervatorsku licencu - kazala je za Portal Analitika direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Snježana Simović.
Na pitanje da li će crkva biti rekonstruisana po projektu biroa As pro iz Sočija u Rusiji, koji se pominjao u javnosti, Simović naglašava da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije odredila projektanta ili projektantsku kuću, jer to nije u njenoj nadležnosti. Međutim, neosporno je da izradu projekta treba povjeriti arhitekti koji posjeduje odgovarajuće iskustvo i konzervatorsku licencu. Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdala je precizne konzervatorske uslove, ističe Simović.
Naša sagovornica objašnjava da se problemu rekonstrukcije crkve Svete Gospođe pristupilo krajnje ozbiljno, da su poštovani svi principi struke i da je Uprava formirala radnu grupu koja je trebala da utvrdi da li je na validan način moguće pristupiti obnovi crkve. Odluka o obnovi je donesena nakon pregleda arhivske građe, pri čemu se izdvojio nalaz da svi sadašnji ostaci crkve predstavljaju ostatke crkve Svete Gospođe, nastale prije 1838. godine - što se zaključuje na osnovu austrijskog katastarskog plana na kome je prikazana osnova crkve koja po veličini u potpunosti odgovara današnjem stanju.
Podsjetimo, Portal Analitika je pisao da je crkvu prije Drugog svjetskog rata kraljica Marija Karađorđević jednostavno otkupila od Srpske pravoslavne crkve, koja je tada u kraljevini Jugoslaviji gazdovala objektima na teritoriji Crne Gore. Karađorđevićka je tada dobila dozvolu od aktuelnih crkvenih vlasti da izvrši preimenovanje patrona, tako da je stara paštrovska crkva prema izričitoj kraljičinoj želji dobila ime Sv. Aleksandra Nevskog. Promjenom patrona, smatraju istoričari umjetnosti, narušena je paštrovska tradicija i oskrnavljen veliki ugled koji je među Paštrovićima uživala stara crkva Sv. Gospođe. Novi kult je u bogatoj paštrovskoj istoriji potpuno nepoznat i tradicionalno neutemeljen.Direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara ističe da se na osnovu podataka do kojih su došli stručnjaci, a na osnovu kojih se može cjelovito sagledati geneza crkve, rekonstruiše stara crkva jer su sačuvani ostaci zidova stari zidovi crkve Svete Gospođe.
- Zaključeno je da je prvobitno na ovom mjestu izgrađena manja kapela pravougaone osnove. Kasnije, u mlađoj etapi gradnje, a svakako prije 1838. godine, ova kapela je dograđena prema zapadu. Time je ukupan prostor crkve povećan za površinu dva puta veću od prvobitne. Danas se in situ mogu sagledati oba korpusa. Drugim riječima, konzervirani ostaci zidova su u stvari zidovi crkve Sv.Gospođe, nastali u periodu prije 1838. godine, kaže Simović. Ona ističe da se za prvobitnu kapelu smatra da potiče iz 15. vijeka i ona po svom položaju i arhitekturi podsjeća na više sličnih sačuvanih građevina tog doba, sagrađenih na istaknutim položajima duž morske obale. Tako je prvobitnoj crkvi posvećenoj Bogorodici slična najstarija crkvica u kompleksu Gospe od Anđela u Verigama i crkvica Gospe od Rizi, koja se nalazi na obali tjesnaca Verige, nedaleko od pomenute crkve Gospe od Anđela. Obje crkve su u mlađoj fazi gradnje produžene prema zapadu čime je njihova unutrašnjost proširena usljed potrebe za većim prostorom, objašnjava Simović.
ANALITIKA: Činjenica je da se kod nas ne rade često rekonstrukcije, i da je pristup ovom kompleksnom postupku, može se reći, „konzervativniji” u odnosu na Italiju, naprimjer. Tim prije iznenađuje ova odluka, posebno kada se zna da je prethodna, tada Zavoda za zaštitu spomenika kulture, bila da se konzerviraju ostaci crkve...
SIMOVIĆ: Moram naglasiti da je i prethodna odluka službe zaštite - da se ostaci konzerviraju i prezentuju na odgovarajući način - potpuno validna sa konzervatorskog aspekta. Prilikom pregleda arhivske građe izdvojio se nalaz prema kome svi sadašnji ostaci crkve u stvari predstavljaju ostatke crkve Sv. Gospođe, nastale prije 1838. godine - što se zaključuje na osnovu austrijskog katastarskog plana. Tako da u ovom slučaju treba govoriti o obnovi crkve ili, preciznije rečeno,o njenoj sanaciji i revitalizaciji - nakon analize prikupljenih podataka usvojen je konzervatorski metod koji predviđa zadržavanje očuvanih djelova uz obnovu nedostajućih djelova, odnosno gradnju na konzerviranim ostacima. To znači da će se na originalnim zidovima crkve Sv.Gospođe iz vremena prije 1838.godine -koji su sačuvani do visine unutrašnjeg vijenca i nedavno konzervirani- formirati novi svodovi i krov.
ANALITIKA: Kada govorimo o sakralnim spomenicima, indikativan je podatak objavljen u dokumentu ministarstva kulture ”Stanje kulturne baštine Crne Gore” prema kome se “71 posto nelegalno i nestručno izvedenih radova na spomenicima odnosi na sakralne spomenike, a među njima čak 80 posto na objekte pravoslavne konfesije.“ Kada imamo podatak da od ukupno 357 zaštićenih spomenika čak 207 su sakralni, lako je zaključiti da je stanje kulturne baštine daleko od dobrog...
SIMOVIĆ: Podatak o stanju kulturne baštine jeste indikativan, i moram se složiti sa Vama da se stanje kulturne baštine ne može označiti kao dobro. Da pojasnim, dio intervencija koje pominjete odnosi se na nestručno i nelegalno izvedene radove i to je moguće ukloniti relativno lako sprovođenjem jednostavnih mjera zaštite, odnosno primjenom adekvatnih tehnika i materijala. Jedan dio degradacija rezultat je neadekvatnog održavanja, a napominjem da je održavanje kulturnih dobara obaveza vlasnika ili korisnika. Nažalost, određeni broj kulturnih dobara je nestručnim i nelegalnim radovima pretrpio degradacije koje je veoma teško, a u nekim slučajevima čak i nemoguće u potpunosti otkloniti. U takvim slučajevima proces vraćanja u prvobitno stanje predstavlja izuzetno zahtjevan i kompleksan postupak.
Zaista se postavlja pitanje, što je urađeno, a što tek treba da se uradi kako bi se stanje kulturne baštine unaprijedilo i ojačali mehanizmi službe zaštite. Moram da kažem da smo planirali čitav niz mjera. Doneseni su novi zakoni i podzakonska akta, obavljena je institucionalna reorganizacija službe zaštite. Novoosnovana Uprava za zaštitu kulturnih dobara u narednom periodu radiće na revalorizaciji kulturnih vrijednosti. Revalorizacija će se u prvom redu obaviti za sva dobra koja su po odredbama prethodnih zakona imala status spomenika kulture. Za svako kulturno dobro će se uraditi Elaborat o kulturnim vrijednostima. Značajan dio Elaborata predstavljaju mjere zaštite, prijedlog namjene, održavanja i korišćenja dobra i njegove zaštićene okoline. Tako se stiču uslovi za sistematsko otklanjanje svih degradacija i devastacija na kulturnim dobrima.
ANALITIKA: Nesumnjivo je da će institucija na čijem ste čelu imati mnogo posla. To govorim jer se čini nevjerovatnim da su čak i na samom Cetinjskom manastiru, koji je spomenik I kategorije, rađeni građevinski zahvati bez saglasnosti Zavoda. Da ne govorimo da je SPC izgradila veliki broja konaka koji su najčešće neprimjerene arhitekture i dimenzija...
SIMOVIĆ: Kao što rekli, činjenica je da su na kulturnim dobrima, ili u njihovoj neposrednoj blizini, vršene intervencije bez predhodnih saglasnosti službe zaštite i bez valjanih projekata. Rađeni su i bez odgovarajućih dozvola ostalih nadležnih službi- ne samo bez dozvole službe zaštite. Time je učinjena višestruka šteta jer je propuštena šansa da se neprimjerene intervencije spriječe dok su u formi crteža. Radilo se bez nadzora, korišteni su neodgovarajući materijali, radovi su izvođeni nestručno. Kao što ste primjetili, velik broj konaka je izgrađen bez ikakve svijesti o potrebi uvažavanja zatečenih vrijednosti i bez elementarnog sagledavanja zatečenih prostornih odnosa. Upravo zbog toga pred Upravom je izuzetno zahtjevan posao revalorizacije ukupnog kulturnog nasljeđa, gdje prioritet imaju kulturna dobra čije su vrijednosti ugrožene. Pri tom ćemo poštovati osnovne postulate da se očuvanje kulturnih, istorijskih i ambijentalnih vrijednosti obezbjeđuje prvenstveno kroz očuvanje zatečenog odnosno prvobitnog stanja, što uostalom predstavlja zakonsku obavezu- i to obavezu svih fzičkih i pravnih lica- bez izuzetaka. Naravno, neophodno je raditi na jačanju svijesti o značaju i potencijalima kulturnog nasljeđa.
ANALITIKA: Kada govorimo o nemanju svijesti o značaju nasljeđa, svjedoci smo da je proteklih godina i na profanim spomenicima kulture bilo dosta devastacija. U samom starom gradu u Budvi, koji je spomenik prve kategorije, i laiku su vidljive intervencije koje narušavaju graditeljsko nasljeđe. Tu je i Kotor koji treba „braniti“ od graditelja, a o Ulcinjskom starom gradu i da ne govorimo...
SIMOVIĆ: U pravu ste i mislim da je riječ o problemu uzrokovanom čitavim nizom faktora. U prvom redu moramo razvijati svijest o vrijednostima koje posjedujemo. To su vrijednosti i potencijali kulturnog nasljeđa, ali i velike vrijednosti prostora, koji nije neograničen resurs. Naprotiv, kulturno nasljeđe je ranjivo, prostor veoma ograničen resurs, a mi oba resursa trošimo puno brže i nesmotrenije nego što se može i smije tolerisati. Očuvanje zatečenih kulturnih, ambijentalnih i istorijskih vrijednosti nije samo po sebi svrha. Generalno govoreći, smatram da koncept koji podrazumijeva uslovno rečeno „borbu“ nije ispravan. Konkretno, u slučajevima zaštićenih gradova teži se postizanju ravnoteže: stvaraju se uslovi za savremeni život, ali uz poštovanje i uvažavanje integriteta i autentičnosti svakog kulturnog dobra. Dakle, intervencije u zaštićenim gradovima nisu apriori zabranjene, ali mogu proizaći tek nakon pažljivog promišljanja, analize i valorizacije zaštićenog područja kao cjeline, što uključuje posebno analizu sinergije zaštićene cjeline i pojedinačnih objekata.
ANALITIKA: Jedna od mjera koja se pominje u dokumentu o stanju baštine je da je potrebno sprovesti izvršenja svih rješenja donijetih od strane Zavoda i građevinskih inspektora u vezi sa bespravnim radovima na spomenicima. Takođe, tu je i načelo zaštite da svaki devastirani spomenik treba biti vraćen u prethodno stanje...
SIMOVIĆ: Jedan od osnovnih principa službe zaštite propisuje da se zatečene vrijednosti najoptimalnije čuvaju i unapređuju kroz maksimalno očuvanje zatečenog, odnosno prvobitnog stanja. Ipak, moram napomenuti da izvršenje svih rješenja nije jednostavan zadatak, i da se vraćanje u prvobitno stanje, po pravilu, ne može sprovesti bez urađenog konzervatorskog projekata. U okviru projekta se izriču odgovarajuće mjere zaštite i detaljno obrađuju svi potrebni radovi.
ANALITIKA: Kažete da je riječ o kompleksnim postupcima. Poslije mnogo godina došlo je do reorganizacije službe zaštite, tako da imamo dvije institucije- Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Centar za konzervaciju i arheologiju. Mislite li da će ovaj način organizacije rezultirati boljom zaštitom naše baštine koja je zaista respektabilna?
SIMOVIĆ: Mislim da ovaj način organizacije pruža preduslove za kvalitetno stvaranje efikasnog i djelotvornog sistema trajne zaštite kulturnih dobara. Međutim, da bi sistem u potpunosti zaživio potrebna je odgovarajuća finansijska podrška i stvaranje uslova za kadrovsko jačanje Uprave. Naravno, potrebno je i dalje razvijanje uslova za dosljedno sprovođenje Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
Suzana KAPETANOVIĆ
