Kako kod govornika, tako i kod publike, posebna emocija prema Branki, ali njenoj prema prijateljima, koja se uvijek rado vraćala u grad svoje mladosti gdje je, kako je kazala, provela najljepše dane učeći u beranskoj gimnaziji, iskazana je u sjajnoj atmosferi pa je veliki broj posjetilaca ostao sa njom u razgovoru i nakon događaja.
Tokom promocije koja je, kako su kazali, govornici duhom podsjećala i kako su naveli neki od učesnika, "na neka davna ivangradska vremena", podsjetili su na životni put poznate novinarke i djelatnice kulture, ali i ukazali na kvalitet njenih 14 knjiga, ali i dvije koje je priredila Jovana Došljak u kojima su svrstani tekstovi o Branki brojnih autora koji su zajedno štampali kao izdavači Centar za kulturu Petnjice i časopis Komuna iz Podgorice čiji je Bogavac član Programskog odbora.
Posebno iznenađenje organizatori večeri priredili su viješću da su za ovu priliku pripremili i štampali knjigu "Branka - uzdarja za dar", koja sadrži četrdesetak zapisa njenih prijatelja o Branki, specijalno pisanih za tu knjigu i za ovu priliku.
Ređali su se na promociji govornici, među kojima su bili prof. dr Saša Popović, Salko Luboder, Jovana Došljak, Sinan Tiganj i Amer Ramusović koji su ukazali na Brankina sjećanja na dug i zanimljiv put koji je prešla od svoga selaBoraiPetnjice, preko Berana i Beograda, do Pariza.
Ona je, kako se moglo čuti sinoć, prošlajednu epohu koja je nastala bez namjere da bude više od ličnog svjedočanstva, pa je i organizacija ove Brankine večeri predstavljala dug prema njoj grada na Limu i njenih prijatelja koji je i te kako zaslužila, jer je Berane i Crnu Goru razgovorima sa svjetskim ličnostima, stvaraocima i Nobelovcima promovisala na najbolji mogući način, saopštavajući odakle potiče i zabilježevši brojne razgovore sa njima u svojim knjigama.
Na kraju promocije, u emotivnom obraćanju, Branka Bogavac je iskazala zahvalnost organizatorima i posjetiocima večeri posvećenoj njoj.
„Neopisivo sam srećna što imam sve vas za prijatelje. Nemam riječi koje mogu opisati moj ponos što sam vaša i što me nijeste zaboravili. I ljudi koje sam imala sreću da sretnem i napravim sa njima brojne razgovore u mojim knjigama, darivali su mi svoje riječi – onako, za ljubav susreta, za ljudsku ljubav, za moju ljubav za njihove knjige i njihove riječi, jednostavno, poklonili su mi ih, a ja ih, s moje strane, prenosim svima onima koji vole da čitaju, koji vole knjige…”, kazala je Bogavac.
Tako, kako kaže, njen susret s tim ljudima postaje mjesto rasprostiranja njihovih riječi, mjesto odakle će one otići još dalje i stići do onih koji će ih primiti kao darove koji će ih obogatiti.
“I to rasprostiranje njihovih poklona je moje uzdarje za njihov dar kako ste i naslovili knjigu koju ste meni posvetili i zahvaljujući prije svega Drašku Došljaku priredili i štampali i večeras meni uručili najljepši poklon, pa sada mogu slobodno na onaj svijet, jer sve ono što bi poželio neko da mu se desi u poznim godinama, meni se desilo zahvaljujući mojim prijateljima”, poručila je ona.
Ima li, kaže, išta ljepše od susreta s onim koji je vole i poštuju ono što je uradila za života, ne skrivajući na kraju večeri ni suze radosnice.
