Pravo na analizu Mojkovčani su „osvojili”, jer su upravo oni sjajno odigrali glavnu ulogu u toj priči,piše pobjeda.me. Bilo bi, doduše, sasvim logično da je, u prvim i zadnjim redovima bitke za prašumu, s obzirom da je riječ o nacionalnom blagu i, pride, svjetskoj prirodnoj baštini, bio neko drugi, a ne „lokalci”. Ipak, čast da baš oni vode tu vatrenu „igru“ pripala im je po pravu vlasništva – prašuma Crna poda, kojom gazduje NP“Durmitor”, mojkovačka je teritorija, posebno kad gori.
- Od 7.jula, kada smo ušli u Crna poda, pa do 23.jula, kada smo se, konačno, povukli iz prašume, na gašenju požara na tom području potrošeno je tačno 17.220 eura. Od toga, za nešto više od 5.500 litara goriva, potrošeno je 7.680 eura. Tokom čitave prošle godine, recimo, za gorivo je potrošeno oko 7.000 eura, što je, možda, i najbolji pokazatelj razmjera požara sa kojim smo se suočili u Crnim podima i njihovoj okolini. Za rezervne djelove (oštećena vatrogasna crijeva i gome na vozilima), potrošeno je 4.570 eura. Voda, sokovi i sendviči za ljude na terenu, koštali su 3.200 eura, a prenoćište za pilote helikoptera, u hotelu Palas, plaćeno je 1.770 eura, precizirao je rukovodilac mojkovačke Službe zaštite i spasavanja, Dragan Marković,piše pobjeda.me.
Troškovi odbrane prašume, na sreću Mojkovčana, ipak, neće napraviti značajniju promaju u njihovoj skromnoj opštinskoj kasi. Predsjednik opštine, Dejan Medojević, potvrdio je Pobjedi, ne precizirajući iznose, da će u pokrivanju troškova učestvovati Ministarstvo trizma, Ministarstvo poljoprivrede i JP „Nacionalni parkovi Crne Gore”.
Požar u Crnim podima izavao je udar groma, 06.jula, oko 17 sati, na liticama Sokolovine, u neposrednoj blizini prašume. Mojkovačka vatrogasna jedinica, koja ima samo sedam ljudi, izašla je na teren narednog dana, i ostala do 23, jula, kada je procijenjeno da je prašumi ali ni okolini više ne prijeti neposredna opasnost. U Mojkovcu su, za čitavo to vrijeme, bila samo dva vatrogasca, sa jednim vozilom, jer se grad nije mogao potpuno ostaviti bez zaštite.
Do 12.jula, popodne, kada se požar prvi put spustio i u ravnije, najvrijednije dijelove prašume, protiv vatrene stihije, uz pomoć dva dromadera MUP-a Crne Gore, koji su se pokazali prilično neefikasni u kanjonu, protiv vatre su se borili, zapravo, pokušavali to da čine, samo petorica mojkovačkih vatrogasaca i isto toliko čuvara NP“Durmitor”. Ništa nijesu mogli učiniti. Nemoćno su gledali kako se požar širi nepristupačnim liticama. Mogli su samo da se nadaju kiši. Ona je tih dana često pominjana, kao „najbolji vatrogasac”. To nije zaboravio da učini ni ministar policije, Ivan Brajović, kada je, pomenutog 12.jula, posjetio Crna poda, nakon sjednice Vlade Crne Gore, na kojoj je odlučeno da se angažuju svi tehnički i ljudski resursi, kako bi se spasila prašuma.
Istog dana mojkovčanima su stigle u pomoć kolege iz Bijelog Polja i Berana, došli su Kolašinci, uključili se i vatrogasci iz Rožaja. Stigla je vazdušna pomoć iz susjedstva, po dva helikoptera, iz Srbije i Hrvatske. Na kraju, stigla je i kiša, sredinom predzadnje julske sedmice.
U međuvremenu, vatrena stihija je protutnjala površinom od preko 300 hektara, ostavljajući pustoš za sobom. Uništila je čak i pješačku stazu uz litice Spindiruša, kojom su stočari od davnina izdizali na Sinjavinu, rastjerala divljač iz njenog vjekovnog raja… Šteta je ogromna i, vjerovatno, se nikad neće saznati njene prave razmjere. Gorjeli su i padali borovi i u prašumi, jedinom dijelu požarom zahvaćenog područja, koji je odbranjen od vatrene stihije.
Šteta u Crnim podima, koja su, po zadnjem „popisu“, što ga je, prije 13 godina, radio inžinjer šumarstva, Dragoljub Marković, imala 1.360 crnih borova, starih blizu pet vjekova, visokih i preko 51 metar, tek će biti procijenjena. Unaprijed se, međutim, može reći da je ogromna.
- U Crnim podima jedno stablo crnog bora vrijedi mnogo više nego što to bilo kave ekonomske računice mogu pokazati. Želim da se zahvalim svima koji su, na bilo koji način, pomogli da odbranimo srce prašume, i spriječimo da šteta bude neuporedivo veća, od one koju je prašuma pretrpjela. Mislim da smo, sa sredstvima koja smo imali, uradili sve što smo mogli, i da je glavi cilj postignut. Troškovi, napravljeni tom prilikom, smiješno su
