Najviše nas zbunjuju vrata, kažu stručnjaci, jer kad uđemo u prostoriju s nekom namjerom, često se događa da gubimo pamćenje i ne znamo zašto smo uopšte tamo krenuli. To je zbog toga što se u trenutku prolaska kroz vrata prekida jedan niz misli i počinje drugi, nešto nalik sceni u filmu. Dalje, vrlo nas zbunjuje Mjesec. Kada ga gledamo on uvijek izgleda veći što je niže na nebu, uprkos tome što realno nema razlike u veličini.
Ova pojava zove se "Mjesečeva iluzija", a naučnici smatraju da kada gledamo u Mjesec potpuno gubimo nit sa mislima, jer nam se objekti bliže horizontu čine većim nego što jesu, što prekida nit misli.
Zvuk alarma, škripa kočnica, pištanje mobilnog telefona, takođe, mogu da nam skrenu misli sa onoga što radimo, jer je naš mozak evolucijski neprilagođen takvim zvucima. Prirodni zvuci vremenom polako nestaju pa ih ne čujemo, dok su oni nagli potpuni "šok" za sistem. Tako, ako vas u mislima naglo prekine iznenadan zvuk, vrlo je vjerovatno da će vam to zbrkati misli. Kao što nijesmo predodređeni da slušamo jake i iritirajuće zvuke, nijesmo ni predodređeni da gledamo fotografije, tvrde stručnjaci!
Uprkos tome što velika većina "shvata" princip fotografija, naši mozgovi još ne uspijevaju da ih odvoje od stvarnih ljudi i predmeta. To se najbolje vidjelo prilikom jednog eksperimenta tokom kojeg su ispitanici igrali pikado i bili znatno neprecizniji kada su kao pozadine, umjesto klasičnih podloga za pikado, korišćene fotografije osoba ili djece. To dokazuje da je ljudskom mozgu potreban "napor" da bi razlikovao stvarno i imaginarno, pa je velika vjerovatnoća da ćemo poslije gledanja slika zaboraviti što smo prije toga radili.
Još jedna interesantna činjenica koja dokazuje da mozak funkcioniše kao filmska kamera, odnosno da snima određen broj slika u sekundi umjesto neprekidnog "filma" je i to što nam se uvijek čini da se točkovi automobila u pokretu okreću u suprotnom smjeru.
