Nikola Mrvaljević, čija je majka Natalija preminula od teške sepse koja je uzrokovana pucanjem žučne kese i dvanaestopalačnog crijeva, što u kotorskoj bolnici za šest dana nijesu uspjeli dijagnostikovali jer nalaz za sepsu nijesu ni radili, obratio se otvorenim pismom ministru zdravlja Vojislavu Šimunu jer, kako kaže, ,,mi živimo u 21. vijeku i neprihvatljivo je da se ovakvi propusti i greške dešavaju“.
"Ako je borba moje majke za život, nažalost, završena, moja borba tek počinje. Ne bih želio da u ruke pojedinih ljekara kotorske bolnice dopadne bilo ko i doživi nešto slično. Nadam se da ćemo zajedno uspjeti da promijenimo neke stvari i unesemo malo svjetlosti u mom gradu Kotoru, koji je trenutno za mene jedno mračno okruženje zbog situacije u kojoj smo se našli, prije svega moja porodica i ja, i to već drugi put, a onda i svi ostali sugrađani koji su se našli i koji će se eventualno naći u sličnoj situaciji, ako se nešto konkretno ne uradi po pitanju promjena u KBC Kotor koje su neophodne", navodi Mrvaljević u pismu ministru.
Agonija porodice Mrvaljević počinje 3. februara kada je njihova majka hospitalizovana u KBC Kotor gdje je boravila sve do 8. februara, kada je bilo već izvjesno da u kotorskoj bolnici, prema riječima Mrvaljevića, neće, ne umiju ili ne žele da joj pomognu.
U razgovoru za Pobjedu, Mrvaljević naglašava da za sve vrijeme boravka u kotorskoj bolnici ljekari nijesu mogli sa sigurnošću da utvrde stvarni razlog lošeg stanja njegove majke koje se iz dana u dan pogoršavalo, dok su ljekari Kliničkog centra u Podgorici odmah po prijemu u tu ustanovu za nekih pola sata utvrdili i konstatovali u izvještaju da je ,,pacijentkinja primljena iz kotorske bolnice sa znacima teške sepse“.
"Za šest dana boravka u kotorskoj bolnici prošli smo, blago rečeno, pakao. Prvo - jer je moja majka bila smještena na Internom odjeljenju, a doktori su govorili da je hirurški pacijent, zatim su krenule razne dijagnoze, počev od jake upale abdomena, pa sve do vraćanja njene prethodne bolesti, što se jasno na skeneru moglo viđeti da nije slučaj. Zatim, na njeno i tako loše stanje, koje se pogoršavalo iz dana u dan, iako nijesu smjeli davati čvrstu hranu i veliku količinu tečnosti, oni su joj je davali takvu hranu. Takođe, kada bi nas majka pozvala i žalila se na konstantne bolove, a mi njih potom obavijestili, doktori su konstatovali da ona ustvari nema bolove i da bi trebalo da ode u posjetu psihologu. Kada smo doktorima donijeli redovne kontrole abdomena moje majke, ultrazvuk abdomena, kao i snimak sa magnetne rezonance i kada je bilo izvjesno da se radi o žučnoj kesi, hirurg kotorske bolnice je ponovo tražio da se odradi magnetna rezonanca. Da bismo ubrzali proces snimanja, zakazali smo privatno i zatražili od bolnice vozilo i medicinsko osoblje koje bi je ispratilo, naravno, koje bismo mi dodatno platili ili kako god, samo da se to realizuje. Od uprave KBC Kotor dobili smo odgovor da nam ne mogu dati bolnički auto jer može biti pucnjava u Kotoru", kaže Mrvaljević.
Potom su, na njegovo i insistiranje porodice, priča Mrvaljević, 8. februara uz veliki napor uspjeli odvesti majku na dalje liječenje u KCCG u Podgorici gdje je i preminula 15. februara.
"Doktori iz kotorske bolnice u organizaciji tog puta i transporta u Klinički centar nijesu željeli, znali, mogli, htjeli pomoći na bilo koji koristan način. Naglašavam da smo mi od samog početka, odnosno od 3. februara, tražili i naglasili doktorima u kotorskoj bolnici da je možda bolje da majku odmah transportujemo za Podgoricu, zbog dostupnosti hematologije i onkologije, ali su se oni, kao i na sve, tako i na to ovo, oglušili. I na kraju, moja majka je preminula od teške sepse, koja je uzrokovana pucanjem žučne kese i dvanaestopalačnog crijeva, a da to u kotorskoj bolnici nijesu primijetili i pored odrađenih nekoliko skenera i ultrazvuka abdomena, pregleda hirurga, nalaza krvi, a nalaz za sepsu nijesu ni radili. Napominjem da je moja majka sasvim normalno funkcionisala do pomenutog dana", kaže ogorčeno Mrvaljević. Ističe, takođe, da su na pitanje da li bi njihova majka bila spašena da je na vrijeme dijagnostikovana tačna dijagnoza u KBC Kotor, ljekari u KBC Podgorica porodici dali potvrdan odgovor.
"Rekli su nam da je na vrijeme reagovano, da bi to bila rutinska operacija i da smo od rutinske stvari došli do ovako teškog stanja, čiji ishod je na kraju, nažalost, bio smrt", kaže Mrvaljević.
Poručuje da planira pokrenuti niz aktivnosti da bi „moja majka mogla počivati u miru, a moji sugrađani, moji bližnji i ja imali kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i brigu u našoj bolnici u Kotoru“.
Mrvaljević konstatuje da vjeruje da ovo nije izolovan slučaj, te da je veliki broj građana bio ili je sada u sličnoj situaciji, samo što ljudi iz nekog svog razloga ćute.
"Smatram i apelujem da se pod hitno svemu ovome mora stati na put da bismo spriječili ovakve stvari", poručuje Mrvaljević.
Direktor KBC Kotor dr Davor Kumburović proteklih dana nije odgovarao na nekoliko telefonskih poziva novinarke Pobjede.
Zahvalnost ministru Šimunu i ljekarima KCCG
Mrvaljević se zahvalio svim doktorima koji su bili od velike pomoći u pokušaju sprečavanja tragedije, do koje je, nažalost, na kraju ipak došlo. Uputio je riječi pohvale i za Dom zdravlja i Službu hitne pomoći u Kotoru.
"Zahvaljujem se, prije svega, ministru zdravlja, gospodinu Vojislavu Šimunu na pomoći koju nam je pružio prilikom transporta moje majke u KCCG. Ovim putem bih se zahvalio i doktorima iz KCCG, koji su se borili za život moje majke, kako sada, tako i 2017. godine, a to su hirurg dr Batrić Vukčević i njegov tim, zatim odjeljenju intenzivne njege na čelu sa anesteziologom dr Almom Kalač, direktoru Urgentnog centra dr Nebojši Brnoviću i njegovom timu doktora, koji su nam pomogli da majku smjestimo na pravo odjeljenje, iako su zaposleni iz KBC Kotor pokazali veliku nestručnost, neznanje, bahatost, sujetu i nepoštovanje Hipokratove zakletve. Da ne izostavim svakako još i hematologa dr Enisu Žarić i njen tim, koji su 2017. godine izliječili majku od kancera, iako su je i tada pogrešno liječili i pogoršali stanje u Opštoj bolnici Kotor, kada su za jedan dan dijagnostikovali rak pankreasa, a nije bio", kazao je Mrvaljević koji očekuje da ga ministar zdravlja primi na razgovor da bi ga informisao o svim detaljima ovog slučaja.
Traži provjeru diploma ljekara i medicinskog osoblja
Mrvaljević se obratio i Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija, u vezi sa provjerom validnosti diploma ljekara koji rade u KBC Kotor.
"Smatram da je od izuzetne važnosti da medicinski kadar posjeduje odgovarajuće kvalifikacije da bi se osigurao kvalitet zdravstvene zaštite i povjerenje pacijenata u zdravstveni sistem", kaže Mrvaljević.
U pismu traži da se razmotri mogućnost sprovođenja detaljne provjere diploma i stručnih kvalifikacija zaposlenih ljekara, medicinskog osoblja, osoblja koje je zaduženo za ishranu pacijenata, kao i osoblja za održavanje higijene u navedenoj ustanovi.
"Ukoliko je već bilo sličnih inicijativa ili ako postoji propisana procedura za pokretanje takve kontrole, bio bih zahvalan na informacijama o daljim koracima koje građani mogu preduzeti u tom pravcu", napisao je Mrvaljević u dopisu Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
