Malo je, kaže, autora, koji su savremenom čitaocu otktili takvu riznicu jezičkog blaga kao što je to učinio Safet u svojim pripovjetkama i romanima.
„U stalnom traganju između "roda" i "doma", od Godijeva do Sarajeva i Novog Pazara, kaligrafski precizno, a suštinski duboko ispisao je opus autentične književnosti za trajnu baštinu bošnjačkog naroda i našeg jezika, koji će tek čitati, istraživati i značenjski otkrivati buduće generacije“, istakao je Mustafić.
Kako je kazao, samo teme refleksija okrutnosti i nježnosti u običajnom moralu, iz njegove proze može biti izvorište za višedisciplinarne studije.
„Safetov odlazak je ogroman gubitak za porodicu, prijatelje i sve ljude koji su ga makar jednom sreli, posebno za bošnjačku književnost i kulturu uopšte. Ali njegovo djelo obavezuje na ponos i trajno sjećanje. Molimo Uzvišenog Boga da mu podari dženetske bašče, a porodici i prijateljima sabur i selamet“, zaključio je Mustafić.