Ovo je navodno prvi pronalazak koji prikazuje drevnu praksu vezivanja lobanje kako bi joj se promijenio oblik. Otkrića kranijalnih deformacija potvrđuju i to da je ritualna deformacija lobanje zauzimala važno mjesto u njihovim običajima.
- Kranijalna deformacija u srednjoameričkim kulturama služila je kako bi razlikovali jednu društvenu grupu od druge. Ritualna deformacija lobanje zauzimala je važno mjesto u njihovim običajima - kazala je arheološkinja Kristina Garsia Moreno, glavna istražiteljka na projektu.
Na mjesnom groblju pronađene su kosti 25 osoba, a od njih je 13 imalo namjerno učinjene kranijalne deformacije, dok su njih petoro bili žrtve ritualnog unakažavanja čeljusti.
- To su radili djeci na prelazu u adolescentno doba, što potvrđuje tih petoro kostura koji su bili stariji od 12 godina , kazala je Moreno.
Za ukrašavanje su koristili ukrase izrađene od školjki iz Kalifornijskog zaljeva, što znači da je uticaj srednjoameričkih naroda sezao puno dalje na sjever nego što se to ranije smatralo - kazala je arheološkinja.
Na nekima su pronađene narukvice, naušnice, nakit za nos kao i ogrlice od već spomenutih školjki, a jedan kostur imao je preko stomaka pričvrščen oklop kornjače.
Ipak, među njima se ne mogu prepoznati sociološke razlike jer svi leševi imaju iste karakteristike. Isto tako ne možemo jasno kazati zašto neki nose nakit, a drugi ne, ili pak zašto od 25 kostura, samo jedan pripada ženskoj osobi.
Istraživački tim napominje da su se deformacije lubanje takođe radile na dojenčadi i predškolskoj djeci, te da su od pretjerenog stiskanja lobanje mogli umrijeti.
(jutarnji hr)
