Zanimljivosti

Najizolovaniji ljudi na planeti: Preziru civilizaciju i ubijaju sve koji im se približe, a virus bi ih mogao potpuno istrijebiti

Urođenička plemena sa Andamanskih i Nikobarskih ostrva u Indijskom okeanu, koja desetinama hiljada godina žive u izolaciji, pod ozbiljnom su prijetnjom od koronavirusa.

Najizolovaniji ljudi na planeti: Preziru civilizaciju i ubijaju sve koji im se približe, a virus bi ih mogao potpuno istrijebiti Foto: R. Singh / NatGeo Collection
Portal AnalitikaIzvor

To je nedavno saopštila grupa od 11 naučnika iz različitih krajeva svijeta, koji su analizirali mogućnost da virus stigne do ostrva čija plemena uglavnom odbijaju kontakt sa spoljašnjim svijetom.

Tim naučnika istakao je kako bi pojava koronavirusa imala jako loš efekat među urođenicima zbog njihovih gena, ali i imunološkog sistema, koji je neuporedivo slabiji nego kod prosječnog čovjeka. Da se pozabave tim pitanjem, dodaju, motivisala ih je činjenica da su tokom pandemije u Brazilu naročito pogođena bila izolovana plemena u Amazonu, gdje je stopa smrtnosti bila dvostruko veća u poređenju sa ostatkom države.

“Zbog toga je na Andamanskim i Nikobarskim ostrvima potrebna naročito rigorozna zaštita i najveća briga za svako pojedinačno pleme, jer bismo u suprotnom mogli svjedočiti nestanku ljudi koji su jedna od velikih dragocjenosti modrne civilizacije”, kazao je indijski naučnik Vinaj Kumar Nandikuri.

Žive u strogoj izolaciji 60 hiljada godina

Među urođeničkim plemenima su i Sentinelci, poznati i kao najizolovanija zajednica na planeti. Nastanjujući ostrvo Sjeverni Sentinel, oni odbijaju svaki kontakt sa ostatkom planete – a oni koji su u novijoj istoriji pokušali da uspostave kontakt sa njima, uglavnom su bivali ubijeni.

Pretpostavlja se kako Sentinelci to ostrvo nastanjuju gotovo 60 hiljada godina, otkad su, zajedno sa susjednim plemenima, napustili Afriku. No, za razliku od ostalih, oni su do danas ostali apsolutno izolovani.

Mnogi su tokom istorije pokušavali da im priđu, ali, izuzev jedne ekspedicije, svi bi bili ubijani. Izuzetak je ekspedicija indijskih antropologa koji su, nakon godina osmatranja, 1991. uspjeli na kratko da pridobiju njihovo povjerenje – i to tako što su im bacali kokose i banane, kojih na Sjevernom Sentinelu nema.

U novijoj istoriji prihvatili samo jednu ženu 

Ekspediciju je predvodila indijska antropoliškinja Madhumala Čatopadaj, koja je tada uspostavila kontakt sa jednom ženom iz plemena i njenom djecom.

“Muškarci su uskakali u vodu i uzimali kokose, dok su žene i djeca to posmatrali sa obale. Kasnije su neki urođenici prišli da dotaknu naš brod. To je bio signal da nijesu uplašeni”, prisjeća se ona, dodajući kako je taj susret trajao kratko, pri čemu ih Sentinelci nijesu pustili da uđu u njihovo naselje, koje se nalazi u unutrašnjosti ostrva.

No, već sljedeći put, pleme je i prema njima bilo ratoborno nastrojeno.

Ubili i američkog hodočasnika

Posljednji je sa njima, na sopstvenu odgovornost, kontakt pokušao da uspostavi američki hodočasnik Džon Čau, i to 2018. godine. On je imao ambiciju da među Sentinelcima širi hrišćanstvo, ali čim se iskrcao na ostrvo, ubijen je. Čauovo, ali i tijela mnogih koji su tamo ubijeni prije njega, niko nije mogao da preuzme – jer bi svaki pokušaj vlasti urođenici osujetili paljbom strijela.

Zbog toga je indijska vlada već duže zabranila prilazak ostrvu, kako niko ne bi remetio mir stanovništva, ali i da bi bilo spriječeno da im ljudi iz spoljašnjeg svijeta prenesu viruse koji bi po tamošnju populaciju mogli biti fatalni.

“Iako niko nikad nije uspio da istraži bilo šta detaljnije o njima, jasno je da Sentinelci imau izuzetno slab imunitet, jer se hrane isključivo onim što je dostupno na njihovom ostrvu, a pritom žive u krajnje primitivnim uslovima”, istakli su ranije naučnici.

Niko ne zna koliko ih je

Zbog svega navedenog, o Sentinelcima se i dalje ne zna gotovo ništa, osim toga da su jako neprijateljski nastrojeni prema svakome koga ugledaju na horizontu. Nikome nije poznat njihov jezik, pa čak ni to koliko ih trenutno ima – pojedini naučnici, na bazi pretpostavki, smatraju kako ih ne može biti više od 50, drugi smatraju da ih je danas i do 400.

Pretpostavlja se kako se bave lovom i sakupljanjem, te da im je strana i zemljoradnja.

Zanimljivo je i to kako su Sentinelci naoružani strijelama izrađenim od gvožđa, čija im zaliha traje još iz 19. vijeka. Naime, 1891. godine, na Sjeverni Sentinel nasukao se australijski brod, čija je posada – suočivši se sa pedesetak ratobornih urođenika – uspjela da se spasi plivajući sedam dana. Urođenici su djelove olupina broda iskoristili kako bi od njih napravili oružje.

Dok je planeta suočena sa nastavkom pandemije, čini se kako će koronavirus – zbog načina života tamošnje zajednice – teško doći do Sentinelaca. Ipak, ukoliko se to dogodi, kako naučnici upozoravaju – čovječanstvo bi moglo ostati bez jedne od zajednica koje u modernom vremenu predstavljaju jednu od njegovih naročitih specifičnosti.

Portal Analitika