Konačno se slavio taj 21. maj, Dan nezavisnosti Crne Gore i ujedno proslava 15. godina od kada je Crna Gora povratila svoju državnost. I samim tim što što se slavilo 15. godina nezavisnosti donacijama svih crnogorskih građana, u zemlji i inostranstvu je pripremljena za tu priliku najveća zastava u istoriji Crne Gore a možda i svijeta.
Crvena crnogorska zastava koja se prostire na 5.000 metara kvadratnih izazivala je kod svakoga osjećaj uzvišenosti, ljubavi, sreće i poštovanja prema toj crvenoj ponosnoj zastavi. Čitava Crna Gora je krenula prema Cetinju, Ivanovim koritima, Lovćenu jer svi su htjeli da vide, dodirnu tu našu svetinju najveću na svijetu. Od Podgorice do Cetinja putovao sam sa svima ostalima preko tri sata, ali niko nije žalio zbog toga.
Saznanje da je preko sedam kilometara kolona na ulazu u Cetinje budio je istovremeno dobar osjećaj kod svih, da su građani iz svih krajeva pohrlili na Cetinje. Po dolasku u Cetinje zaista tako je i bilo, automobili iz svih gradova Crne Gore bili su tu. Po procjenama mnogih službi i starih ljudi na Cetinju koji pričaju da nikada nijesu vidjeli toliko ljudi u gradu, svi kažu da je preko 70.000 građana Crne Gore 21. maja 2021. godine ušlo u Cetinje, neki kažu i mnogo više jer mnogi zbog saobraćajnog kolapsa nijesu mogli da budu na Ivanovim koritima tako da su određeni bili na Lovćen i u centar Cetinja željno iščekujući tu najveću crvenu zastavu. Na kraju brojke uopšte nijesu bitne i sve da je samo jedan građanin bio na Cetinju dosta je.
Jer ko je bio na Cetinju na proslavi Dana nezavisnosti naše majke Crne Gore bio je tu iz ljubavi prema njoj i to je najvažnije i najbitnije, brojke su sporedna stvar.
Veličanstveni skup na Cetinju i istovremenotužno okupljanje na Trgu nezavisnosti u Podgorici
Bez namjere da nekoga omalovažavam moram istaći neke činjenice koje su karakterisale ta dva događaja; veličanstveni skup na Cetinju i tužno okupljanje na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Mišljenja sam da ko je god Predsjedniku Vlade Zdravku Krivokapiću, potpresjedniku Dritanu Abazoviću i predsjedniku Skupštine Crne Gore Aleksi Bečiću predložio da održe to okupljanje na trgu Nezavisnosti u Podgorici grdno ih je prevario, ako to već nije njihova ideja bila.
Žalosno i tužno je bilo gledati gospodu Krivokapića, Abazovića i Bečićakako sami na Trgu proslavljaju Dan nezavisnosti Crne Gore. Pa zašto gospodine Krivokapiću, Abazoviću i Bečiću nastavljate da dijelite ovaj narod i uvećavate mu njegovu muku. Pa znate li vi da vas trojica treba da sprečavate podjele i mirite narod u Crnoj Gori a ne takvim vašim postupcima doprinosite još većim podjelama. Priznaćete sami da je bilo tužno gledati kako sami stojite bez ijednog Crnogorca ili Crnogorke, tužna lica kao da je nekakva žalost a ne jedan od najsvijetlijih dana u istoriji Crne Gore. Bolje bi vam bilo da ste i vidošli na veličanstveni skup na Cetinju jer 21. maja na Cetinje su bili svi, Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Albanci, vjernici svih vjera, jednom riječju svi građani koji u srcu nose i vole svoju domovinu Crnu Goru.
Žao mi je juče bilo kada sam vidio sve one pripadnike Vojske Crne Gore sa vama na trgu kako se preznojavaju na onome suncu dok istovremeno mnogi od njih u sebi gore od bijesa što ste ih svojim tužnim skupom spriječili da ne mogu da se pridruže svoj onoj braći i sestrama na Cetinju. E to vam gospodo Krivokapiću, Abazoviću i Bečiću najviše zamjeram, a sigurno i većina građana, jer nijeste smjeli dozvoliti da zbog vaše oholosti i nepoštovanja drugoga spriječite sve one pripadnike Crnogorske Vojske da se i oni nađu na to viteško Cetinje.
Ta vaša nepromišljena odluka ide na dušu i obraz vas trojice koji ste umjesto pomirenja odabrali da i dalje vršite podjele. Ja kao nekadašnji oficir Crnogorske Vojske mogu vam kazati da je najveći grijeh oficira Crnogorske Vojske spriječiti da ode tamo gdje ga srce vuče, gdje su mu slavni preci, da proslavi taj sveti dan sa svojim narodom u toj dolini gdje stanuju bogovi, na tom viteškom Cetinju, da ne osjeti taj dan dah slobodarskog vjetra sa vječnog Njegoševog mauzoleja na vrh Lovćena. Takođe zamjeram i liderima opozicije koji nijesu bili na proslavi na Cetinju .
Mali problemi prilikom prvog podizanja najveće zastave i sramni postupci nekih pojedinaca
Naime prilikom prvog pokušaja da se podigne najveća zastava u istoriji Crne Gore a možda i svijeta desila se manja nezgoda. Zbog ogromne površine i vjetra prilikom podizanjajedan manji djelić zastave se pocijepao. Ništa strašno jednostavno teško je prkositi sili prirode i zakonima fizike.
U tom momentu svi su bili tužni, jer svima je srce lupalo od uzbuđenja što će se najveća zastava vinuti put nebesa a ono desio se peh. U tom moment kruže informacije sa portala da su određeni političari i ostali pojedinci počel da se raduju tome, činjenici da se malo pocijepala Crnogorska zastava. Zapitajmo se, postoji li neko ko se raduje tome, da mu se pocijepa državna zastava, zastava države u koju svi oni žive, države koja ih hrani. Pitanje je ima li u medicina i socijalna-patologija racionalno objašnjenje te pojave u našem društvu???
Crnogorke stupaju u akciju
U tom trenutku kada su neki bili klonuli duhom, tužni što se dogodio taj mali peh sa crnogorskom zastavom i što prema tadašnjim informacijama se neće više pokušavati podići zastava desile su se one, naše heroine, ponosne Crnogorke.
Za nevjerovatno kratko vrijeme ponosne Crnogorke su već sa svojim šivaćim mašinama bila kod najveće zastave u namjeri da zašiju dio koji se pocijepao. Kakva scena, ponosne Crnogorke u borbi sa vremenom sjede po livadi sa šivaćim mašinama u krilu i popravljaju crvenu zastavu, dok im ostali građani pripomažu. Mnogima su tada suze same krenule iz oka gledajući te hrabre žene naše Crnogorke kako se bore da poprave zastavu. Stari ljudi plaču i govore mladima da to što trenutno gledaju zauvijek upamte jer takve su Crnogorke. Očito starije naše sugrađane ta požrtvovanost ponosnih Crnogorki je njih podsjetila na neka vremena iz istorije i borbe za oslobođenje Crne Gore kada su te hrabre žene, Crnogorke bile spremen na sve muke i nedaće da bi sačuvle svoja ognjišta, svoju državu.
I onda za nevjerovatno kratko vrijeme naše heroine Crnogorske popraviše najveću Crnogorsku zastavu. Njihove vrijedne ruke i veliko srce pobijedi vrijeme i sile prirode. Eh…te naše vile, heroine još jednom pokazaše na djelu njihovu nepokolebljivu odlučnost da sve dadnu što imaju za svoj dom, za svoj narod, za svoju zemlju.
Kako da se zahvalimo tim viteškim Crnogorkama? Kako da nađemu tu riječ koja bi bila dostojna njihovog podviga da najveća crvena Crnogorska zastav se ponovo vine u nebo? Jednostavno nemamo mi u rječniku pravu riječ koja može to opisati …. Jedino nam preostaje da im iz srca poželimo svu sreću i ljubav, da ih uvijek poštujemo, da ostanu takve kave jesu, ponosne, gorde, hrabre, sa velikim srcem, naše i samo naše, koje ne damo nikome ni za sva blaga svijeta, jedinstvene na cijelom svijetu , a one se zovu Crnogorke!
Uzdizanje na nebu najveće Crnogorske zastave
Konačno sve je bilo spremno da se iz drugog pokušaja najveća Crnogorska zastava proba podići visoko u nebo. Ogromne dizalice kreću polako da podižu zastavu, narod sa nestrpljenjem gleda taj čin, stariji bračni par koji stajaše do mene pomoli se i njih dvoje skoro kroz plač izgovoriše rečenicu“ Sveti Petre Cetinjski pomozi nam da se zastava podigne visoko na nebu “…. Okrenuh se put njih govoreći im “da će zastava biti podignita” da ih razveselim, dok istovremeno mi suza sama krenu iz oka. U dubinu duše se tada zapitah…”Bože zašto svi nijesmo kao taj bračni par”...?
Poput Feniksa uz božju pomoć najveća Crnogorska zastava se konačno vinu visoko u zvjezdano nebo. Kakav osjećaj, vatromet, baklje, pjesma , sreća , radost, ljubav i ushićenje na svakom licu. Svi pucaju od sreće što se najveća zastava ikada u Crnoj Gori vinula u nebo. Taj osjećaj, to se ne može opisati niti prepričati, jednostavno ko nije došao na Cetinje propustio je događaj koji će postati vanvremenski, za istoriju i buduća pokoljenja. To što je ovo zaista najveća crvena Crnogorska zastava u istoriji Crne Gore, ne smije nikako zasjeniti ni onu malu crvenu zastavu sa Vučijeg Dola, jer da te male crvene zastave sa Vučijeg Dola tada nije bilo, ne bi ni mi dansa bili u prilici da podignemo najveću Crnogorsku crvenu zastavu u istoriji postojana Crne Gore. Slavni naši preci, hvala vam do nebesa!!!
Neka ova najveća crvena Crnogorska zastava ubuduće sa neba grli sve građane Crne Gore zajedno, neka sve građana Crne Gore podsjeća na jedinstvo, ljubav, radost, sreću… Ova najveća Crnogorska zastava od nas samo očekuje da smo joj vjerni i odani, a mi to možemo svi zajedno bez podjela i mržnje. Uspjećemo u tome jer većinska Crna Gora vjeruje u pomirenje, ljubav i sreću.
I ne zaboravimo da često uveče pogledamo u nebo. Tu među svim onim sjajnim zvijezdama vidjećete svi i jednu crvenu zvijezdu kako jako sija. Sjetite se tada da je ta crvene zvijezda naša najveća crnogorska zastava koja nas sve grije tokom noć dok u Crnoj Gori ne svane novi dani i izađe sunce.
Da je vječna Crna Gora !
Autor je Specijalista iz oblasti Međunarodne i Nacionalne bezbjednosti
