Odbačene i devastirane crkvene knjige, rasformirani i zapušteni ikonostas, natruli i polomljeni prozori, ptičji izmet, paučina, vlaga i prljavština, konačno bi trebalo da postanu prošlost u Crkvi Svetog Nikole u Bogutima (Ljubotinj) nakon što je Ministarstvo kulture i medija opredijelilo 20.000 eura za sanaciju ovog kulturnog dobra o kome je Pobjeda objavila opširnu reportažu 21. maja ove godine, pod naslovom „Isus Hrist u đubretu do guše“.
Ovaj novac, gle čuda, biće uplaćen Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve koja, sudeći prema listu nepokretnosti, pred Upravnim sudom već neko vrijeme vodi bitku za vlasništvo nad ovom bogomoljom i zemljištem. U istom listu nepokretnosti piše da je Crkva Sv. Nikole trenutno vlasnica same sebe, a Mitropolija, kada svojata ovakva kulturna dobra koja imaju neriješen vlasnički status, tradicionalno navodi da je to „crkva u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj“, često uprkos protivljenju mještana i opštine na čijoj teritoriji se nalazi.
KULA
Još jedan kuriozitet je i to da je za ugroženu i ruševnu Vladičinu kulu na Karuču, o kojoj je Pobjeda takođe pisala u više navrata, konačno izdvojeno 30.000 eura za izradu konzervatorskog projekta i sanaciju ovog kulturnog dobra iz doba Petrovića, za koje inicijativa o obnovi postoji već više od tri decenije. Iako u neuređenom listu nepokretnosti piše da je vlasnik Vladičine kule Crkva Svetog Nikole u Rvašima, a ova crkva vlasnica same sebe, Ministarstvo kulture i medija još jednom je, nakon 2018. godine, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priznalo pravo stranke u postupku pa će novcem za obnovu kule, kao neformalni vlasnik i držalac, raspolagati ova vjerska zajednica. Nije zgoreg napomenuti da konzervatorski projekat rekonstrukcije Vladičine kule već postoji u Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i na njega su se pozivali MPC i Ministarstvo kulture u upravnim postupcima koji je Mitropolija prije šest godina vodila protiv Prijestonice Cetinje i Fondacije „Sveti Petar Cetinjski“, zbog namjere ova dva subjekta da samostalno, u saradnji sa državnim organima, obnove ovo kulturno dobro.
Nadalje, iako ni Uprava za zaštitu kulturnih dobara ni Centar za konzervaciju i arheologiju nijesu predložili novo istraživanje kompleksa Crkve Svih Svetih na Velikom pijesku, koji je inače gotovo u cjelosti istražen, a arhitektonski ostaci konzervirani, Ministarstvo kulture i medija je, na inicijativu Mitropolije, u Program zaštite proguralo i „Arheološka istraživanja i preventivne mjere zaštite na lokalitetu – Veliki pijesak, Dobra voda, Bar“. Pored toga što među arheolozima sa kojima je kontaktirala Pobjeda postoji jedinstven utisak da je taj prostor dovoljno istražen i da se u malom, preostalom dijelu na sjevernoj strani možda može otkriti još po koji grob, a da dobijeni rezultati ne mogu uticati na interpretaciju ovog lokaliteta, Ministarstvo je ipak, nauštrb drugih ugroženijih dobara, uvrstilo i ovaj projekat. Primjera radi, za arheološka istraživanja sa preventivnim mjerama zaštite na lokalitetu Duklja, koji je od velikog značaja za našu istoriju, identitet i kulturu, Ministarstvo je izdvojilo svega 15.000 eura. Isto toliko novca, recimo, dobiće Eparhija mileševska za izradu drenažnog sistema oko manastirske Crkve Sv. Trojice u Pljevljima, a za sanaciju krovnog pokrivača iste crkve još 20.000 eura.
No, nije to jedini keš koji će od Ministarstva dobiti Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Tačnije, Mitropolija, Eparhija budimljansko-nikšićka i Eparhija mileševska ukupno će preko Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara dobiti 229.000 eura od 798.000, koliko je opredijeljeno za 2024. godinu. I to će, u odnosu na sve ostale vjerske zajednice, opštine i ustanove, biti najveći pojedinačni iznos koji je opredijeljen za jedan pravni subjekat i njegove projekte.
Od ostalih vjerskih zajednica, Biskupskom ordinarijatu Kotor pripalo je ukupno 60.000 eura za tri projekta, dok će Mešihatu Islamske zajednice za dva projekta biti uplaćena 31.000 eura. Što se tiče opština, najviše novca je dobila Prijestonica Cetinje, tačnije 70.500 eura za pet projekata, dok je Opština Nikšić dobila 47.000 za tri projekta. Opštini Danilovgrad će biti uplaćeno 40.000 eura za dva projekta, Glavnom gradu 35.000 takođe za dva projekta, koliko će dobiti i Opština Kotor (dva projekta). Herceg Novom i Kolašinu će biti opredijeljeno po 30.000 za po jedan projekat, a Mojkovac i Ulcinj će za po jedan projekat dobiti po 25.000 eura, dok će najmlađa Opština Zeta dobiti 17.000 za dva projekta. Najmanje novca dobiće Opština Rožaje, kojoj će za jedan projekat biti uplaćeno 8.000 eura.
REFORMA
Zanimljivost Programa zaštite i očuvanja jeste da su za ovu godinu objavljena dva konkursa, tačnije prvo je upućen javni poziv preko kojeg su, suprotno ranijim propozicijama, opštine, vjerske zajednice, ustanove, organi državne uprave, vlasnici i držaoci kulturnih dobara i zainteresovani pojedinci mogli da upute prijedloge o tome koja kulturna dobra treba da dobiju podršku. Potom je Direktorat za kulturnu baštinu Ministarstva kulture i medija, na čelu sa Dobrilom Vlahović, od nekoliko stotina pristiglih prijedloga napravio selekciju i objavio spisak kulturnih dobara, zajedno sa obrazloženjima i predviđenim novcem za finansiranje, pozvavši na sljedećem konkursu sve zainteresovane subjekte da se prijave i dobiju novac za unaprijed definisane projekte očuvanja i zaštite. Podnijeto je 69 prijava, od kojih je selekciona komisija (činili je takođe ljudi iz Direktorata za kulturnu baštinu) podržala 52 projekta, u ukupnom iznosu od 798.000 eura.
Međutim, ovo nije jedini kuriozitet ovogodišnjeg Programa. Naime, prijedlozi Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, kao dvije institucije koje bi po prirodi stvari trebalo najbolje da znaju što je najugroženije u Crnoj Gori, nijesu baš dobro prošli u Direktoratu za kulturnu baštinu. Novinar Pobjede imao je uvid u tabelu koja ja sačinjena u Direktoratu, a koja je prethodila finalnoj listi prijedloga Programa za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. Iz tabele se vidi da najveći dio od 70 prijedloga Uprave i 39 prijedloga Centra nije dobio zeleno svjetlo?! No, zato je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, sa svoje tri eparhije, izašla kao pojedinačno najveći dobitnik ovog konkursa. Da li je sporno što država finansira zaštitu i očuvanje sakralnih kulturnih dobara koja su, ovako ili onako, u vlasništvu SPC? Naravno da nije. Naročito ako će to garantovati da će se SPC pridržavati Zakona o zaštiti kulturnih dobara i po svim pravilima struke realizovati planirane intervencije. Ali jeste sporno ukoliko se kulturnim dobrima u vlasništvu SPC daje prednost u odnosu na kulturna dobra koja su, po ocjeni stručnih lica, ugroženija i treba im hitna zaštita. A posebno je sporno ako se ignoriše više od 90 odsto (?!) prijedloga koje je poslala Uprava za zaštitu kulturnih dobara, jer se onda može postaviti logično pitanje – zašto ovaj organ uopšte postoji i zbog čega ga plaćaju crnogorski građani ukoliko u Ministarstvu kulture i medija Dobrila Vlahović i ministarka Tamara Vujović bolje znaju što su prioriteti u zaštiti baštine?!
LIPCI U ZAPEĆKU
U dijelu prezentacije i popularizacije kulturne baštine, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeljeno je čak 30.000 eura za nabavku opreme za potrebe prezentacije predmeta iz riznice Cetinjskog manastira, dok je Novoj Pobjedi za kapitalnu monografiju o fortifikacijama na teritoriji Crne Gore iz perioda osmanske imperije, autora Radojice Raša Pavićevića, dodijeljeno 20.000 eura. U ovom segmentu, Mitropolija je, recimo, dobila još 2.000 eura za naučni skup „Vasilije Đinovski – ikonopis na prelazu iz XIX u XX vijek“. Između ostalih dobitnika, Opština Žabljak će inkasirati 12.000 eura da bi sačuvala tradicionalni način prerade i bojenja vune, a za „Bokeljsku noć“ će biti opredijeljeno 3.000 eura.
Sa druge strane, jedan od najznačajnijih praistorijskih lokaliteta, okapina u Lipcima, na kojoj su urezani crteži stari bar tri hiljade godina, za projekat arheoloških i konzervatorskih istraživanja savremenim metodološkim pristupima i izradu konzervatorskog projekta, dobio je – nula eura?! Okapinu u Lipcima, o kojoj je takođe pisala Pobjeda, otkrio je čuveni britanski arheolog Artur Evans, a za njom je tragala i nacistička Njemačka; veoma je ugrožena već decenijama i prepuštena zubu vremena i neodgovornim posjetiocima. Prijedlog za njena arheološka i konzervatorska istraživanja uputila je Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a njegovo ignorisanje dovoljno govori o tome sa koliko su pažnje i objektivnosti postupale „selekcione komisije“ Ministarstva kulture i medija. To, naravno, ne znači da je sama ideja o redefinisanju konkursa Programa podrške sama po sebi loša i toliko nedjelotvorna, ali sav progres pada u vodu onoga trenutka kada dominantno prestane da se sluša riječ struke, cijeli proces se centralizuje i na listu za podršku „silom na sramotu“ počnu da ulaze raznorazni projekti, usljed vjerskih, ideoloških, partijskih i drugih preferencija. Gubi se smisao, dakle, onda kada počne da se rješava po principu da se ko kome ne zamjeri, da bi se stekao privid da su svi zastupljeni podjednako, a na kraju ipak neki drugi i bolje od svih ostalih zajedno, kojima se potonjih godina, inače, sipa sa raznih državnih adresa, sve pod plaštom „obnove i zaštite baštine“, a dokazano su jedni od najvećih devastatora i degradatora kulturnih dobara u Crnoj Gori.
