Tamošnji irski pab leži na koti od 3.450 metara, pa iako se nalazi u zabačenom planinskom mjestu, često vrvi od posjetilaca.
“Pab je nerijetko pun, dolaze gosti iz cijelog svijeta – oni koji su pokorili Mont Everest ili oni koji tek idu gore”, kaže jedan od članova osoblja.
Iako sve na prvi pogled, sa drvenim stolicama, bilijarskim stolom i prepoznatljivim inventarom, djeluje kao da je riječ o sasvim običnom pabu, on je jedinstven i po tome što nabavka pića ne ide baš najlakše u mjestu koje nema saobraćajnica.
Naime, zalihe kreću iz 150 kilometara udaljenog Katmandua, avionom stižu do najbližeg aerodrome u mjestu Lukla, a potom je sve na – nosačima, koji preostalih dvadesetak kilometara piće nose u kolicima.
“Imamo troje ili četvoro kolica, a na svaka možemo natovariti oko 120 kilograma. S obzirom na to da je teren jako strm, ne možemo za transport koristiti mazge, jer postoji mogućnost da bi se piće prosulo. I zato, sve to jako pažljivo transportuju ljudi”, ističe vlasnik paba Dava Šerpa.
Najteže, dodaje on, ide transport piva “Ginis”, koji počinje u Singapuru.
“Veliki su troškovi i na kraju gotovo da nemamo nikakvog profita od “Ginisa”. Ali, ako želite biti irski pab – morate prodavati “Ginis”, dodaje Dava.
Na ideju da otvori pab, došao je 2011. godine. Do tada, najviši pab nalazio se u peruanskom gradu Kusko, na 3.399 metara nadmorske visine.
