Dobri moji, u ovom sočinjeniju neće biti riječi o zemlji narandži, kako bi se na prvo čitanje naslova moglo pomisliti, nego o zemlji bajki, tj. narativa. Pogađate sigurno – radi se o našoj otadžbini. Ta čudesna riječ je nastala od latinske riječi narratio (pripovijedanje, pripovijest, priča) i odnosi se prvenstveno na iskaze pisaca, pripovjedača, propovjednika. I tu ne bi bilo nikakvih problema, ima ih sjajnih, da se narativom nisu počeli nazivati iskazi promotera. Političkih promotera, jeretičko-sektaških vjerskih promotera, tranzicionih ekonomskih mesija i vedeta grantoprežnog civilnog sektora.
Politička i ekonomska teorija posjeduju obilje egzaktnih termina kojima se mogu jasno definisati politički i ekonomski programi. Što nije kvantifikovano - nije ekonomija, a što nije sistemski i legislativno temeljito obrazloženo je -politikantstvo. Ne znači da tu ne treba kreativnosti pa i maštovitosti, ali kada se upotrebljava izraz narativ, onda on ovđe kod nas nužno prelazi u laprdativ, koji je nastao od južnoslovenskog glagola laprdare (praznosloviti, mrsomuditi). Iako narativi, odnosno laprdativi, znaju djelovati politički lukrativno, naročito uz primjenu agresivnog medijsko-mrežnog i oltarskog plasiranja, oni dovode ,,naaaaarod“ do stanja opijenosti i banalne egzaltacije. Dužom upotrebom dovode do ovisnosti i gubitka osjećaja realnosti i moralnosti, što se odražava na mentalno stanje puka.
Evo, uzmimo za primjer moju generaciju i kako je na nju, mada ne kompletnu, djelovao narativ policijskog komandanta X o događajima na Cetinju 05. septembra 2021. godine. U nevaljalom socijalizmu stekli smo fino vaspitanje i solidno obrazovanje i cijeli život smo živjeli po J.U.S-u i po M.U.P.-u, čak i u ratu i postratnoj tranziciji. Većina nije bila kriminalnih i zločinačkih nazora. Naravno bilo je mladalačkih, ultarlijevih hipi i rokerskih otklona u shvatanjima, ali nikad mržnje i glorifikacije nasilja. Ali, dosta nas je i u svojim šezdesetim godinama postalo ponosno što smo bili dio one „bagre“ na Belvederu i što joj još uvijek pripadamo. Čak sam egzaltiran što će za par dana, 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom, da ponovo „obagre“ ulice Cetinja i pod lipovim cvatom zavijore crveni i zeleni barjaci. Pala mi je na um i ideja da posadimo par bagrema kao simbol „bagre“ Belvederske. Možete sad zamisliti kako razni narativi utiču na mladost kad su nas matore doveli u ovo stanje.
Tako, Mandić i Kovačević ispale narativ o kamenovanju srpske kleronacionalističke mladeži na Cetinju prilikom izvođenja srbohegemonističkih vokalno folklornih rituala pred Manastirom bez ijednog iznesenog dokaza. Zatim priprijete da će u slučaju da policija i tužilaštvo ne riješe ovaj slučaj i kazne počinitelje, oni doći sa Nikšićanima i srediti stanje na Cetinju. Nijesam upamtio da li sa Carevićevim bagerima ili bez njih.
Neće da može, momci! Više od pola Nikšićana su vam ista „bagra“ kao i Cetinjani, a policijski komandant X je pod istragom te ne može prizvati kriminalce. Injac je smijenjena, nema više helikoptera, Vučić je pod velikim pritiscima, a u Hercegovini patrolira EUFOR. Dajte dokaze pa da zajednički osudimo nasilje kao što vi osudiste policijski teror.
Ovim laprdativom nikoga niste uplašili. Čak „bagra“ najavljuje dolazak u Nikšić da „pozdravi“ patrijarha Porfirogeneta. Prečesto korištenje i uzvikivanje čak i časnih i humanih usklika i parola postaje izvještačeni narativ pa i laprdativ. Zaista, Cetinje je na ponos našoj zemlji zbog iskrene i istrajne podrške Ukrajini u njenoj borbi. Pretežan broj procrnogorskih građanskih i proeuropskih stranaka i udruženja isto tako. Takva će biti i ova nova vlada, mada je i stara kao bila za to samo „nije znala“ kako deklarativnu podršku pretvoriti u stvarnu.
Iskazana humanost i solidarnost treba da stvara u nama zadovoljstvo i ljudsku širinu, a ne gordost i pravovjerničku oholost i isključivost. Radi se o obijesnim i nekontrolisanim izlivima prezira, poruge i osude na jednu grupu feštađuna iz Budve koji su nosili jednu do druge zastave Ukrajine i Rusije i takođe ih na ukrasnim kapama isticali ravnopravno. Prvo je brzopleto reagovala ukrajinska ambasada sa protestom, a zatim naši euroatlantski nastrojeni pravovjernici od saopštenja DPS-a pa do zgražanja pojedinaca na internetu. Napadi su bili usmjereni na karneval, na grad Budvu i nesretne pojedince, nosioce pomenutih zastava. Na kraju se saznalo da su te zastave i kostime nosili zajedno Ukrajinci i Rusi koji su građani našega grada kao i neki od izbjeglica iz rata.
Kažu, namjera im je bila da iskažu želju za mirom, saosjećanje u nevolji i zajedništvo.
Pa slušajte narative.
