Na pitanje Portala Analitika zašto se Sigurna ženska kuća (SZŽ) odlučila da Skolonište za žrtve porodičnog nasilja bude na adresi koja je dostupna javnosti, direktorica SŽK Ljiljana Raičević je odgovorila: „Ovim gestom htjeli smo da pokažemo da gospodin Miomir Mugoša dodjeljujući ovu kuću, apsolutno nije poštovao pravo žene da bude zaštićena“.
Predstavnice SŽK su ipak kuću uzele na korišćenje kako bi ženama koje trpe nasilje, ali koje su spremne da izađu iz nasilne veze omogućile da „ostanu slobodne i duhom i svojim kretenajem“. Ipak za žene koje još nisu spremne već su i dalje žive u strahu, i kojima je život ugrožen će i dalje imati sklonište čija je adresa nepoznata za javnost.

Raičević smatra da će ovu kuću koristiti žene kojima više nije stalo šta će im reći muž i rodbina, žene koje su trpjele nasilje ali koje su odlučile da više ne trpe nasilnika.
„Iz ovog prostora mi regulišemo i alimentaciju, gledanje djece, sudske odluke i zabrane približavanja“ kazala je Raičević na otvaranju.
Memorandum o saradnji koji je i omogućio otvaranje Skloništa, potpisan na godinu dana sa mogućnošću produžetka, između Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada i NVO Sigurna ženska kuća.
„Jedna od stavki memoranduma je promovisanje problema nasilja i uticanje da se svijest javnosti u odnosu na sami problem promijeni“ kazala je sekretarka Sekretarijata za socijalno staranje, Snežana Mijušković, na otvaranju Skloništa.
Mijušković je dodala da se problem nasilja treba organizovano riješavati, uključujući i nevladine organizacije i državne institucije.

Objekat se sastoji od 6 velikih prostorija, i u njemu se može smjestiti od 10 do 15 osoba koje su trepjele nasilje. U toku dana objekat će nadgledati pripadnici MUP-a, koji će prijepodne i popodne nekoliko puta obilaziti kuću. Takođe će postojati i video nadzor, koji će osobama smještenim u kući pružiti dodatnu sigurnost.