Pošti Crne Gore je, povodom ovogodišnjeg Takmičenja na temu “Napiši pismo odraslima o svijetu u kojem živimo”, pristiglo 261 pismo od učenika crnogorskih osnovnih škola. Pismo Natalije Smoljan Pošta prosljeđuje Svjetskom poštanskom savezu na Međunarodno takmičenje.
Komisija Ministarstva prosvjete koja je vršila odabir najboljih pisama odlučila je da drugo mjesto osvoji Matija Milić iz podgoričke OŠ ”Pavle Rovinski”, dok je treće mjesto pripalo Mini Karadžić, učenici OŠ ”Jugoslavija” iz Bara. Specijalnu nagradu osvojilo je pismo Mine Caušević, učenice OŠ “Vuko Jovović” iz Danilovgrada.
Još šest učenika je, prema procjeni Komisije Ministarstva, zavrijedilo posebne pohvale zbog kvaliteta svojih pisama. Pohvaljeni su radovi: Katarine Peković, učenice OŠ “Pavle Rovinski” iz Podgorice, Nikole Kovača, učenika OŠ “Narodni heroj Savo Ilić” iz Kotora, Vasila Musića, učenika OŠ “Vladislav Sl. Ribnikar” iz Bijelog Polja, Danijela Gospića, učenika OŠ “Drago Milović” iz Tivta, Ildorine Ljekperić, učenice OŠ “Đerđ Kastrioti Skenderbeg” iz Bara i Itane Vučinić, učenice podgoričke škole “Štampar Makarije”.
Pošta Crne Gore je za autore četiri najbolja pisma pripremila vrijedne nagrade: lap-top, foto aparat, mobilni telefon i biciklo. Tradicionalno, Pošta nagrade i pohvale najuspješnijim učesnicima Takmičenja uručuje na svečanosti povodom Svjetskog dana pošte, 9. oktobra. Ovododišnjim pobjednicima i njihovim mentorima Pošta daruje i jednodnevni izlet.
Takmičenje za najljepše pismo je, zahvaljujući kvalitetnoj organizaciji i kontinuitetu, postalo veoma popularno kod učenika crnogorskih osnovnih škola. Zasluge za kvalitetnu realizaciju ovog projekta Pošta Crne Gore dijeli sa Ministarstvom prosvjete koje godinama nesebično podržava ovaj literarni konkurs.
Takmičenje koje organizuju Pošta i Ministarstvo segment je Međunarodnog takmičenja koje realizuje Svjetski poštanski savez. Svake godine za najljepše pismo takmiče se milioni djece iz cijelog svijeta. Pismo iz Crne Gore je čak četiri puta do sada osvojilo neko od priznanja Svjetskog poštanskog saveza.
POBJEDNIČKO PISMO:
Prvonagrađeni rad Takmičenja za najljepše pismo 2020. na temu “Napiši pismo odraslima o svijetu u kojem živimo”
Autor: Natalija Smoljan, VII razred, OŠ “Orjenski bataljon”, Bijela, Herceg Novi
SVIJET ODRASLIH, PLANETA ZEMLJA
Dragi odrasli svijete,
Ja sam Natalija, tvoje dijete.
Ti znaš kako je biti u mojim godinama, a ja tvoje godine još sasvim ne poznajem.
Ipak, dozvoliću sebi da ti kažem da ponešto radiš pogrešno.
Pišem ti o mom pogledu na svijet. Nadam se da će ovo pismo, bar na minut, otvoriti tvoje oči i pomoći ti da shvatiš kako je djetetu ovog našeg dvadeset prvog vijeka.
Onaj ko se potrudio da napravi televizor, nije ni slutio šta sam danas vidjela na programu. U jednom dijelu svijeta se ratuje. Drugi dio nestaje pred vatrenom stihijom. Tamo, južno, žive gladna djeca; kao da to nije dovoljno – cijeli svijet se bori sa opasnim virusom. Govore nam da budemo u kućama i klonimo se ljudi. Opasni smo, kažu, jedni za druge.
Roditelji su mi kupili telefon. Ja sam na njemu našla razne teme, aplikacije i igrarije koje su mi u početku bile jako primamljive. Onda je počela opasnost od virusa, pa sam zahvaljujući ovom aparatu pratila školski program i ostvarila neke lijepe rezultate. Sve to zvuči sjajno, zar ne? Pa, nije sjajno. Držala sam telefon satima u rukama, umarala oči i mozak. Nisam se smijala. Nikoga nisam srela. Onaj ko je smislio ovakve tehnologije, ni sanjao nije da će da nas zarobi u neki virtuelni svijet i u njemu zadrži naše dragocjeno vrijeme. Ako jeste sanjao o tome, onda baš nije dobro.
Onaj ko je smislio kućne aparate, sigurno nije zamislio da će naše kuhinje ovako izgledati: sjajne, dugačke radne površine pretrpane čudima tehnike koja zuje i bruje – trebalo je da budu mjesta gdje nastaju ukusni obroci, a onda čujem kako ne znamo šta jedemo. Stvarno, ne znamo odakle i kako stiže hrana koju samo pokupimo sa polica supermarketa. Odrasli svijete, jedemo zagađenu hranu. Ne znam kako se nosiš sa tom greškom koju praviš.
Dok držim daljinski upravljač u rukama i gledam sliku svijeta na bezbroj ponuđenih kanala, oni još uvijek lica pokrivenih maskama izvještavaju, komentarišu i izražavaju zabrinutost. Ali, kažu da se svi trudimo da nam bude bolje. Mnogo ljudi je na terenu: u bolnicama i labaratorijama. Taman kad sam već počela da se ljutim i pitam gdje je ljubav, ja sam, odrasli svijete, dobila poneki odgovor.
Od brzine vremena i tehnologije ne vidi se često ova pažnja kojom se Čovjek stara o drugome. Svjedoci smo tome kako se ljekari brinu o ugroženima, kako profesionalci i volonteri gase požare, a bogati svijet tu i tamo obrati pažnju na gladni jug. Meni, kao i svima, treba ovaj impuls života koji ti, odrasli svijete, održavaš i hraniš. Planeta je živa kad se pokreneš.
Zbog svega što si ovdje pročitao, zbog mnogo nas kojima je važno da budeš Čovjek i Ljubav, molim te da stalno budeš u pokretu! Molim te da se staraš o sebi i drugima! Popravi greške! Daj nam čist vazduh, hranu, drugarstvo. Otjeraj tugu i samoću, da bismo ti bili zdrava i nasmijana djeca. Jednog dana, kada odrastemo, pomozi nam da radimo isto.
Okreni se prirodi. Odavno nije bila ovako lijepa. Mekani oblaci krstare nad nama, miriše bilje. Grane masline u mom dvorištu lelujaju na vjetru. Namjerno neću da ti slikam to zelenkasto lišće. Hoću da gledam, znam i pamtim ovakvo moje vrijeme. Tebi šaljem grančicu mira koja lista i u ovom vijeku. Ne daj se, odrasli svijete!
Tvoja Natalija
Komentari (0)
Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.
