Cilj nije bio stvoriti akvarijum budućnosti, već proučavati ljudske srčane ćelije i ritam njihovih otkucaja.
Sićušne strukture neko su vrijeme stajale bez nadzora u laboratoriju.
Ali, onda su, na radost naučnika, male ribice"zaplivale u život".
"U osnovi smo ih smjestili u naš inkubator, a onda smo potpuno zaboravili na njih neke dvije ili sedmice", kazao je Sung-Jin Park, koautor studije objavljene ove sedmice u časopisu Science.
"Kad smo otvorili inkubator, sve su ribe nekako same plivale", objašnjava on.
Čudne ribice "slobodno su plivale" u bazenu otprilike 100 dana dok su naučnici pratili njihovo kretanje.
Kao što to srčane ćelije obično i rade, one su se više puta skupljale i rastezale, uzrokujući pomicanje repnih peraja na ribama naprijed-nazad.
"Ne trebamo nikakve vanjske stimulanse", dodao je . "Stimuliraju se, vježbaju same i postaju jače."
Park ima velike ambicije i nada se da će na kraju poslati "ovakvu vrstu biohibridnog robotskog sistema u svemir", tvrdeći da bi to bio vrlo učinkovit način proučavanja atrofije mišića uzrokovane mikrogravitacijom, nešto što muči astronaute koji provedu duže vremena u svemiru.
Tim još uvijek mora savladati jednu značajnu prepreku: nemaju kontrolu nad "otkucajima" tih srčanih ćelija. Ali, za sada se nadaju da bi studija mogla dovesti do boljih pejsmejkera ili čak vještačkih srca.
"Naš krajnji cilj je izgraditi potpuno funkcionalno srce, ali u međuvremenu pokušavamo izgraditi zrelije srčano tkivo”, rekao je Park.
