Čovjek koji bi se kretao tom brzinom završio bi trku od 100 metara za svega 6,67 sekundi. Bolt, olimpijski i svjetski šampion, je ovo vrijeme postigao na 60 metara, dok njegov svjetski rekord na 100 metara iznosi 9,58 sekundi. Naučnici su izračunali najveću moguću brzinu trčanja na osnovu stope na kojoj se mišići u tijelu biološki mogu najbrže pokretati.
Prethodna istraživanja pokazala su da je glavna prepreka brzini to što naši udovi mogu da iskoriste jednu određenu količinu snage tokom trčanja. Najnovija studija pokazala je, međutim, da je ključ u kontrakciji naših mišića.
Dr Metju Bandl, stručnjak za biomehaniku Univerziteta Vajoming u Sjedinjenim Američkim Državama, objasnio je da brzina kontrakcije mišića dozvoljava trčanje brzinom od 56 do 64 kilometara na sat, a vjerovatno i brže, prenose Novosti. Bandl i njegov tim naučnika tvrde da njihovo istraživanje pokazuje da su ograničenja u brzini trčanja zasnovana ograničenjima brzine samih mišićnih vlakana, koja određuje koliko brzo udovi trkača mogu da nanesu snagu na površinu na kojoj se on kreće.
"Preovlađujući stav da je brzina ograničena snagom kojom udovi mogu da udare površine je razuman. Ukoliko uzmemo u obzir da vrhunski trkači mogu da nanesu snagu od 363 do 454 kilograma sa samo jednom nogom, tokom svakog koraka, onda je lako povjerovati da oni vjerovatno operišu blizu ili na limitu snage svojih mišića i udova", ukazao je Bandlov saradnik, profesor Piter Vejand sa univerziteta u Dalasu. "Naši najnoviji podaci, međutim, jasno pokazuju da to nije tako. Bez obzira na to koliko velika može da bude snaga trčanja, mi smo otkrili da su naši udovi sposobni da nanesu mnogo više snage na površinu od one koja se nanosi tokom takmičenja u trčanju", dodao je on.
