Kaja je rođena u Beogradu, 8.juna 1968. godine. Sa 16 godina je prihvatila taj nadimak, koji je nastao kao posljedica „sprdanja” sa obožavateljkama tada popularnog benda „Kaja Goo Goo”. Njeno pravo ime, koje ne oktriva baš svima, je Vesna Pavlović.
Prihvativši novo umjetničko ime, napustila je snove o glumi i postala prateći vokal Biljane Krstić. Kaja je pjevala prateće vokale i pjevačima različitih muzičkih žanrova, pa je tako možete čuti na albumima i Viktorije i Ace Lukasa, kao i mnogih zvijezda dens muzike 90-ih.
Nakon „zujanja“ po Evropi, pjevanja u elitnim diskotekama i klubovima Njemačke i Luksemburga, turbulentne 90-te su se za nju, kako kaže, lijepo završiše. Pjesmu „Ti bi htio“koju je Sanja Perić napisala za Igora Perazića, izvodila je na „Budvanskom festivalu“ 1998. godine.
Djeci i mužu je posvećena pjesma „Žena”, koja je nastala kao „zadatak” podgoričke Kancelarije za ravnopravnost polova, a autorka za nju kaže da je najljepša pjesma koju je uradila sa kolegom Dejanom Božovićem. Najdraži su joj stihovi pjesme „Ostaću sam“, koju je napisala zajedno sa njenim velikim drugom i regionalnom zvijezdom, Podgoričaninom Sergejem Ćetkovićem.Samostalno je nastupala na festivalu „Sunčane skale“ sa pjesmom „Ljubav“, u četvrtom mjesecu, kako ističe, dugo očekivane trudnoće! Bila je član benda „Crveno i crno”, sa kojim je bila i na „Monteviziji”. Pisala je pjesme i za grupu „Negre“, Anju Mašanović, Milenu Vučić, Ninu Žižić, „No Name“... Fanovi sigurno znaju i da je ona zasluzna za veliki hit Bojana Marovića "Više te nema".
Kaja trenutno prati bend Dobri momci, sa kojim je nastupila na ovogodišnjim Sunčanim skalama sa kompozicijom "Nek sve bude kao slučajno".
Da biste pročitali njen „Dnevnik najočajnije domaćice” posjetite stranicu: www.zenasamja.me
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Beskrajna mašta, radoznalost i istraživački duh i neustrašivost...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sve ove osobine prepoznajem i njegujem kod svoje djece!
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda ću zvučati pretenciozno, ali umjetnik je umjetnik. A ja to valjda jesam. Ako ne pjevam dugo, onda počnem da pišem. Ako ne pišem, počnem da vajam (prilično šašave skulpturice), ili dizajniram tašne, odjeću (za sebe i ćerku). Negdje ta energija koju mi šalje kosmos mora da izduši, tako da nemam pojma koji ću još talenat kod sebe otkriti...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što umijem da prećutim i kada bi trebalo da "zalajem" najglasnije! A omakne mi lavež kada i gdje mu mjesto nije... Klasika...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Doslijednost...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Wrong Time Perfect Place" ili "Wrong Place Perfect Time", na isto mu dođe. Koju god glumicu da izaberem, ispašće kako precjenjujem sebe. Ali, nekako mi Sandra Bulok, iako nemamo fizičkih sličnosti, vazda proviruje iz pregršti talentovanih diva. Valjda što je i sama slojevita, sva kao neka dobra komšinica, a ipak pomalo nedokučiva. Ma, ne znam, sigurna sam u naslov. Ostalo bi i tako odradile kasting agencije.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uglavnom viđena na drugi pogled.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Luk, crni... Mnogo je tu slojeva, žestine, ali i ljekovitosti... Sve zavisi od ugla i količine promaje na kojoj mu se suprotstavite.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Telekinezu. Mislim na onu koju posjeduje Meri Popins! I mislim da nema potrebe da ovo objašnjavam majkama i domaćicama!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Džon Malkovič? Naravno da se šalim! Negdje sam rekla da bih rado bila Džoni Dep i to bi stvarno bilo fino, ali.... Više bih voljela da provedem dan u studiju Pitera Gabrijela u društvu Eni Lenoks i Satrijanija, a ja da budem - ja! Dovoljno bi mi bilo samo da me puste da gledam i slušam kako stvaraju ljepotu, a eventualno učešće moje malenkosti u procesu stvaranja bi mi poslije rađanja djece bio najdragocjeniji dar!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Peglam, čitam ili pijem kafu da kumom. Uh, samo da znate kako slatko tračamo!
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Džo Satrijani: "Made of Tears". Luda sam za ovim gitaristom... On je sviranje gitare i samu instrumentalnu (a komercijalnu) muziku pretvorio u božansku umjetnost!
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Vudi Alenov film „Ponoć u Parizu“! Obožavam njegovu rječistost, doslijednost i nepresušnu maštu!
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Negdje gdje dnevna temepratura ne prelazi 20 stepeni, gdje kiša pada i grmi svaku noć, a trava je stalno zelena... Neka zabit u Engleskoj, valjda.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus... Mada bih voljela da ga provozam, a putnici da mi budu svi šoferi koju su me tokom života vozili.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Postoji samo jedna osoba kojoj ne umijem i nemam potrebu nikada i ništa da prećutim. Za njega sam se udala prije 15 godina!
Čemu se uvijek obradujete?
- Neočekivanim iznenađenjima, sitnicama!
Da li za nečim žalite?
- Moglo bi se reći da sam žalila što sam otišla iz Frankfurta u vrijeme kada mi je bilo ponuđeno da sačekam razvoj političke situacije (nesrećne devedesete), od koje je, u neku ruku, zavisila moja evropska karijera. Nisam imala strpljenja, vratila se kući, u Beograd i žalila do trenutka dok nisam rodila Marka, pa Lenu. Možda, da sam ostala tamo nikada ne bih upoznala ova dva đavolka. Ono što imam sa njima ne može da se poredi ni sa jednim svjetlima pozornice...
Bez čega ne možete?
- Bez porodice... Budem umorna od kuvanja, pranja, peglanja i desi se da treba da otputujem par dana poslom. Onda im „prijetim“ kako ću se naspavati i odmoriti „kao čovjek“, čitati knjige, šetati. A na kraju se sve svede na rad, često telefoniranje kući, spavanje mrtvim snom i neizdrživu potrebu da im se što prije vratim!
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Rođaki koju mjesecima planiram da posjetim, a sve mi nešto „iskače“ pa nikako da ispunim obećanje. Zaista, umijem da budem neodgovorna i ležerna, nesvjesna da mogu nekoga i da povrijedim tako. Srećom, imam divnu familiju i prijatelje koji su davno shvatili koliko sam rasijana, pa mi ne zamjeraju koliko samoj sebi zamjeram ponekad.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Mir u svijetu, prestanak svih ratova i ukidanje robnonovčane razmjene... Ah, zaboravih ozonski omotač i globalno zagrijavanje. Šalim se, naravno! Sumnjam da bih razmišljala toliko široko. Prva bi se svakako odnosila na dobro zdravlje mojih najmilijih, a druge dvije bih vjerovatno lupila u trenutku (čisto materijalne prirode), pa se poslije nervirala!
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Kažu da su selidbe po količini stresa ekvivalent razvodima. Mi smo se selili mnogo puta i još nismo stigli na konačnu destinaciju. Sa druge strane, gubitak roditelja i brata i odluke koje sam morala da donesem me nisu učinile jačom, kao što se to obično kaže. Bol sa kojim svakodnevno ratujem je težak, ali još me nije slomio.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Nisam pravila listu, ali ima puno toga što bih željela da uradim. Pod uslovom da to mogu fizički da podnesem, povela bih muža i djecu na put oko svijeta, vozila automobilske trke, pjevala u gospel horu, naučila da vozim avion, helikopter i da sviram gitaru!
Kako biste voljeli da umrete?
- Da mogu da biram, iznenada i onda kada budem najmanje potrebna onima koje volim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Instrumental Džo Satrijanija „Made of Tears“. Riječi su precjenjene...
Priredila: A.STANKOVIĆ
Foto: privatna arhiva, myspace.com
