Opstanak crvene zastave sa zlatnim dvoglavim orlom ili povratak trobojke, sa ili bez grba? Ili će, možda, Crna Gora uvesti dvije državne zastave: pored sadašnje državne zastave koja je usvojena dvotrećinskom većinom u parlamentu; opozicija traži – kao uslov glasanja za izmjenu Ustava - da se uvede i takozvana narodna zastava - trobojka, pozivajući se na nasljeđe crnogorskog kralja Nikole Petrovića koji je i uveo trobojku u državne institucije krajem prošlog vijeka.
Nova runda pregovora zakazana je za 3. maj: Igor Lukšić i Duško Marković u ime Vlade Crne Gore naspram opozicionih lidera Srđana Milića, Andrije Mandića i Nebojše Medojevića; nastavlja se priča o ustavnim reformama i nastavljaju se preganjanja oko državnih simbola. Opozicionari traže ispunjenje četiri identitetska uslova: srpski kao državni jezik, da pravo nacionalnih manjina mogu samo koristiti nacionalne zajednice kojih je manje od 15 odsto i – konačno – temeljnu izmjenu državnih simbola – uvođenje trobojke kao narodne zastave te skraćivanje himne za posljednja dva (Drljevićeva) stiha.
Prema prvim informacijama iz krugova vlasti, nakon najave Duška Markovića, neka vrsta kompromisa možda se može očekivati - što se tiče zastave. Samo, niko ne zna: kako će izgledati taj mogući dogovor? Tim prije što je predsjednik DPS-a Milo Đukanović osporio spremnost njegove partije na velike ustupke. Čak i oko zastave.
Crna Gora mora da definiše šest zastava: „Sve te rasprave i pregovori o državnim simbolima, kao uslov za izmjene Ustava i reformu pravosuđa, meni izgledaju kao klasični vid zamajavanja, neka vrsta političke namještaljke, kaže Aleksandar Samardžić, predsjednik Crnogorskog heraldičkog društva. Samardžić je stručnoj javnosti poznat kao neumoran i pedantan istraživač crnogorske i međunarodne heraldičke tradicije; svojevremeno je i nudio brojne prijedloge za okončanje crnogorske priče o simbolima.
Uzalud, partijski interesi su nadjačali: šest godina nakon referenduma, Crna Gora još nije uobličila vlastite simbole prepoznavanja. „Sadašnja državna zastava je takozvana grbovna zastava. Prema FIAV pravilima, odnosno međunarodnim standardima, ta se zastava naziva nacionalna zastava, objašnjava Samardžić i napominje da Crna Gora još nije ni počela sa izradom kompletnih simbola. Prema njegovom tumačenju, neophodno je bilo da Crna Gora definiše još najmanje pet zvaničnih zastava!
- Glavna je podjela na državnu, civilnu i ratnu zastavu. Za svaku od ovih podjela imamo njeno korišćenje na kopnu i na moru. Dakle, Crna Gora je definisala samo jednu, državnu zastavu. Sve ostalo je još – nedefinisano, ostalo je u magli političkih razračunavanja, kaže Samardžić.
Nema države sa dvije državne zastave: Ugledni crnogorski stručnjak nije rado pristao da govori za medije jer strahuje da će struka i stručno razrješenje problema opet ostati po strani; da će opet dominirati politički interesi.
„Politika i političari na kraju sve izokrenu i struka postaje irelevantna, kaže Samardžić i objašnjava da - ako se želi dogovor oko zastave ili grba - nije potrebno mijenjati Ustav!
- Crnogorskim Ustavom je jasno definisana državna zastava. Mora se znati da, prosto, ne mogu postojati dvije državne zastave. I ne postoji država sa dvije državne zastave! Uzmimo Njemačku za primjer; tamo postoji samo jedna državna zastava, jedan simbol predstavljanja čitavu državu, ostale zastave su jasan odraz obilježja pojedinih njemačkih oblasti, ističe Samardžić i napominje da pojam takozvane narodne zastave, o kojoj se ovih dana naširoko priča, savremena nauka - ne poznaje.- Osim državne može postojati civilna zastava, za civilnu upotrebu, kaže Samardžić i naglašava da je neophodno u Crnoj Gori pristupiti izradi novog zakona o simbolma Crne Gore.
U Evropi ne postoji država sa - dvije državne zastave. I to je prirodna posljedica simbolike koju državna zastava pruža: ona bi trebalo da je simbol svih građana, da ne dijeli nego spaja etničke zajednice, da bude simbol kohezije ljudi različitih vjera i rasa. Zato državna zastava, po definiciji, jeste – jedna zastava. Nekih oblika dvojstva – najčešće u vidu državnih i predsjedničkih zastava – postoji samo u pojedinim državama Latinske Amerike, u sistemima jake (čitaj: apsolutističke) predsjedničke vlasti.
Igranje sa tradicijom: Crnogorski Zakon o državnim simbolima, osim državnih obilježja označenih Ustavom, nije detaljnije zalazio u propisivanje pravila upotrebe simbola Crne Gore. I, zbog tako širokog polja zakonske nedorečenosti, prirodno se javljaju brojne interpretacije crnogorskih simbola – najčešće zavisno od političke orijentacije stranaka ili pojedinaca.
- Crnogorska istorija simbola je veoma široka i mislim da ne treba konfrontirati tradiciju; ne treba crvenu zastavu suprotstavljati trobojci. Vidite, svi su donekle u pravu kada se pozivaju na istoriju ili tradiciju Crne Gore; i oni koji se pozivaju na istoriju crvene crnogorske zastave; baš kao i oni koji govore o trobojci. Pitanje je, samo, da li se pozivate na tradiciju od prije hiljadu, petsto ili, možda, pedeset godina, ističe Samardžić, navodeći da u crnogorskoj tradiciji zastava crvena boja seže čak - hiljadu godina unatrag.
Zanimljivo je - i ne toliko poznato široj javnosti – da je u kratkom periodu (1844-1848) državna zastava Crne Gore bila crveno-bijela sa zelenim krstom! Neki će taj kolorit i boju krsta povezivati sa tajnim uticajem templara u Crnoj Gori, ali tu pojavu crnogorska istoriografija nije detaljnije razrađivala (vidi sliku).Godinama kasnije zelena boja na crnogorskim zastavama vezaće se uglavnom za komitski pokret u Crnoj Gori, s kraja devedesetih godina prošlog vijeka.
Pojava i upotreba trobojke: Najnovijim opozicionim zahtjevima se – skoro ultimativno - traži vraćanje trobojke, kao vid poštovanja tradicije, ali i u cilju podizanja osjećaja pripadnosti srpske nacionalne zajednice državi Crnoj Gori.
Činjenica jeste da najveći broj Srba u Crnoj Gori - godinama nakon referenduma i usvajanja državnih simbola nezavisne Crne Gore – teško prihvata crvenu državnu zastavu iako je crvena boja zastave karakteristika za crnogorsku istoriju (na slici su neke starije crnogorske zastave).
Istovremeno, trobojka obilježava dobar dio savremene crnogorske istorije, makar od vremena kralja Nikole kada se – prvi put – javlja kao zvanična crnogorska zastava. Trobojka sa petokrakom bila je državna zastava i socijalističke Jugoslavije i tadašnje Crne Gore.
To su neki od razloga koji su i crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića učvrstili u uvjerenju da bi linija kompromisa sa trobojkom mogla da bude ostvarljiva.
Istini za volju, prije kralja Nikole trobojka nikada nije bila državna zastava Crne Gore. „Pojavile su se neke medijske manipulacije o trobojci u vrijeme knjaza Danila, ali to su, zaista, manipulacije. U doba ustanaka u susjedstvu, knjaz Danilo je – kao podršku srpskim ustanicima – dao da se izradi pedesetak trobojki sa raškim grbom u sredini. Iako su neki istoričari svojevremeno potrčali da knjaza Danila proglase kao inicijatora trobojke, očito je da Knjaz to nikada nije pravio za potrebe države Crne Gore, objašnjava Aleksandar Samardžić.
Krajem devetnaestog vijeka Cetinje se kitilo crvenim zastavama i trobojkom. No, kao crnogorsku zastavu obični građani su uglavnom doživljavali onu crvenu, ratnim pobjedama ovjenčanu zastavu. O tome svjedoči i jedan dopis Uprave Varoši Cetinje u kojem se službenicima varoši naređuje da se Cetinje okiti „crnogorskim i trobojnim zastavama“. Očito da se, uprkos naredbama Gospodara, „pravom“ crnogorskom smatrala – crvena zastava. „Sjutra tj. Dvadeset osmi ovoga Mjeseca noći Paštrovačke naredićemo da se Varoš okiti Crnogorskim i trobojnim zastavama...“ – tako piše u naredbi izvjesnog M. Popovića jula 1891. godine.Kako do kompromisa: Kako god tumačili istorijske fakte, ima prostora da se u razgovorima o državnim simbolima – pa i o zastavama – nađe linija kompromisa. Crna Gora je do sada „iznjedrila“ samo jednu državnu zastavu, moguće da bude mjesta i za trobojku, u nekoj od varijanti civilne zastave.
- Neophodan je zakon o simbolima Crne Gore, ne samo o državnim simbolima, kaže Aleksandar Samardžić.
„Određivanje simbola je ozbiljno, državno, pitanje, ne donose se rješenja prelamanjem preko koljena. Crna Gora nije prevelika država, ne smijemo sebi dozvoliti da kopamo mnogo rovova, političkih, istorijskih, simboličkih. Zato se zalažem da se formira jedan stručni tim koji bi - ako treba i punu godinu - radio sve do donošenja konačnih rješenja, kaže Samardžić, vjerujući da bi se ljudi iz struke ipak lakše dogovorili nego političari. Inače, Samardžić ima nekoliko prijedloga za civilne zastave koje bi, možda, zadovoljile i srpske opozicione stranke, a ne bi bile prepreka gorljivim suverenistima (vidi sliku).
- Stalo se na prvom koraku. Ljudi treba da znaju: čak je i crnogorski državni grb ostao nedorađen; moramo naš grb da stavimo na štit jer je to osnovno pravilo heraldike. Crnogorski državni grb – dvoglavi orao - Zakonom o državnim simbolima ostao je na „crvenoj podlozi“. Taj izraz ništa ne znači osim da smo, kao država, ostali nedorečeni, primjećuje predsjednik Crnogorskog heraldičkog društva. Pitanje je, samo, da li je ta nedorečenost – slučajnost? Hoće li Crna Gora postati prva i jedina država na svijetu koja će imati dvije državne zastave, državni grb bez štita i himnu koju izabrani crnogorski predsjednik priznaje – samo do pola?
Državni simboli, kao i druga identitetska pitanja, potežu se u javnosti samo onda kada to koristi interesima visoke politike i svakodnevnih niskih strasti. Zastava, grb i himna su tri najznačajnija simbola koji učvršćuju državni i društveni identitet. Zato je neophodno dovršiti priču o državnim simbolima da bi se i pitanje identiteta konačno uobličilo u savremenoj Crnoj Gori.
Draško ĐURANOVIĆ
