Šesti decembar 1912. godine započeo je zapravo kao i svaki drugi dan. Oko 150 radnika, pomoćnika pri iskopavanjima u ekspediciji pod rukovodstvom njemačkog egiptologa Ludviga Borharda, iskopavali su grobnice na području nekadašnjeg grada Amarne.
Jedna grupa radila je u kući umjetnika Tutmosisa, jednog od onih koji su bili u službi faraona Ehnatona. Tu su prvo pronađeni ostaci jedne biste tog faraona i nekoliko upotrebnih predmeta, ali onda se dogodilo ono što niko nije očekivao: iskopana je cjelokupna bista faraonove supruge, kraljice Nefertiti. Godinu dana kasnije ta bista stigla je u Berlin gdje se nalazi i dan danas.
„Iako se o okolnostima pronalaska njene biste zna gotovo sve, o Nefertitinom porijeklu se do danas zna relativno malo. Nije nam, na primjer, poznato ni ko je bio njen otac“, kaže Friderike Zajfrid, direktorika Egipatskog muzeja u Berlinu. Pretpostavlja se, naime, da Nefertiti potiče iz građanske, a ne kraljevske porodice, a sve do prije nekoliko dana postojale su samo teorije o dužini njenog života.
Donedavno se, naime, polazilo od toga da je Nefertiti umrla relativno rano ili da ju je pak na prijestolu zamijenila jedna druga dama. Ali najnoviji pronađeni dokumenti jasno dokazuju da je ona živjela dugo i da nije imala nikakvu nasljednicu.
Ono što je u svakom slučaju poznato jeste činjenica da je Nefertiti zaista bila ljepotica. I njeno ime u prevodu znači „ljepotica je stigla“. Onoliko koliko je njen izgled bio poseban, poseban je bio i njen položaj supruge faraona Ehnatona. On je 1346. godine prije Hrista, osnovao svoj sopsveni grad, Ahet-Aton (Horizont svjetla), današnju Amarnu, u kojem je izgradio hramove u kojima se poštovalo samo jedno božanstvo: Sunce, odnosno, Svjetlo. Unutar tog novog kulta koji će kasnije u istoriju čovječanstva ući kao početak razvoja monoteističkih religija, postojala je trijada božanstva: bog Aton, faraon Ehnaton i Nefertiti.
„Unutar trijade u Amarni, Nefertiti je ispunjavala ženski dio. Učestvovala je u ritualima kulta, ponekad na strani svog supruga, ali vrlo često i sasvim sama“, objašnjava Zajfridova.
S obzirom na toliku popularnost, ne čude kasnije teorije da je Nefertiti nadživjela svog supruga i da se čak pod imenom njegovog nasljednika Smenkarea zapravo krila ona sama.
„Jedan od glavnih razloga zašto se o Nefertiti sve do danas toliko malo zna jeste činjenica da su Ehnatonovi nasljednici pokušali da unište sve što je on izgradio, da izbrišu sve tragove njegovog kulta. On je, naime, prekinuo s dotadašnjom tradicijom i složenim kompleksom religije u ondašnjem Egiptu i, uvodeći samo jednog Boga, ujedno raskrstio i sa cjelokupnim slojem sveštenstva u zemlji“, objašnjava Zajfridova. Grad Ahet-Aton bio je, nakon Ehnatonove smrti, u potpunosti napušten i tek dolaskom Napoleona u Egipat, počelo je polako da se budi interesovanje za 18 godina njegove vladavine.
To interesovanje ne jenjava ni dan-danas. Karola Vedel, njemačka rediteljka, snimila je povodom 100. godišnjice pronalaska biste u Amarni film u kojem se bavi tom temom. U njemu ona, između ostalog, rasvjetljava i istoriju „selidbe“ te biste od trenutka pronalaska pa sve do današnjih dana.
„Kada je Džejms Simons, milioner, jevrejski trgovac pamukom koji je finansirao ekspediciju njemačkog egiptologa, saznao da je pronađena „šarena ženska bista“, bilo mu je odmah jasno da je riječ o neprocjenjivoj vrijednosti i umjetničkom predmetu. On je 1913. godine doputovao u Amarnu i iznio je iz zemlje, zapakovanu u kofer i donio u Berlin“, kaže Vedelova.
Bista je u prvo vrijeme stajala na kaminu njegove vile. Nešto kasnije Simons je dao da se izrade dvije kopije; jednu je zadržao za sebe, a drugu je poklonio njemačkom caru Vilhelmu II. Original je, zajedno sa još 5.500 drugih umjetničkih predmeta pronađenih u Egiptu, poklonio pruskoj Kraljevskoj zbirci.
„Bista kraljice Nefertiti izrađena je nevjerovatno precizno, a simetrija njenog lica dovedena je do samog savršenstva. Ono je obrađeno do najsitnijih detalja, mogu se primijetiti čak i najsitnije bore ispod očiju, ali uprkos tome, ono je izuzetno idealizovano“, kaže Zajfred.
Njena čar za mnoge leži u njenoj živosti ali i u istovremenom miru i dostojanstvu kojim zrači, njenoj ljudskosti i nedostižnosti. Jednom riječju, iako je izrađena prije više od 3.000 godina, a pronađena prije tačno deset decenija, bista Nefertiti i danas zrači istim sjajem kakvim je zračila oduvijek - to plijeni pažnju, budi maštu i uvijek iznova fascinira.
Izvor: Deutsche welle
