To je ocijenjeno na panelu “Dostupnost i pristupačnost zdravstvenih usluga za žene s invaliditetom”, koji je organizovao Savez slijepih Crne Gore.
U uvodnom dijelu panela istaknuto je da su mnogim ženama s invaliditetom uskraćena neka od prava, samo zato što su drugačije i što se razlikuju od većine, kao i da je najvažnija samostalnost i upravljanje sopstvenim životom.
“Samostalno odlučivanje o ličnom i porodičnom životu, emotivnim vezama i odnosima, reproduktivnom zdravlju i roditeljstvu, ali I u upravljanju sopstvenim finansijama, veoma su bitni segmenti za srećan, dostojanstven i ispunjen život jedne djevojke ili žene s invaliditetom”, poručeno je tokom panela.
Ginekolog Vojislav Šimun je upitan o iskustvima tokom trudnoće žene s invaliditetom, rekao da uz sva pridržavanja ona može iznijeti trudnoću bez problema, kao i svaka druga žena.
Kao ljekar Kliničkog centra Crne Gore, napomenuo je da su ginekološki stolovi podešeni prema potrebama žena s invaliditetom, ali da problem stvara sam pristup zdravstvenih ustanova i to što bi na šalterima natpisi trebalo da budu Brajevom pismu ili odgovrajućem formatu.
Šimun je poručio da je jako važna komunikacija koju ljekar treba da ima sa pacijentkinjama.
“Potrebno je obaviti adekvatan razgovor u smislu relaksacije i objasniti im svaki korak i uputiti ih strpljivo u cijeli proces”, rekao je Šimun.
Kada je u pitanju trudnoća kod žena s invaliditetom, on je istakao da su preporuke redovne kontrole i slušanje i primjena savjeta ljekara.
“Ono što smatram da je potrebno je da se u posljednjim mjesecima trudnuće ukljući i babica, koja će još bolje pacijentkinju da uputi u detalje oko porođaja”, naveo je Šimun.
Porodilja oštećenog vida, Dunja Samardžić, je kazala da njena iskustva prilikom održavanja trudnoće nijesu “ni pozitivna, ni negativna”.
Ona je rekla da je najveće poteškoće imala u vidu pristupačnih informacija, te navela primjer nepristupačnosti testa za trudnoću.
“To je ono što nikako nisam mogla sama da uradim, a htjela sam, jer smatram da je prvo saznanje o trudnoći nešto što samo ta žena treba da zna. Onda će nakon toga odlučiti sa kim to želi da podijeli i kako će se ponašati dalje po tom pitanju”, rekla je Samardžić.
Samardžić je istakla da joj je najviše prilikom pregleda smetalo to što se ljekar obraćao njenom partneru, a ne njoj.
“Ono što je pozitivno, da su se ljekari iz pregleda u pregled navikavali na mene, i da su postali svjesni toga da sam ja kao i svaka druga pacijentkinja”, rekla je Samardžić.
Kada je u pitanju porođaj, ona je kazala da joj je tokom trudnuće predloženo da ide na carski rez.
“Raspitala sam se i došla do zaključka da je carski rez bolji za mene, jer bi prirodnim putem moglo da dođe do nekih komplikacija. Jedino mi je bilo bitno da moje dijete dođe na svijet kako treba i zato sam odmah prihvatila činjenicu da ću ići na carski rez”, zaključila je Samardžić.
Zaključak okruglog stola je da su usluge dostupne za žene s invaliditetom, ali ne i pristupačne, te treba raditi na unapređenju stanja u cilju ostvarivanja prava na roditeljstvo.
