O Voju Staniću, slikaru iz Herceg Novog, glas je stigao daleko. Sa osobenom likovnom poetikom, ovaj slikar, mislilac, filozof, postao je poznat ne samo na ovim prostorima, već i u velikim evropskim centrima.
Umjetnik naglašenog individualizma, sa posebnim likovnim govorom, na svojim platnima iznjedrio je poluizmaštani i dorađeni svijet, uvijek na granici jave i sna, kroz naraciju nekad ironičnog mislioca, nekad zabrinutog vizionara.
Stanić se, nakon završene likovne akademije u Beogradu, doselio u Herceg Novi, gdje postaje profesor u Umjetničkoj školi. Iako uspješan vajar, pokošen mediteranskim duhom, definitivno se okreće svojoj prvoj ljubavi - slikarstvu.
Podražavajući prizore sa novskog škvera, on okom lucidnog pripovjedača, satiričara i kritičara, oživljava svijet čudaka, lakrdijaša, dokoličara, ljubavnika i mora. Na njegovim slikama, kao na pozornici, čovjek je središte svijeta, prikazan u najosobenijim i psihološko otkrivajućim situacijama. Nekad humorni, sljedeći put groteskni, a po nekad i proročki prizori, memorisani i lucidno prerađeni, Stanićeve su duhovite interpretacije ljudi i njihovog poimanja svijeta.
Na Stanićevim slikama, na kojima se isčitavaju priče iz svakodnevnog života, oživljava se duh renesansnih komedija, blago karikiranih ljudskih mana i istovremenog razumijevanja istih. Izabranu temu prate nadrealni detalji i maštovito izvrnuti odnosi likova i predmeta.
Iako je radio i figuralne kompozicije sa narikačama i pogrebima, kao i životinje i pejzaže, Stanićevo slikarstvo najprepoznatljivije je upravo po mediteranskim prizorima i lokalnim „oriđinalima“ koje, kako sam kaže, „vidi sa prozora ispod kojeg prolazi kosmos“, ateljea u potkrovlju porodične kuće.
Prva faza njegovog rada obilježena je predstavljanjem starinskih bracera i trabakula koje su dovozile voće, hranu i piće, kao i ribara s ulovom. Vremenom, na njegovim platnima, mjesto starih plovila zamijenile su jedrilice, regate i luksuzni putnički brodovi, zbog čega je Stanić i viđen kao duhoviti hroničar jednog vremena.
Ovaj veliki slikar čak i obične prizore i situacije slika na jedan fantastičan način, pa se na njegovim slikama, gdje vlada savršen mir između mora i jedrilica, mogu vidjeti suncobrani, čase, peškiri, ljudi koji lete, gola žena kako šeta obalom ili pak čovjek koji spokojno prelazi preko konopca slučajno zategnutog između dvije zgrade.
S druge strane, devedestih godina, za vrijeme rata u Bosni, teme na Stanićevim slikama bile su upozoravajuće preorijentisane na političke teme u kojima je izražavan protest zbog onog što se dešava. Ipak, on se ni u toj situaciji ne bavi prikazivanjem ratnih strahota i borbi, već je fokus njegove pažnje usmjeren na izražavanje podrške i solidarnosti sa žrtvama strašnih dešavanja.
Vojo Stanić je rođen u Podgorici 1924. godine. Imao je više samostalnih izložbi. Najznačajnije predstavljanje bilo je na Venecijanskom bijenalu 1996. godine. Učestvovao je na mnogim kolektivnim izložbama. Njegove slike se nalaze u većini galerija u Crnoj Gori, a u Umjetničkom muzeju na Cetinju su u sastavu stalne postavke.
