"Prethodno je predsjednik tadašnje Vlade Crne Gore Z.K. Vladi Crne Gore podnio predlogda se tužilja razriješi sa dužnosti generalne inspektorke Agencije za nacionalnu bezbjednost. Saglasno ovlašćenju iz člana 40 Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (Sl. list RCG", br.28/05, "Sl.list CG", br. 86/09, 73/10, 20/11, 8/15), Vlada Crne Gore je prihvatila predlog i donijela rješenje o razrješenju dužnosti generalne inspektorke Agencije za nacionalnu bezbjednost.Pri donošenju osporene odluke tužena se rukovodila time da je Predlog predsjednika Vlade Crne Gore, da se tužilja razriješi dužnosti generalne inspektorke Agencije za nacionalnu bezbjednost, utemeljen na činjenici da generalnog inspektora postavlja i razrješava Vlada Crne Gore, pa kod činjenice da je imenovanu postavila Vlada Crne Gore, čiji je saziv prestao u decembru 2020. godine, te da Vlada Crne Gore, ovog saziva nema povjerenja u njen profesionalni kredibilitet, da će dužnost generalne inspektorke Agencije za nacionalnu bezbjednost, obavljati profesionalno, nepristarasno i u najboljm interesu Države Crne Gore, iz kojih razloga je imenovanu trebalo razriješiti, kako se to navodi u obrazloženju osporenog rješenja", navodi se uj odluci suda.
Prilikom ispitivanja zakonitosti pobijanog rješenja, Upravni sud Crne Gore je, kako novode, našao da je u postupku donošenja rješenja tužena počinila povredu pravila upravnog postupka iz člana 22 stav 7 Zakona o upravnom postupku ("Sl.list CG", br. 56/14, 20/15, 40/16, 37/17), jer isto u sebi ne sadrži niti jedan materijlno-pravni popis koji je u konkretnom slučaju primijenjen, a što je nužno radi ispitivanja zakonitosti rješenja, već je samo naveden propis procesnog karaktera na kome se zasniva nadležnost tuženog za donošenje rješenja.
"Navodi iz obrazloženja ...“da Vlada Crne Gore ovog saziva nema povjerenja u njen profesionalni kredibilitet da će dužnost... profesionalno, nepristrasno i u najboljem interesu Crne Gore“, predstavlja vrijednosni sud zasnovan samo na činjenici da je tužilja imenovana od strane prethodne Vlade, bez utvrđenja bilo kakvih činjenica koje se odnose na njen prethodni rad, i takav zaključak je proizvoljan i ne zadovoljava standarde Evropskog suda za ljudska prava(Van de Hurk protiv Holandije, 19. april 1994. godine i Garcia Ruiz protiv Španije, 1999-I, 31 EHRR 589.).. Upravni sud, i ovom prilikom, ponovo naglašava značaj postojanja adekvatnog obrazloženja u odlukama javnopravnih organa, što podrazumijeva da su javnopravni organi dužni da u konkretnim okolnostima pribave i obezbijede dokaze, iskoriste sva zakonska sredstva za otkrivanje istine i da donesu potpuno jasnu obrazloženu, nepristrasnu i objektivnu odluku", zaključuju.
