Prošlo je tačno mjesec dana od brutalne policijske akcije na Cetinju 5. septembra, kada je čitav državni aparat protivzakonito stavljen u službu dva popa crkve Srbije. Danas se na saslušanju pred skupštinskim Odborom za bezbjednost, koje je organizovano tim povodom, nijesu pojavili potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, ministarka odbrane Olivera Injac i direktor Uprave policije Zoran Brđanin.
Vlada je pred rekonstrukcijom ili parlamentarnim izborima, zapadni partneri uslovljavaju podršku vlasti neulaskom kleronacionalističkog DF-a u Vladu, URA mora da izabere stranu svijeta na koju će da se okrene, finansije su u haosu, kadrovanje „po dubini“ ide odlično po četničkoj biografiji i nesposobnosti, u vladajućoj koaliciji posvađan je svak sa svakim...
Zato treba upotrijebiti stari oprobani recept – sve će se zaboraviti ako se Milu Đukanoviću ili njegovoj porodici pokuša prišiti još jedna afera, a ko će to bolje od MANS-a, sve pod krinkom ICIJ-a i projekta „Pandora papers“ (kojima se ovakvim radom nanosi šteta).
MANS svoje nalaze objavljuje pod imenom „Pandora papers“, mada se na sajtu ICIJ do Blaža Đukanovića ne dolazi ni kroz pretragu
Za početak, bitno je razjasnici da su partneri ICIJ-a širom svijeta na projektu „Pandora papers“ ugledni mediji poput BBC, Guardian, Le Monde i ostali, samo je u Crnoj Gori to – funkcionerka Vlade Vanja Ćalović Marković. Čiji je suprug Nikola Marković, bivši glodur dnevnog lista „Dan“, nakon promjene vlasti u Crnoj Gori bio kandidat za generalnog direktora Javnog servisa RTCG i koji ovih dana podnosi tužbe zbog izbora Borisa Raonića na to mjesto.
Nakon „spektakularnog“ prekjučerašnjeg objavljivanja ničega o Milu Đukanoviću, danas je na redu njegov sin Blažo, opet pod maskom „Pandora papers“. MANS svoje nalaze objavljuje pod tim imenom, mada se na sajtu ICIJ do Blaža Đukanovića ne dolazi ni kroz pretragu, u bilo kojoj varijanti da kucate njegovo ime i prezime (sa „ž“ i bez njega, sa „đ“ i „ć“ i bez njih, malim i velikim početnim slovima...).
To može provjeriti bilo koji korisnik interneta. I Blažo Đukanović i njegovi nekadašnji partneri, Vedran Perše i Jasminko Umićević, detaljno su odgovorili na sva pitanja MANS-a i objasnili kako je došlo do transakcija i da posao nije uspio, mada gotovo niko drugi od lica koja se pominju u „Pandora papers“ širom svijeta nije želio da odgovara na pitanja istraživača.
Kako na sajtu ICIJ izgleda jedina šema povezana sa Đukanovićima, vidi se na fotografiji sa njihovog sajta, a kako je to predstavio MANS, vidi se na fotografiji pored.
Možda i najvažniji podaci su da je Perše britanski državljanin i da su firme registrovane u Londonu, gdje istražni organi i sudstvo baš nijesu skloni da gledaju kroz prste bilo kome. Posebno nijesu skloni da tolerišu ono za što procijene da je nelegalno prikupljanje podataka o njihovim državljanima, u što se najbolje uvjerio medijski mag Rupert Mardok prije 10-ak godina, kada je morao da ugasi svoj tabloid star 168 godina.
Smiješno je i pomisliti da čovjek koji se u Velikoj Britaniji već 30 godina bavi milionskim biznisom vezanim za naftu i gas nije uvijek pod budnim okom tamošnjih kontrolora poslovanja takvih firmi i da bi mu neko po ovdašnjem sistemu „bratskog“ odnosa zažmurio na najmanju nepravilnost.
Da li zaista neko misli da su Perše i Umićević, koji su u međunarodnim poslovima sa naftnim i gas kompanijama nekoliko decenija i mnogo prije nego što je Milo Đukanović uopšte došao na vlast, rizikovali ugled svojih kompanija i svoj lični zbog, u naftnom svijetu, sakrivanja tričavih 108.000 funti? Perše je bivši direktor britanske podružnice INA u Londonu i vlasnik nekoliko britanskih i hrvatskih kompanija koje se bave naftom i gasom, a Umićević je naftni konsultant i član nadzornih odbora nekoliko hrvatskih kompanija koje se bave energentima, uključujući i INA-u.
Smiješno je i pomisliti da čovjek koji se u Velikoj Britaniji već 30 godina bavi milionskim biznisom vezanim za naftu i gas nije uvijek pod budnim okom tamošnjih kontrolora poslovanja takvih firmi
Arbitražni sud u Parizu je 2013. donio presudu u korist londonske kompanije „Deltragrip“ Peršea i Umićevića, po kojoj su „Naftni terminali Bosne i Hercegovine“ bili obavezni da „Deltagripu“ isplate 7, 5 miliona eura ili da odu u stečaj. Sve to lijepo bilježi i MANS, samo su te informacije, kao i izjave Đukanovića i Peršea o neuspjelom pokretanju biznisa, zatrpane hrpama papira, šemama, nagađanjima i spektakularnim naslovima.
Pitanje je zašto bi Perše i Umićević, očigledno odlični višedecenijski poznavaoci međunarodnog biznisa sa energentima, rizikovali da za nekog sakrivaju ukupno 108.000 funti tokom nekoliko godina, u trenutku kada su samo po jednoj arbitražnoj presudi, dakle bez biznisa, zaradili 7.500.000 eura.
Takođe, bilo bi dobro da se „istraživači“ poslije duže od dvije decenije konačno opredijele da li je Đukanović „pokrao milijarde“ ili šibicari iznosima od 20 i 30 hiljada eura. Jedno sa drugim svakako ne ide, nema logike, a da pritom sve vrijeme sjedi u Crnoj Gori, na funkciji ili bez nje, zajedno sa kompletnom užom i širom porodicom.
Za ukupan projekat „Pandora papers“ informacije o Đukanovićima su gotovo nebitne, jer je riječ o otvorenim i zatvorenim firmama bez prometa i poslovanja, bez ikakvih zarada i sumnjivog porijekla novca. To je razlog zašto Đukanovića nema na naslovnicama projekta, mada se ICIJ ranijih godina veoma bavio njim u više navrata, jednako bezuspješno.
Jedino čemu „Pandora papers“ u slučaju Crne Gore služi je spašavanje trenutne Vlade pokušajem proizvodnje nove afere uoči skorašnjih parlamentarnih izbora, a sve pod maskom spektakularnih naslova, skrivenih informacija i „nezavisnih“ istraživača koji sjede u Vladinim kabinetima kao njeni funkcioneri.
