- Rođen sam u ovom kvartu u „Maloj Italiji“ (Little Italy), i odavde se nisam mrdao cijelog života. Moja majka Marija Anina, i ona je rođena tu, a kada se moj otac preselio u Njujork, iz jednog sela na Siciliji, koje se zove Polici Đeneroza, nije znao ni riječ engleskog. -
Moe Albaneze, 86 godina, sjedi na drvenoj stolici koju je izbacio ispred svoje mesare, i grije se na suncu, u Ulici Elizabet.
Od plavog natpisa za radnju, izbledjelog od sunca i vremena, do malih bijelih podnih pločica i ulaznih vrata ofarbanih vatreno crvenom bojom, sve je potpuno isto kao kada ju je Moev otac Vinćenco otvorio daleke 1925. godine.
-Moj otac se zvao Vinćenco Albaneze i na Siciliji je bio mesar. Kad je stigao u Njujork, nije imao penija u džepu, pa je odlučio da ide da radi po fabrikama na Brodveju. Tamo su bile sve same fabrike nekada. Kad je stavio na stranu malo para, otvorio je ovu mesaru ali, kako nije znao engleski, iza banka je stavio moju mamu, pa je ona pitala klijente što su željeli, a on ih je usluživao. I, tako je stvoren biznis. -
Skoro vijek poslije, ova mesara je ostala jedina u kvartu Little Italy. A u njoj danas radi samo Moe, jedini zaposleni.
Fešte kao na Siciliji: „Vidiš li ovaj kvart? Ranije je bilo sve drugačije. Nije bilo toliko modernih butika, duž ove ulice bile su samo prodavnice prehrane. Bio je jedan pekar na uglu koji je pravio kolače, ispred su prodavali ulje, grčke masline, sireve. Da kupiš odijelo, morao si da ideš skroz na istok do Orčand strita, kod Jevreja. Ulica Elizabet je bila ulica Sicilijanaca, kao što su na Ulici Mot živjeli Kalabrezi, a na Malberiju Napoletanci. Ljeti je uvijek bilo puno, kao na fešti, svakog dana po neki drugi svetac, jer su tu bile različite etničke grupe sa Sicilije: Santa Fortunata, San Ćiro, San Đuzepe, San Vito….Znači, svakoga dana procesije sa svetim zaštitnikom na leđima, ručkovi, vatrometi, žene su pravile kolače, mi djeca smo igrali po trotoarima, orkestar je svirao „Kraljevski marš“ “bum-budu-bum”. Koliko sjećanja, to su stvarno bila vremena!
Sjećam se i kad su Čarli i Keti dolazili ovdje i žalili se na sina Martina (Scorseze) koji je stalno tražio novac da pravi svoje filmove. A Čarli je morao da se zadužuje kako bi mu pomogao. Tako mi jednog dana kaže: „Sad je Moe dosta, ne dam mu više jednog centa." A ja njemu: „Čarli, šta da radiš, jesi li stvarno odlučio da mu više ne daješ? A šta ako postane poznat jednog dana? A ako uspije?“
Martin i Frensis: Tako je Martin snimao svoj prvi film upravo ovdje pozadi, iza mesare, gdje je bio jedan kokošarnik i gdje su sa mojim ocem klali životinje. Moj otac mi je govorio: „Drži im noge, drži im noge.“ Znaš, da im se zgruša krv. U kvartu su sve porodice bile brojne, sa šestoro, pa i osmoro djece, nije bilo kao danas... I željeli su svježe meso. Imali smo ćurke, kokoške, jarad, jagnjad, pa i žive zečeve iza radnje. Da bi uslužo jednog klijenta trebao ti je i sat vremena: prvo da zakolješ, pa odereš, pa izrežeš... Danas se meso prodaje u kutijama...Znam da izgleda čudno, ali je tako funkcionisalo nekada. Nije bilo lako!
Kada je Kopola snimao "Kum III", u ovom kvartu, jednog dana prolazi ispred radnje i kaže mi: „Moe, 'oćeš li mi dati nekoliko šnicli? Ali, hoću da ih platim." Ja mu pripremim meso i dajem mu: „Ništa mi ne duguješ, u redu je.“ A on je insistirao da plati. Ja mu kažem: „Slušaj, nemam vremena za rasprave, imam da radim, idi kući i ručaj. U redu je.“
Sjutradan, vraća se ponovo kod mene i kaže mi: „Moe, ali znaš li da je meso stvarno bilo izvrsno?“ A ja mu kažem: „Šta si mislio? Ovo je prvoklasna radnja!“
Popodne je došao sa kamerama da snimi moju majku koja sjedi ispred radnje na stolici i scenu je ostavio u filmu. Stvarno divan dječak taj Frensis!-
Moe je posljednji mesar ostao u "Little Italy" i ko god da prođe ulicom pozdravlja ga, oslovljavajući ga po imenu: “Ej, Moe, juče sam prolazio, ali je bilo zatvoreno, jesi li izašao ranije?“ „Da, išao sam da gledam Tosku.“
- Kad neko u kvartu ima problem, dolazi kod mene, i ja ga savjetujem. Svi me poznaju i poštuju. Znaš, ova je radnja kao spomenik. To je dio američko-italijanske istorije. -
(Prevod: G. Borović)
