Klasično bacanje u vatru jednog početnika u sferi dizajna je kada je primoran da formira svoju cijenu. Ponekad postoje već formirani budžeti u koje ti možeš da se uklopiš ili ne, ali uglavnom moraš da formiraš svoj cjenovnik vrlo jasno i da imaš prostora da upravljaš njime u skladu sa zadatkom i rokom izrade.
Moje formiranje prve ponude za 10 ilustracija nije slavno prošlo. Dala sam tada, svom prvom velikom i generalno prvom klijentu, ponudu budžeta za 10 ilustracija, onoliko koliko inače košta jedna. Tek sam počinjala, tek završila fakultet, ja bih to stvarno uradila.
Međutim, Adrijana koja je zastupala klijenta mi je najljubaznije rekla da idem kući, raspitam se malo kako to drugi rade i koliko naplaćuju i vratim se sa novom ponudom. Ta rečenica će zauvijek ostati sa mnom, a taj momenat ću zauvijek pamtiti kao najkorektniji momenat moje karijere.
Kako formirati cijenu, onda?
Formiranje cijene i nije baš najlakši posao na svijetu. Kada sam se vratila kući sa informacijom da sam tražila malo novca za tih 10 ilustracija, a ja bila ubijeđena da je to to, ostala sam samo izgubljena i nije mi bilo jasno koja je granica pri pravljenju cijene. Jako sam se plašila da se ne precijenim. Sad kad pogledam računica je vrlo jednostavna. Smatram da ni jedna osoba ne može da se precijeni, što se tiče honorara, jer je to lična procjena. U računicu idu godine obrazovanja, i to ne mislim samo na formalno nego i na kurseve i konstantno istraživanje i unapređivaje. Idu godine rada da bi mogli da ponudite proizvod koji nudite danas. Ide i vrijeme koje ćete potrošiti radeći taj projekat, a potencijalno ste mogli neki drugi. Ide i istraživanje oko same ideje i naprezanje mozga da se smisli nešto novo, koliko je moguće da se danas smisli nešto novo. Ne zaboravimo i opremu, koja je vrlo potrošna a ni malo jeftina. Baza ove računice je definitivno istraživanje kako tvoje kolege naplaćuju usluge, ali lično ćeš da procijeniš da li ti treba da uzimaš isto, manje ili više i ni jedno nije pogrešno. U nečiji budžet ćeš se uklopiti, u nečiji nećeš, koliko god naplaćivao.
Znam lika koji bi mi to jeftinije uradio
Postoje klijenti koji neće biti u mogućnosti da te priušte, bez obzira na visinu honorara. I to je skroz ok, poštujem svakog ko će mi reći- ‘ovo mi se ipak ne uklapa u budžet, hvala ti na odvojenom vremenu’ i svako ode svojim putem. Moj problem je sa klijentima koji su voljni da uđu u prepirku oko moje cijene. Prepirke uglavnom imaju argumente kao što su: ‘znam jednog koji radi za manje novca’. Nikad neću razumjeti što odmah ljudi ne odu kod toga što radi za manje novca. Koji god da je, postoji razlog zašto je moja cijena takva kakva je, kao što postoji razlog i kod čovjeka koji radi za manje. Svi imamo pravo da formiramo cijenu kako želimo, a isto tako klijent ima pravo da ne kupi ono što mu je skupo i sve je u redu. Svađati se i prepirati sa nekim kako je skup, naprosto nema nikakvu poentu i ne govori ništa o cijeni proizvoda, koliko o samoj osobi koja ne može da prihvati da se cijena ne uklapa u budžet kojim raspolaže. Meni prvoj je baš puno stvari na ovom svijetu skupo, ali ih samo ne kupim. Jednom sam se bunila što je lubenica 20e, pa sam se sjetila je van sezone i da sam budaletina.
Kompenzacija ili ne
Ovo bi moglo da bude tema za sebe. Dešavalo mi se da kada je cijena previsoka klijentu, ponude mi kompenzaciju u visini te cijene. Postoje situacije u kojima kompenzaciju prihvatim, jer ja sam to htjela svakako kupiti, pa može, ali je uglavnom odbijem. Jednom mi je jedna aplikacija za dostavu hrane ponudila budžet na aplikaciji u visini mog honorara, sa komentarom- ‘jesti se mora’. Naravno da se jesti mora, ali sam ljubazno odbila, jer se i računi moraju platiti, a nikako ne možeš pizzom ili burekom da platiš struju. Takođe smatram da ne treba klijent da ima kontrolu nad mojim honorarom, ako sam već preskupa, nego ja. Za svoj zarađeni novac hoću svoju slobodu da ga trošim kako ja želim, a ne kako je klijentu lakše. Za cijelu svoju karijeru sam prihvatila možda dvije kompenzacije i to, opet, jer sam to svakako željela da kupim i poklopilo se.
Nije skupo, samo nije za mene
Skroz je ok kada ti je nešto skupo. Ja sam se boga mi za moj iPad razmišljala sigurno godinu dana, jer mi se tada nije uklapao u budžet, a bio mi je neophodan. Vjerujem i kad red dođe da se kupi novi, da će opet biti vrckanja, jer svi imamo svoje budžete u koje treba da uklopimo razne stvari. Isto tako, ja nisam ljekar i ne radim neku krucijalnu stvar za preživljavanje, moj posao je da prostor oko tebe bude ljepši i da umjesto samo slova bude i neki slikoviti logo. Vrlo sam svjesna na kom je nivou na ljestvici prioriteta moj posao i smatram da nije krucijalan za preživljavanje, te ako sam ti preskupa, ti nađeš nekog ko nije, jer ćeš preživjeti bez mog crteža. Nemam problem ni da poklonim crtež, ni da snizim cijenu kad osjetim da treba, ali volim kada je to moj izbor, a ne kada se klijent naljuti jer sam mu skupa.
Dakle, kada vam je dizajner skup, ne naredite mu da ne bude skup, nego ga zamijenite, jer sigurno ne uđete u radnju parfema i kažete- e, ovaj parfem nije 70e nego 7e, jer ja tako kažem i ja mislim da tako treba. Jednostavno svijet tako ne funkcioniše.
